Boris Pavelić: Podržava li Zagreb Dodikove secesionističke prijetnje?

SVIJET MEDIJA: Zašto vlast u Zagrebu šuti? Zna li Dodik šta su sve nadležnosti države po Dejtonu? Zbog čega Rusija neće i ne smije podržati samostalnu RS?

Boris Pavelić: Podržava li Zagreb Dodikove secesionističke prijetnje?
Foto: Amel Emric/AP

Hrvatska uz Dodika

Dodik ruši Bosnu; hrvatski veleposlanik odlazi mu na noge, a hrvatske vlasti šute. To je sažetak dosadašnjeg odnosa Hrvatske prema najnovijem valu Dodikovih prijetnji konačnim rušenjem Bosne i Hercegovine, koje je ovih dana poprimilo, čini se, nepovratne razmjere – ili tako barem tvrdi sam vožd iz Banja Luke.

Ni nekoliko dana, naime, nakon što je Dodik najavio rušenje Oružanih snaga BiH, osnivanje vojske Republike Srpske, preuzimanje kasarni “po uzoru na Slovence”, i protjerivanje Oružanih snaga BiH iz RS “tako što će kasarnama isključiti struju i vodu”, vlasti u Hrvatskoj ni riječi da kažu o tom secesionističkom bubnjanju što podsjeća na 1992, i koje širi nemir i Bosnom i susjedstvom. Istodobno, Dodik ne propušta objaviti kako je sa svojim planovima “upoznao predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića”, s kojim će, kaže, “nastaviti suradnju”, a hrvatski veleposlanik u BiH Ivan Sabolić u isto vrijeme odlazi na sastanak s Dodikom u Istočno Sarajevo, kao jedan od rijetkih veleposlanika članica EU koji su se odazvali na taj bezobrazni, diplomatski i protokolarno neprimjeren poziv.

Pa kad je sve to tako, ne preostaje nego pitati: podržava li hrvatska vlast Dodikovu secesionističku ofenzivu? Zašto Zagreb šuti? Zašto Zagreb bez komentara dopušta da susjednu državu, u čiju se samostalnost zaklinje, verbalno iznova komada nasljednik onih koji su je prije tri desetljeća komadali i tenkovima? Jesmo li, daleko bilo, uistinu na putu obnove protubosanskog savezništva Srbije i Hrvatske iz devedesetih, tog najtežeg hrvatskog ratnog nasljeđa, koje uporno dijagnosticiraju protunacionalistički politički krugovi u BiH, a Zagreb takve ocjene s prezirom odbacuje, dok, u isto vrijeme, s Dodikom surađuje sve čvršće, sve otvorenije i sve češće? Ako želi izbjeći i prekinuti takve sumnje i bojazni, službeni Zagreb mora – kao što je to nedavno učinio u korist cjelovitosti Crne Gore i podrške njezinom europskom putu – nedvosmisleno osuditi Dodikovo riskantno političko divljanje koje ugrožava mir u cijeloj regiji; ne učini li to, sumnje da mu Hrvatska asistira šutnjom gomilat će se iz dana u dan – i to ne bez argumenata: ta zar ih nije hrvatski predsjednik Zoran Milanović u posljednjih godinu dana dao i više nego dovoljno? (Boris Pavelić, Tačno.net)

 

Od izvora dva putića

Izvorni Dejton? Kako ga nazivaju. Pa, sine, pazi šta sanjaš. Da krenem redom samo nekoliko stvari.

Nadležnost države je i vanjska i spoljnotrgovinska politika, zajedno sa carinskom i monetarnom politikom, finansiranje institucija i međunarodnih obaveza BiH, politika i regulisanje imigracija, izbeglica i azila, provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom, uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava, regulisanje međuentitetskog transporta i kontrola vazdušnog saobraćaja.

Skrećem pažnju da je Republika Srpska odbila formiranje imigracionog centra na svojoj teritoriji, iako je to nadležnost države po Ustavu BiH, odnosno izvornom Dejtonu.

Kaže u Ustavu i da će „u periodu od šest meseci od stupanja na snagu entiteti početi pregovore s ciljem uključivanja i drugih pitanja u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine, uključujući korištenje izvora energije, i zajedničke privredne projekte”.

Da ne govorim da se jasno kaže da su odluke Ustavnog suda konačne i obavezujuće, a s tim u vezi da pojasnimo da ne oduzima država entitetima šume, ni zemlju, već kaže:

”Ustavni sud zaključuje da osporene odredbe Zakona o šumama nisu u skladu sa čl. I/1., III/3.b) i IV/4.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zato što se pitanja koja se odnose na utvrđivanje vlasničkog statusa državne imovine, kao i nadležnost u vezi toga između državnih i entitetskih organa, trebaju regulisati zakonom koji će biti donesen na državnom nivou, jer su ta pitanja u isključivoj nadležnosti države BiH prema navedenim odredbama Ustava BiH.”

Donese se zakon – i Bog te veselio. I ovako se arči kao da zakoni ne postoje i kao da je tata testamentom ostavio. Na primer, ako vam je deda ostavio zemlju pod šumom, pokušajte sprovesti ostavinsku raspravu. Nema, brale, dok sve ne poseku. Evo moja drugarica i njena porodica čekaju već deset godina i uvek neki papir fali. U međuvremenu gledaju kako ostaje ledina gde je bila šuma. (Svetana Cenić, Inforadar)

 

Rusija neće pomoći Dodiku u rasturanju BiH

Ruska javnost i mediji ne prate Dodikov sukob sa Sarajevom i svijetom; on može računati na dobrodošlicu u Beogradu i Moskvi, ali ključna rešenja se ipak traže na drugim adresama.

Otkad su predstavnici BiH entiteta Republika Srpska krajem jula započeli blokadu državnih institucija, Moskva nijednom nije pozvala svoje političke partnere u RS-u da prekinu bojkot i da se vrate obavezama izabranih predstavnika. U svakom slučaju, rusko Ministarstvo spoljnih poslova nije davalo kritičke izjave povodom opstrukcije zajedničkih organa, niti očiglednog čina omalovažavanja prema Sarajevu, koji je priredio pre neki dan Milorad Dodik, uz harmoniku i alkohol, u zgradi Predsedništva BiH.

Na takve “detalje”, kao što je izrugivanje političkih protivnika po etničkom ili verskom osnovu, zvanična Moskva zatvara oči kada se radi o njenim saveznicima. A da je Milorad Dodik pratio emisije ruske držvne televizije u kojima se raspravlja o Ukrajini, Zapadu ili ruskoj opoziciji, možda bi čak obogatio svoj “humoristički talent”.

(…)

Svu odgovornost za političku krizu Moskva prebacuje na bivšeg Visokog predstavnika Valentina Incka (Inzka) i “njegove huškače” (odnosno Zapad). A najbolji izlaz je, kako smatra ruska diplomatija, ukidanje Inckove odluke o nametanju dopuna u Krivičnom zakonu kojima se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Rusija 14.oktobra nije podržala zajedničku izjavu ambasadora Upravnog odbora Saveta za implementaciju mira u kojoj između ostalog stoji da je “od ključne važnosti da institucije funkcionišu na svim nivoima vlasti, uključujući i Oružane snage BiH”.

(…)

Dodikova retorika se pojačava u poslednih 10 godina, ali treba priznati da on nije daleko odmaknuo u osvajanju međunarodne scene. Dodik, naravno, uvek može računati na dobrodošlicu u Beogradu i Moskvi. No, ključna rešenja se ipak traže na drugim adresama. Ovih dana, tokom samita Pokreta nesvrstanih zemalja u Beogradu, Dodik je govorio da je Bosna i Hercegovina pod protektoratom SAD, Evrope, Japana i Kanade, koji su doveli zemlju do ruba raspada. Iako formalno nije mogao da predstavlja Republiku Srpsku, jer entitet nije subjekt međunarodnog prava, Dodik je ipak iskoristio retku priliku za obraćanje državničkom skupu.

Za razliku od javnosti na Balkanu, ruska javnost (s izuzetkom malog broja stručnjaka) ne prati Dodikov sukob sa Sarajevom i svetom. Glavni mediji u Rusiji nisu posvetili mnogo pažnje trenutnoj bosanskoj krizi. U isto vreme u ruskom medijskom prostoru je dugo godina prisutna vizija BiH kao propale države sa tenzijama i sukobima. Najveće simpatije Dodik uživa na konzervativnim nacionalističkim sajtovima koji objavljuju izveštaje s antimuslimanskim i antizapadnim naglaskom, poput Fonda strateške kulture ili sajta “Tsargrad”. U jednom takvom izveštaju tvrdi se da “nije Dodik iskopao ratnu sekiru, već Zapad, koji je osudio llidere RS-a zbog ratnih zločina”. “Za Sarajevo i Zapad Dodik je kost u grlu. Vođa bosanskih Srba mora da se bori protiv mnogih”, stoji u analizi pomenutog Fonda. A gde će ga ova borba odvesti, niko u Rusiji ne usuđuje da pretpostavi. (Julia Petrovskaja)

About The Author