Bilo je zanimljivo proteklih dana pratiti ideološke i političke sukobe oko Javnog preduzeća Televizija Kantona Sarajevo. Pomenuta televizija zaslužuje ozbiljno i opsežno istraživanje, što smo haman pa završili i uskoro ćemo objaviti taj rad. Ovom prilikom osvrnut ćemo se na dva detalja iz javne rasprave između Hajrudina Hrvačića, bivšeg predsjednika Nadzornog odbora TV SA i v. d. predsjednika NO, istaknutog novinara Vlastimira Mijovića.

TV SA nadaleko je poznata kao dvanaesti igrač svake kantonalne vlasti. Sluganski odnos prema premijerima i ministrima, loš tretman novinara, ogromna sredstva koja ovaj medij dobija iz budžeta, sve su to razlozi nezadovoljstva javnosti. Uostalom, i naše su analize višestruko pokazale isprepletenost politike i informativnog segmenta ove televizije. Nekad je istinski teško razlučiti gdje prestaje političar, a gdje počinje urednik TV SA. Dobro veče, gospodine premijeru, tako bi često mogao glasiti alternativni naslov njihovih udarnih informativnih emisija.

U javnom saopćenju koje je Hrvačić posvetio novom Nadzornom odboru piše i sljedeće: „Tako je v. d. predsjednika Nadzornog odbora gospodin Vlastimir Mijović (…) izričito naložio, između ostalog, ekspresni prestanak emitiranja emisije Bh. Dnevnik. Porazno je za gospodina Mijovića i politike koje zastupa što im smeta emisija, jedna od onih po kojoj je TVSA prepoznatljiva, a koja je koncepcijski postavljena kao zbirno mjesto za domoljubive informativne sadržaje iz cijele BiH koji su prognani iz programskih šema većine televizija dostupnih gledateljima u BiH.“

Dakle, govorimo o domoljubivim informativnim sadržajima. Nijedna teorija novinarstva ne prepoznaje takvu vrstu sadržaja. Informacija može biti tačna, objektivna, mjestimično lažna, totalni fejk, ali teško da po svojoj strukturi ikada i igdje može biti domoljubiva. Patriotizam je uvijek sumnjiv argument u novinarstvu, može eventualno imati neku ulogu za vrijeme ratnih stanja, ali u mirnodopskim uslovima, kakvi god da bili, uglavnom je pokriće za politički uticaj. Tamo gdje zavlada patriotizam, stradaju profesija i informacija. I TV Sarajevo je dokaz za takvu tvrdnju, o tome smo ponešto pisali na ovom portalu. Patriotizam je uostalom argument zbog kojeg su urednici ove televizije bili dužni prijavljivati goste, teme i ideje višim instancama. Nečuvena praksa. I takav se koncept novinarstva decenijama finansirao od poreza građana.

(Da je patriotizam sve samo ne pitanje objektivnog novinarstva mogli smo se uvjeriti i proteklih dana, surfajući kroz pojedine sarajevske portale. U Širokom Brijegu odigrano je Finale Kupa Bosne i Hercegovine. Kako i priliči ovom takmičenju, prije utakmice odsvirana je državna himna. „Neodgovorni navijači“ domaćeg kluba tom su prilikom aktivno ignorirali himnu, urlajući svoju inačicu domoljublja, pjesmu „Ponosna moja je zemlja Hercegovina“. Ponos je još jedna od sumnjivih kategorija iz širokog spektra patriotizma, ali ovom nas prilikom nešto drugo zanima: muzičko-politički gest navijača Širokog oštro je osuđen u Sarajevu i tražene su kazne za navijače. Pritom niko nije obratio pažnju na fenomen koji doslovno bode oči, u ovom slučaju uši: pa šta drugo rade BH Fanaticosi već godinama nego na isti način ismijavaju himnu, pjevajući za vrijeme njenog izvođenja neku svoju inačicu ponosa i odanosti zemlji kojoj pripadaju? Ali njihova izvedba niti koga zgražava, niti ko traži oštre sankcije.)

Drugi detalj koji zavređuje pažnju je to što u žaru diskusije, odnosno saopćenja, Hrvačić praksu novog Nadzornog odbora upoređuje s onim što radi zloglasni RTRS. U tom intelektualnom ispadu jedino je podnošljiva teza po kojoj je RTRS izvrstan objekt za poređenje i deskripciju najgorih žurnalističkih metoda. Javni servis iz Banje Luke ogledni je primjer neprofesionalnosti koja se izlegla u patološku sljubljenost političara i urednika. I tu nastaje problem s ovim što je napisao Hrvačić, jer za vrijeme njegovog mandata TV SA je po toj isprepletenosti, od svih javnih medija koji egzistiraju u Sarajevu, bila najbliža RTRS-u. Politički a ne novinarski projekat od glave do pete, posvećen promociji SDA kadrova. Ovim ne namjeravamo dezavuirati rad desetina novinara koji hljeb zarađuju u pomenutoj kući, mnogi od njih su stradali i danas stradaju zbog nepodobnosti. Najčešće nije do njih, uredničke, menadžerske i nadzorne strukture najodgovornije su za takav odnos snaga.

S TV Sarajevo nešto se mora uraditi. Ovakav medij više šteti nego što koristi i sve je samo ne servis građana. Da li će Edin Forto uspjeti da prekine praksu „od ukupno 20, makar 10 je informacija o premijeru“, to najmanje zavisi od njega. Sad je sve do Bakira Izetbegovića i njegove namjere da sruši aktuelnu kantonalnu vladu. Milijarda i dvjesto hiljada prevelik je izazov, a Bakir, ako već ne zna da vodi državne bitke, u ovim kantonalnim je pravi maher. Govorimo o budžetu koji je važniji od deset drugih budžeta i zbog kojeg su političke greške pravile i ljevica i desnica, da prosti objektivna javnost.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja