Uništavanje rijeke
“To je bila bistra i čista rijeka, to je bila rijeka za piće, kao i njena pritoka rijeka Jabušnica, na kojoj se, također, gradi hidroelektrana. Bile su rijeke pune potočne pastrmke, sad toga više nema”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Miloš Elez iz sela Izgori, u blizini kojeg se hidroelektrane i grade.
Hidroelektrane se grade na granici sa Nacionalnim parkom Sutjeska koji obuhvata šire područje sliva rijeke Sutjeske, uključujući strogo zaštićeni rezervat, prašumu Perućicu, kao i dijelove planina Maglić i Volujak.
Nacionalni park Sutjeska se prostire na području tri opštine u Bosni i Hercegovini (BiH): Foči, Gacku i Kalinoviku. Počinje u mjestu Sastavci, na mostu gdje se rijeka Jabušnica ulijeva u Sutjesku.
“Rijeka Jabušnica je dobrim dijelom potpuno uništena, a ovo na Sutjesci je raskopano sa svih strana, rade se pristupni putevi, most preko rijeke, tu su mašine, bageri, kopa se, iskopava se korito rijeke”, dodaje Elez.
Zbog gradnje mini hidroelektrana, najavljen je i protest mještana i ekoloških aktivista u subotu, 7. septembra.
Investitor mini hidroelektrana je “Hidroenergy d.o.o. Gacko”, firma koja pripada austrijskoj kompaniji “GLA Holding”, čiji je vlasnik državljanin Austrije, porijeklom iz Srbije, Vladimir Vuković.
Kako je navedeno na zvaničnoj web-stranici austrijske kompanije, hidroelektrane se sastoje od tri odvojene male hidroelektrane na rijeci Sutjesci i njenoj pritoci Jabušnici.
Radovi na prvoj od tri hidroelektrane su završeni.
Projekat se nalazi u blizini grada Gacko, u jugoistočnoj Bosni i Hercegovini, blizu granice sa Crnom Gorom.
Hidroelektrane na Sutjesci se grade na ‘državnom zemljištu’
Zemljište na kojoj se grade hidroelektrane većinski je u državnom vlasništvu, koje je na korištenje dodijeljeno Javnom preduzeću “Šume Srpske”.
Ovo je navedeno u obrazloženju Ministarstva prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije bh. entiteta Republika Srpska tokom izdavanja obnovljene ekološke dozvole kompaniji “Hydroenergy”.
I nače, državnom imovinom u BiH zabranjeno je raspolagati od 2005. godine, kada je tadašnji visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown nametnuo Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja ovom imovinom.
Zakon je na snazi dok domaće vlasti ne usvoje novi kojim će riješiti pitanje raspodjele državne imovine.
Ustavni sud BiH je nekoliko puta presuđivao da samo država BiH može raspolagati državnom imovinom, a ne njeni entiteti.
Zakonom koji je nametnuo Ashdown, državna imovina je ona koja je pripala Bosni i Hercegovini na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) iz 2001. godine, kao i imovina kojom je BiH upravljala kao sastavni dio SFRJ do 31. decembra 1991.
BiH više od 15 godina ne može da riješi pitanje državne imovine.
Posljednji pokušaj entiteta Republika Srpska (RS) da donošenjem zakona o nepokretnoj imovini državnu imovinu prisvoji, suspendirao je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt.
U nepokretnu državnu imovinu, između ostalog, spadaju rijeke, šume, te građevinska i druga zemljišta.
Od inspektorata zatraženo obustavljanje radova
Centar za životnu sredinu Banjaluka krajem prošle sedmice predao je zahtjev Inspektoratu Republike Srpske u kojem traži hitno obustavljanje radova na rijeci Sutjesci i njenoj pritoci Jabušnici, potvrdio je za RSE Ratko Pilipović pravnik u ovoj ekološkoj organizaciji.
Od inspekcije se zahtijeva da se provjeri stanje na terenu, kao i da se utvrdi šteta koja je nastala uslijed radova.
Navode i kako se radovi odvijaju na tri lokacije, na južnom ulazu u Nacionalni park Sutjeska.
“Rijeka će presušiti, koliko sam shvatio to će biti cijev od pet kilometara” kaže Pilipović, te dodaje kako su tražili da se procjene i eventualne posljedice za korito rijeke Sutjeske i okolnog područja.
Iz inspektorata su za RSE kazali da će u narednom periodu “postupiti po prijavi Centra za životnu sredinu”, te “provjeriti stanje na terenu”.
Ovo nije prvi put da Centar za životnu sredinu ukazuje na problem izgradnje hidroelektrana na rijeci Sutjesci.
Prije deset godina vodio je pravnu bitku za Sutjeku i to protiv planova za izgradnju malih hidroelektrana na rijekama Sutjeska i Hrčavka, u Nacionalnom parku Sutjeska.
“Bitka za Sutjesku” nastavila se 2019. godine kada je Vlade Republike Srpske donijela odluku da postoji “opšti interes za izgradnju svih objekata koji čine cjelinu male hidroelektrane Sutjeska 2-B”, te dalekovoda za nju.
Ova odluka je osporena 2021. godine na osnovu tužbe Centra za životnu sredinu.
Profesor na Šumarskom fakultetu u Sarajevu, Dalibor Balian, za RSE kaže kako će se izgradnjom hidroelektrane na rijeci Sutjesci “trajno narušiti flora oko rijeke, uključujući i šumu”.
“Rijeka Sutjeska koja je ukras tog parka, ona će polako nestajati, kao i živi svijet u toj rijeci”, kaže Balian.
Rijeka Sutjeska zajedno sa prašumom Perućica predstavlja stanište mnogih ugroženih i endemskih vrsta, te vrsta od evropskog i međunarodnog značaja.
Rijeka Sutjeska je stanište i vidre koja je trajno zaštićena vrsta prema entitetskim zakonima o lovstvu.
Šta kažu u ministarstvu?
Ministarstvo prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije RS-a, početkom aprila prošle godine, obnovilo je ekološku dozvolu kompaniji “Hydroenergy” uz poštovanje strogih mjera zaštite životne sredine kojih se ta kompanija mora pridržavati tokom izgradnje hidreoelektrana.
Dodaju i da se te hidroelektrane nalaze izvan obuhvata Nacionalnog parka Sutjeska.
Inače, prije tri godine Narodna skupština Republike Srpske usvojila je i Deklaraciju o zaštiti rijeka u tom bh. entitetu, u kojoj su zadužili Vladu RS-a i ministarstvo da preispitaju i analiziraju sve zaključene ugovore od dodjeli koncesija za izgradnju i korištenje hidroelektrana od 2005. do 2020. godine, te ukidanje svih vrsta poticaja za te štetne projekte.
Također, Narodna skupština RS-a je tada zadužila Vladu da obustavi razmatranje zahtjeva za dodjelu koncesija za izgradnju malih hidroelektrana dok se ne analiziraju sklopljeni ugovori.
Narodna skupština Republike Srpske zahtijevala je od Vlade RS-a da proširi postojeća i uspostavi nova zaštićena područja, uključujući i područja vodnih tijela namijenjenih za zaštitu prirodnih vrsta i osjetljivih staništa.
Do danas nema informacija da je išta od toga i obavljeno.
Za RSE iz Ministarstva prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije Republike Srpske kažu kako oni “ne mogu trenutno ništa uraditi”, te da je na potezu inspektorat koji treba utvrditi jesu li prekršene mjere iz ekološke dozvole.
Tvrde i da do danas nisu dobili nikakve zvanične prijave o štetnim radovima na rijeci Sutjesci i njenoj devastaciji.
Kažu i da im je jedino poznato da se radovi provode na izgradnji hidroelektrane na rijeci Jabušnici, pritoci rijeke Sutjeske.
Iz kompanije koja gradi hidroelektrane nisu odgovorili na upit RSE o radovima koje izvode na granici sa Nacionalnim parkom Sutjeska.
Više štete nego koristi od malih hidroelektrana
Svih 119 malih hidroelektrana izgrađenih u Bosni i Hercegovine u 2021. godini proizvelo je, tek, 2,54 posto od ukupno proizvedene električne energije.
