Ponedjeljak, 30. august 2021: Hrvatska traži očitovanje glede trebinjskog aerodroma

Na stranu sad činjenica da je imaginarni aerodrom u Trebinju već godinama, ako ne i decenijama, politička maštarija preko koje se dobijaju izbori i pere novac, pažljivije posmatrače iznenadila je vijest da je Hrvatska tražila očitovanje glede spornog objekta, jer bi svojim eventualnim postojanjem ugrozio koješta od njenih državnih i teritorijalnih interesa. Da je to uradila, na primjer, Crna Gora, pa hajde, čovjek bi rekao da takvi prigovori imaju smisla, ali država čiji policajci bez ikakvog respekta upadaju u našu teritoriju, koja je bez ikakvih obzira i dobrosusjedskih običaja odlučila nuklearni otpad odlagati na granici s BiH, i koja nikakve komšijske prigovore nije uvažavala dok je gradila Pelješki most, sad bi da istjeruje nekakve interese propitujući šta se (g)radi na njenoj granici. Kako ste odlagali, tako ćete i žnjeti.

Utorak, 31. august: Zoran Milanović brani Milorada Dodika

Hrvatski predsjednik jedan je od rijetkih evropskih političara koji se usuđuje stati u odbranu Milorada Dodika. Maloumno, ali tipično milanovićevski. To je ta ekstremna EU desnica, na čelu s Orbanom, koja dijeli specifične vrijednosti i koja cijelu Evropu gura ka dnu. Sve je veći broj političara koji doživljavaju nazadnjačku transformciju i koji se od nekad pristojnih osoba pretvaraju u zamorne, ali i opasne ekstremiste. To što su im postupci neracionalni i što su često u sukobu sa zdravim razumom ne znači da ovakvi opskurni likovi nisu u stanju nanijeti ozbiljnu štetu. Naprotiv.

Srijeda, 1. septembar: Šta će uraditi Schmidt?

Sa skupa u Bledu, Christian Schmidt poručio Miloradu Dodiku da je blokada države znak slabosti, a ne snage. Ovakvi komentari priliče nekom političkom analitičaru, nikako visokom predstavniku. Ovdje su Valentinu Inzku mnogi zamjerali onu višegodišnju zabrinutost nad stanjem u Bosni i Hercegovini, ne shvatajući da Inzko nije imao prostora – čitaj: internacionalne podrške – za bilo kakav ozbiljniji manevar. Schmidt dolazi kao neko za koga je rečeno da će u startu imati veće ovlasti od prethodnika. Treba biti pošten pa priznati da ga je Dodik od prvog dana gurnuo u tešku poziciju, odbijajući da prizna njegovo postojanje i nadležnost nad Republikom Srpskom.

Schmidt, izuzimajući taj jalovi politički komentar, za sada ne čini ništa da bi blokadu razbio. Ili čeka da umjesto njega Dodika odobrovolje neki viši nivoi ili da s tih nivoa dobije zeleno svjetlo da krene u akciju.

Šta god da bilo, država je zaglavljena, a oni koji imaju instrumente i moć da je odglave – ne čine ništa.

Četvrtak, 2. septembar: Četiri godine bez kiše

Portal Riječ i djelo biranim prevodima sustavno obrađuje probleme ekologije, klimatskih promjena, zagađenja, svih globalnih trendova koji narušavaju osjetljivu ravnotežu na planeti. Posebno je bio potresan tekst o četiri godine suše na Madagaskaru. Usljed nedostatka vode, stanovnici sela nemaju nikakvih usjeva, ni prihoda. Ljudi masovno umiru. U tekstu čitamo o ženi kojoj je muž umro od gladi; ostala je s dvoje male djece. U isto vrijeme, od gladi umire i susjed iza kojeg također ostaje dvoje male djece. Sve ih valja prehraniti. Očajna žena za ishranu koristi skakavce. Pošto nema vode, ne može ih oprati, nego ih čisti onako na suho. Ničim nisu doprinijeli klimatskim promjenama, ali su među njenim najvećim žrtvama.

Petak, 3. septembar: Šta nam rade „lideri“?

Sva tri etnonacionalna lidera i dalje privlače pažnju domaće javnosti. Svadba u porodici Izetbegović još ne silazi s liste najintrigantnijih tema. Posljednja zagonetka je bila ko je na svadbi konzumirao vatrenu vodu, što je Senad Avdić urnebesno obradio u satiri koja se čita u dahu. Dragan Čović godinama je odolijevao izazovu medija, inteligentno je skrivao privatnost, a u političkim nastupima birao riječi, prepuštajući prljavi posao svojim portalima. A onda je došao rođendan, uz njega su se šlepali Dodikov dolazak helikopterom i onaj nesretni porodični grb, da bi nakon svega Čović dobio i statuu kreiranu u Širokom Brijegu, taman po mjeri političkog kiča koji emanira višemilionska kuća iz Ilića. Milorad Dodik ne samo da je plodan autor koji između dva leta promovira nove knjige nego je i predmet brojnih studija i knjiga koje šire divljenje prema ovom helikopterdžiji. Od toga kada sam brani svoje promašaje gore je jedino kada ga na društvenim mrežama u odbranu uzmu kći i savjetnik. Kad god se njih dvoje oglase, činjenica je da će stradati ili logika ili dobar ukus, ili oboje.

Subota, 4. septembar: Slovenački antivakseri

Slovenački antivakseri upali u zgradu TV Slovenije. Napad je na Facebooku komentirao sarajevski novinar Almir Panjeta:

“Napad antivaksera na TV SLO, nasilni upad u studio i ozbiljne prijetnje novinarkama i novinarima, uz raniji napad na BBC, pokazuju kako se ne radi tek o masi antipatičnih dosadnjakovića, već kako iza svega stoji globalno organizovana struktura sa opasnim namjerama koja ‘imače drugog mišljenja’ samo koristi za svoje ciljeve.

Nasilni napad na medijsku kuću i upad u studio predstavljaju svojevrstan teroristički akt s jasno usmjerenim ciljem, a sjetićemo se da je npr. jedan od glavnih ciljeva napada na Sarajevo 2. maja 1992. godine upravo bio i preuzimanje RTV Doma.

Nasilnim napadom na medije, pokazali su da im ‘pravo na drugo mišljenje’ za koje se navodno zalažu ne znači ništa, i da ih samo to što trenutno nemaju dovoljnu snagu sprečava da nasilnim metodama nameću svoje.

Sve što su najavljivali da će se desiti – nije se desilo, iskreno me brine šta su sve u stanju u bliskoj budućnosti uraditi kako bi ‘dokazali da su u pravu’.“

Nedjelja: 5. septembar: Desant na Cetinje

Patrijarh Porfirije i mitropolit Jonaikije u Cetinje se spustili helikopterom, zaštićeni specijalcima. Taman po mjeri SPC-a, institucije do lakata involvirane u krv devedesetih.

Prizor crkvenih visokodostojnika koji se u borbenoj formaciji iskrcavaju iz letjelice priziva u sjećanje rečenicu Svetislava Basare iz briljantnog romana Kontraendorfin: „U Srbiji je i filharmonija paravojna formacija“.