Na botovskoj sceni nikada dosadno. Poslije višemjesečnog predizbornog divljanja diljem društvenih mreža, sada su i oni došli na red. Jedan od najizvikanijih, Jasmin Mulahusić, pouzdana antizvijezda Stranke demokratske akcije, nakon što je mjesecima nekažnjeno pravio liste za odstrel, i sam se našao na jednoj od njih. Sve se desilo u manje od mjesec dana, a priča koja je vodila do ovog agresivnog stanovnika Luksemburga još nije zatvorena. Mulahusić je u finišu predizborne kampanje sastavio post koji je zgrozio čak i njegovu stranu. Za žrtvu je izabrao Daliju Hasanbegović Konaković, uglednu novinarku i suprugu Elmedina Konakovića, prvog čovjeka Naroda i pravde, napisavši da je Dalija „završila Katolički školski centar“, da joj je „majka udana za Hrvata“, a „sestra za Grka“. I još – o, prestupa! – „napustila islam“. Sve su ovo u očima Mulahusića i komandne linije koja mu isporučuje takve pikanterije prvorazredni grijesi, pa je udar na privatnost jedne novinarke tempiran baš uoči izbora.
Odgovor je bio brutalan: u neskrivenoj prijetnji, Hasanbegović Konaković objavila je na društvenim mrežama da će, ne ostave li joj porodicu na miru, uzvratiti istom mjerom, aludirajući pri tome na kćerku Bakira Izetbegovića. U međuvremenu je reagirala i javnost, pa je iz Stranke demokratske akcije, nakon zakašnjelog saznanja da im Mulahusić nanosi štetu, odaslan jedan nježni katil-ferman u pravcu Luksemburga. Arhitekta Faruk Kapidžić napisao je post u kojem ocjenjuje da su to „njihove“, a ne „naše“ metode, aludirao je na Aliju Izetbegovića i eksplicitno poručio da je s ekstremnim botovanjem gotovo. Mulahusić je, iako nespomenut, iz prve prepoznao o čemu se radi te je uvrijeđeno otpisao Kapidžiću i stranci, nešto u stilu „dok sam vam trebao, šutjeli ste“, što su već efemerije otpisanog egzekutora. Ne zna se hoće li prestati s odstrelom nepodobnih, ali stranka ga je javno osramotila.
Ovo je samo jedna od priča o sprezi politike i botovanja. Bot, tradicionalno neobrazovan, žestok, opasan za okolinu, po definiciji nanosi podjednaku štetu i onima koje urniše i onima koji su urnisanje naručili. I nije SDA jedina koja računa na pripadnike ove nepopularne profesije, ali je među agilnijim korisnicima usluga. Na kraju možemo uočiti i izvjesne društvene zakonitosti botovskog pokreta, bar na nivou Bosne i Hercegovine. Prošlo je vrijeme medijskog i političkog monopola. Nekad davno, u stara dobra postratovska vremena, bilo je dovoljno da jedan moćnik ima jake i prljave novine te da preko njih utjeruje strah kompletnoj političkoj sceni. Sad su stvari u dobroj mjeri iznivelirane. Danas uz mnogo novca i nekoliko iskusnih profesionalaca svako može imati čitan portal i formirati sopstvenu armiju botova. Došlo je do demokratizacije botovske scene, uspostavljena je krhka ravnoteža snaga, što je možda dobra osnovica da involvirane stran(k)e porazmisle o svojevrsnom detantu, prinudnom primirju, jer arsenal nuklearnog oružja kojim raspolažu može da se okrene i protiv njih. To bi u znatnoj mjeri raščistilo zagađenu društvenu atmosferu, ali baš zato valja sumnjati u mogućnost bilo kakvog primirja na društvenim mrežama. U ovom istorijskom trenutku nije nam suđeno da uživamo u socijalnom miru. BiH plaća danak sopstvenim greškama, a njih se toliko nakupilo da će rusvaj potrajati. Na bošnjačkom primjeru pokazali smo dokle rat privatnosti, kad se jednom otvori, može da ide. Ni u ostala dva botovska tabora, hrvatskom i srpskom, ne cvjeta baš neko mirišljavo cvijeće, i tamo botovi imaju važnu ulogu i odrađuju lavovski posao za šefove. Još ćemo se takvih stvari nagledati, naslušati i načitati.