Od 2015. do 2020. godine za poticanje proizvodnje obnovljive, “zelene” energije iz 102 male hidroelektrane, njihovim vlasnicima isplaćeno je 136 miliona konvertibilnih maraka (oko 70 miliona eura).
Spomenuti novac prikupljen je od građana, kojima je nametnuta obaveza plaćanja naknade za obnovljive izvore energije, a koji se nalaze na računima za električnu energiju. Sve ovo navedeno je na stranici Fondacije za društvene promjene.
Presude ne zaustavljaju planiranje malih hidroelektrana u BiH
Isti izvor ističe i da se u administrativnim postupcima, koji se tiču izgradnje malih hidroelektrana, krše mnogobrojni zakonski propisi, poput Zakona o zaštiti okoliša Federacije BiH, Aarhuske konvencije, kao i Zakona o prostornom uređenju nadležnih kantona.
Navode i da je Republika Slovenija, iz koje dolazi nekoliko investitora malih hidroelektrana u Bosni i Hercegovini, zaštitila gotovo 54 posto svoje teritorije.
Poređenja radi, u BiH je zaštićeno tek 2,62 posto teritorije.
Narodna skupština Republike Srpske zahtijevala je od Vlade RS-a da proširi postojeća i uspostavi nova zaštićena područja, uključujući i područja vodnih tijela namijenjenih za zaštitu prirodnih vrsta i osjetljivih staništa.
Do danas nema informacija da je išta od toga i obavljeno.
Za RSE iz Ministarstva prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije Republike Srpske kažu kako oni “ne mogu trenutno ništa uraditi”, te da je na potezu inspektorat koji treba utvrditi jesu li prekršene mjere iz ekološke dozvole.
Tvrde i da do danas nisu dobili nikakve zvanične prijave o štetnim radovima na rijeci Sutjesci i njenoj devastaciji.
Kažu i da im je jedino poznato da se radovi provode na izgradnji hidroelektrane na rijeci Jabušnici, pritoci rijeke Sutjeske.
Iz kompanije koja gradi hidroelektrane nisu odgovorili na upit RSE o radovima koje izvode na granici sa Nacionalnim parkom Sutjeska. (Melisa Teletović, Radio Slobodna Evropa)
Njemačka udesno
Njemačku potresaju rezultati izbora za pokrajinske parlamente Tiringije i Saske koji su održani 1. rujna i na kojima je Alternativa za Njemačku ostvarila dosad nezabilježene uspjehe. U Tiringiji je stranka osvojila 32,8 posto glasova, što je ujedno prvi puta od 1945. i raspuštanja nacističke stranke da jedna ekstremistička stranka osvaja većinu u nekom pokrajinskom parlamentu. Ista je partija u Saskoj drugoplasirana s također krajnje zabrinjavajućih 30,6 posto dobivenih glasova. Znatan uspjeh ostvario je i novoformirani, Savez Sahre Wagenknecht – Razum i pravda (BSW): ekonomski lijevo, a identitetski konzervativno orijentirana populistička stranka u obje je pokrajine osvojila dvoznamenkasti postotak glasova.
Stranke na državnoj razini vladajuće takozvane “semafor-koalicije” (prozvane po stranačkim bojama) suprotno tome pretrpjele su gubitke. Socijaldemokrati kancelara Olafa Scholza u obje su pokrajine tek za postotak-dva prešli izborni prag, dok su Zeleni i liberali iz FDP-a ispali iz tirinškog parlamenta. Kataklizmu je pretrpjela i Ljevica (Die Linke) te je u obje pokrajine njen broj glasova više nego prepolovljen. U Tiringiji kojom vlada još od 2014. osvojila je svega 13 posto glasova, dok je u Saskoj jedva ušla u parlament: takav rasplet je očekivan nakon što su stranku godinama razarali žestoki unutarnji sukobi pa se krajem prošle godine od nje odcijepilo krilo oko Wagenknecht. U svakom slučaju sada se čini da će jedini način da se bez AfD-a formiraju pokrajinske vlade biti sklapanje neortodoksnih koalicija koje će uključivati na saveznoj razini opozicijsku Kršćansko-demokratsku uniju (CDU), mainstream stranke lijevog centra i centra, ali i Ljevicu ili BSW.
Za njemačku, ali i evropsku javnost dodatnu mučninu ne izaziva samo činjenica da su njemačke obavještajne službe podružnice AfD-a u obje pokrajine proglasile ekstremističkim. Štoviše, lider partije u Tiringiji Bjorn Höcke 2017. je u intervjuu ustvrdio kako je “veliki problem to što se Hitlera predstavlja apsolutno zlim”, dok je 2019. sud utvrdio kako nazivanje tog političara “fašistom” ne predstavlja klevetu. Uzroci uspona AfD-a svakako su višestruki i kompleksni, a uključuju i ekonomske i identitetske razloge. Iako partija nipošto nije samo fenomen istoka zemlje, razlozi tamošnjeg uspjeha sežu još u doba nekadašnjeg DDR-a, a tiču se uvelike i načina na koji je on integriran u Saveznu Republiku – načinu koji je unatoč velikim financijskim subvencijama znatan dio stanovništva doživio nepravednim i ponižavajućim.
Nešto neposrednija pozadina leži u općoj neuvjerljivosti i dezorijentiranosti Scholzove savezne koalicije, moguće i nastupajućoj ekonomskoj stagnaciji, pa i recesiji, kao i sve izraženijim strahovima građana. To se odnosi kako na rat u Ukrajini – za pregovore s Rusijom naročito se zalaže BSW – tako i na eksploataciju te raspirivanje strahova od migranata. Na festivalu u zapadnonjemačkom Solingenu 23. kolovoza imigrant iz Sirije nožem je ubio troje, a ranio osmero ljudi, na što je AfD odmah započeo kampanju pod sloganom “Solingen ili Höcke”. Vrijedi registrirati da su sve srednjostrujaške stranke na uspon desnice reagirale tako da su i same počele gurati blažu ksenofobnu retoriku, čime se katalizirao pomak političkog polja ka etnonacionalizmu. Nakon početka masovnih protesta solidarnosti s Palestinom,
Scholz je upitan o antisemitizmu u Njemačkoj među stanovništvom arapskog porijekla odgovorio kako “konačno moramo masovno deportirati”, a odnedavno čvrstu ruku prema migrantima zazivaju čak i Zeleni, kojima je solidarnost s useljenicima dugo bila središnji dio političkog programa. Kako god, riječ je o strategiji koja, čak i kad bi bila moralno prihvatljiva, garantirano ne daje rezultata. To će se izvjesno potvrditi 22. rujna kada se održavaju izbori i u Brandenburgu, na kojima ankete ponovno predviđaju najbolji rezultat upravo AfD-u. Sve će to rezultirati slabljenjem Njemačke unutar Evropske unije, kao i snaženjem srodnih ekstremističkih partija, donekle pokislih nakon srpanjskog neuspjeha Nacionalnog okupljanja u Francuskoj. (Jerko Bakotin, Novosti)
Formatirane radio stanice su kočnica razvoja domaće pop rock scene
Da je Hrvatska puna formatiranih radio stanica znaju više-manje svi koji prate hrvatsku radijsku scenu. Riječ je o stanicama od kojih znate što možete očekivati i kakvu ćete muziku slušati tijekom 24 sata, a često točno i kada ćete čuti pojedine pjesme. Jer te stanice emitiraju hitove koje znaju svi, a što su prihvatili kao svoju programsku politiku nakon raznih marketinških ispitivanja tržišta koje sugerira da radio slušatelji žele čuti samo svoje omiljene hitove.
I dok slušatelji tako slušaju svoje omiljene hitove sa svih strana svijeta i one domaće koji se vrte već 40 godina iz dana u dan, mladi autori, muzičari nikako da dođu do svojih pet minuta slave. Izgubili su se negdje na putu između programa formatiranih radio stanica i onog već zaboravljenog edukativno informativnog sadržaja radio stanica kakav je nekada bio i kakav se tu i tamo može čuti u vrlo malo postotku.
Da je nekadašnji Omladinski radio, kasnije Radio 101 emitirao samo hitove, ravnajući se prema istraživanju tržišta, danas bi brojni bendovi poput Psihomodo Popa, PC&VC-a, Kojota, Filma, Haustora, Darka Rundeka, Dine Dvornika, Hladnog piva, TBF-a, Jinxa, Vještica, KUD Idijota, Leta 3, Urbana & 4, grupe Boa, Dorian Gray, Elementala, Majki i drugih bili bendovi koji su čekali, ali nisu dočekali svojih pet minuta slave. Njihove su se pjesme vrlo često premijerno emitirale u programu Omladinskog radija dok je dobar dio njih po prvi puta čuo svoje prve pjesme upravo kroz taj isti program. Svu popularnost koja je iz tog proizišla mogu zahvaliti publici koja je prepoznala njihov talent i njihove pjesme zahvaljujući neformatiranom radiju i glazbenim urednicima koji su uz zabavu i educirali publiku, puštajući im nove hrvatske bendove. Poanta je da su slušatelji imali prilike čuti njihove pjesme i sami odlučiti sviđaju li im se ili ne. Jednako kao i glazbeni urednici drugih radio stanica koji su se ravnali prema izboru pjesama Omladinskog radija.
Muziku podržava
To se sve negdje kroz godine izgubilo. Ukoliko ne postoji pametno sročen newsletter i dobra PR taktika promocije nekog novog izvođača, malo će tko od ljudi s radija prepoznati neko novo ime, nečiji talent, doživjeti fantastičan nastup u nekom klubu i potom pričati svima u programu, ispred mikrofona kako je to dobar bend. Istovremeno to pokazuje svu needuciranost i ograničenost današnjih glazbenih urednika/voditelja koji ne znaju ili ne mogu prepoznati nečiji talent ili pak ne smiju niti izdvojiti neko novo ime ako je programska politika radija takva da se emitiraju isključivo hitovi. Zaboravljajući pritom da je upravo radio medij koji stvara hitove često emitirajući neku novu pjesmu koja je po mišljenju kompetentnog glazbenog urednika zaslužila biti uvrštena i često emitirana u programu. Bez da pritom menadžer tog istog mladog izvođača mora platiti glavnom ili muzičkom uredniku da malo pojača emitiranje njegovih pjesama.
Da budemo realni, nije sve niti do muzičkih urednika i radio stanica. Malo koji bend, globalno gledano, ima na svom albumu od 11 pjesama svih 11 hitova ili radiofoničnih pjesama, ali sigurno i planirano su dvije ili tri pjesme prilagođene radio emitiranju. Tržišno gledano, tako i treba biti samo što u Hrvatskoj vrlo mali postotak muzičara gleda na to kroz profesionalni pristup. S druge pak strane, nitko ne očekuje da eter bude nakrcan indie i alternativnim pjesmama jer to jednostavno nije uvijek i radiofonično, mada, ruku na srce, ta sa granica indie, alternativnog, komercijalnog, pop i rock već odavno izgubila. Ako netko ima dobru pjesmu, bez obzira na žanr, i pritom je melodiozna i radiofonična, nema razloga da se ne zavrti u programu radio stanica – samo što se kod nas ni te pjesme baš ne vrte.
Naravno da je Internet okrenuo priču o radio stanicama naglavačke, i naravno da nova generacija sama bira putem brojnih streaming servisa što će i kada slušati ali se svejedno ne smije podcijeniti utjecaj radio stanica na većinu populacije koja nema vremena baviti se istraživanjem nove muzike putem društvenih mreža i streaming servisa, te kroz brojne algoritme prihvaćati neku novu muziku kao idealni konzumenti iste.
Pojavom Billboardove ljestvice slušanosti u Hrvatskoj, odjednom su svi ostali u čudu jer na toj ljestvici nije bilo niti Parnog valjka, niti Prljavog kazališta, niti TBF-a, niti Daleke obale, niti Vanne, Nine Badrić, Severine, Joleta, Grdovića, Lidije Bačić itd. Pojavila su se neka nova imena od kojih čak većina nije bila niti iz Hrvatske. Po podacima koje je sredinom ove godine objavio HDS ZAMP, sve je više mladih autora koji uspijevaju pronaći svoj put do slave. Tih mladih, onih do 30 godina, ima čak po njihovoj evidenciji 1050. Za jednu Hrvatsku od manje od četiri milijuna stanovnika izuzetno velik broj mladih pjevačica i pjevača koji žele svojih pet minuta slave (po mogućnosti da traju ostatak njihovog života). Neki od njih doista su uspjeli i došli u centar pažnju svojim talentom, vještinom i dobrim PR-om. Baby Lasagna trenutno je jedan od najemitiranijih muzičara u Hrvatskoj, Zvonimir Husnjak koji se predstavlja kao z++ se nametnuo svojim pjesmama kao uostalom i Grgo Šipek Grše, Antun Aleksa IDEM, Hiljson Mandela, Mia Čičać Miach, Anja Papa i Luka Vidović (Pocket palma), Nika Turković itd. Nema sumnje da su svi oni, izuzev Alekse, zajahali na valu sveprisutnog trapa i plesnih ritmova, te prozračnog synth popa, pronašli svoje mjesto u programu radio stanica koje ne vide i ne čuju dalje od mainstrema. Iako bi bilo zanimljivo vidjeti brojke koliko su njihove pjesme doista često emitirane. Jer takva je programska politika radija. Istovremeno, trap kao dominantan muzički žanr nove generacije gotovo da i ne postoji u programima hrvatskih radio stanica ukoliko nije netko od prije navedenih koji ima odličnu kampanju i poduzetnu agenticu ili agenta. Ovdje je riječ o žanru, a ne i o kvaliteti pojedinih izvođača.
Žanrovski zatvorene radio stanice nisu u stanju prepoznati, ne žele to, niti imaju namjeru propustiti u svoj program vrhunske reagge bendove (Brain Holidays, One Dread), dub producente (Egoless), nove rock grupe (One Possible Option, Them Moose Rush, Šiza, Djeca!, Black Room, Eot, Lika Kolorado itd), muzičare koji su izašli iz okvira poput Ivana Grobenskog, The Gentlemana, Aklee Neon, grupe Dementronomes, Seine, Klinike Denis Kataneca, Revirgin, Embassy 516, The Siids itd. itd. itd. Ta je lista toliko trenutno dugačka da bi jedan radio mogao komotno 24 sata emitirati pjesme svih tih izvođača bez da ponovi jednu jedinu pjesmu ali i da muzički program ostane i dalje zabavan i pitak zahvaljujući radiofoničnim pjesmama tih istih izvođača koji su nepravedno gurnuti u sjenu. Da nije riječ o slučajnim muzičarima govore brojne pozitivne recenzije njihovih izdanja ali i puni klubovi na njihovim nastupima. Sve to nažalost nije dovoljno da neki ljudi koji rade na radio stanicama načule uši, izoštre svoj ukus i odluče slušateljima predstaviti nova imena s hrvatske muzičke scene.
Jer dokle god se i dalje vrte pjesme stare 20. 30, 40 godina izvođača koji su jednako tako dugo na sceni, bez obzira na njihovu kvalitetu, a da pritom nema mjesta za nova imena dotle se scena neće i ne može razvijati dok će istovremeno slušatelji pričati kako se od novog vala ništa novog nije dogodilo na sceni. A muzička scena u Hrvatskoj nikada nije bila toliko raznovrsna, sadržajna i fenomenalna, do te mjere da su pojedini izvođači sa svojim pjesmama ne jednaki svojim kolegama iz Amerike i Engleske već bolji i intrigantniji.
Slušatelji i publika sami biraju pa ne čudi da oni koji znaju što se događa na sceni dakle manjina, uredno odlazi na koncerte svih tih hrvatskih izvođača. Još je poraznija činjenica što dio tih izvođača nerijetko nastupa izvan Hrvatske pred također rasprodanim klubovima uz hvalospjeve i pozitivne kritike dok su kod kuće gotovo pa nepoznati većini. I tako s vremenom radio gubi na važnost, gubi svoj utjecaj jer osim puke zabave uz stare hitove, gotovo ništa novoga na tom radiju od nove muzike nećete čuti.
Ovaj tekst objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.(Dubravko Jagatić, muzika.hr)
