Odluka BHT1 da Vučićevom pohodu na Kosovo posveti cijeli Dnevnik u normalnijoj bi zemlji vjerovatno bila razlog za ostavku. FTV je stvar ispratila znatno umjerenije i profesionalnije
BHT1: Jer život (ne) može da čeka
4. – 10. oktobar 2018.
U NASLOVU POVRIJEĐENI SAMO SPECIJALCI: Otvarajući Dnevnik 2 u srijedu, urednik Seid Masnica u najavnom pregledu ističe da su u okršaju demonstranata i policajaca povrijeđena četiri specijalca. U nastavku saznajemo da je povrijeđeno i oko 30 boraca. Ostaje nejasno zašto urednik u špici nije istakao podatak o povrijeđenima s obje strane.
MOTIV I DALJE NEPOZNAT, ALI ZNA SE GDJE SE NE TRAŽI: BHT1 je u ponedjeljak izvijestila o licu koje je uhapšeno zbog napada na novinara Vladimira Kovačevića. Novinar Vladimir Šušak je prepoznao i ispravno podvukao gledateljstvu da je prvi policajac više puta ponovio da napad nije povezan sa vlašću, iako se isticalo kako motivi još nisu poznati. Bez obzira na to što je na taj isti dan zbog korupcije uhapšen bivši direktor Službe za poslove sa strancima, ostaje dilema da li je policijska presica i vijest o uhapšenom napadaču na novinara morala biti prva vijest. Urednica Samira Krehić je prednost ipak dala novoj korupcionaškoj aferi.
IZDVOJENO:
Kako smo u vremenu izbornih slogana, prigodno je sjetiti se itekako efektne krilatice kojom su prije više od deset godina demokrate u Srbiji pokušale podsjetiti javnost da postoje mnogo bitnije stvari od nacionalnih mitova. I da njima ne možemo podrediti život. Tada su komšijske liberalne snage zvučale mnogo ubjedljivije dok su ponavljale parolu „Zato što život ne može da čeka“. Danas su te snage gotovo izbrisane iz političkog života dok jedan čovjek kroji sudbinu susjeda. Zašto je prigodno sjetiti se parole demokrata koju su oni sami izlizali tako što su svesrdno radili na kosovizaciji politike? Ostavljajući život da čeka. Zato što nam je u nedjelju Željana Mehmedika, koja se u posljednje vrijeme počela pojavljivati kao urednica centralnog informativnog izdanja, isporučila cjelovečernji kosovski mit od pola sata. Dnevnik 2 je trajao 33 minute, a od toga je 27 minuta bilo posvećeno Vučićevoj posjeti, kako on to veli, južnoj srpskoj pokrajini. I to je izgledalo ovako: prilog, pa javljanje uživo, razgovor sa kosovskim novinarom Menduhom Hisom, prilog iz Beograda Biljane Pekušić, studijski gosti u Sarajevu, reakcija Mladena Ivanića, saopštenje KFOR-a (sa naglaskom da se prenosi u cijelosti), reakcija Bruxellesa. Jedva šest minuta ostalo je za ostali sadržaj. Bez namjere da uopšte ulazimo u sadržaj u kojem je bilo ponavljanja i koji je izgledao razvučeno i neefektno, osnovno pitanje je kako je urednica Mehmedika došla do zaključka da je putešestvije Aleksandra Vučića ne samo regionalni događaj nad događajima već i nacionalna vijest broj 1 za BiH? BHT1 se u svom nedjeljnom pokriću malo razlikovao od RTS-a i Pinka, koji su pripremali vanredna specijal izdanja.
OCJENA: 3
FTV: Bolji za razumnu obradu kosovske posjete
4. – 10. oktobar 2018.
BEZ UPOZORENJA: Nekoliko puta smo isticali kako naše javne televizije nemaju običaj upozoriti osjetljivije gledatelje na uznemirujuće snimke. Urednica Jadranka Milošević je upravo to propustila uraditi u srijedu iako smo gledali krvavo lice policajca i tuču policajaca i bivših boraca. Ne bismo smjeli preko toga olako prelaziti, posebice u slučaju javnih medija. Ako mediji bez upozorenja prikazuju slike nasilja, to znači da smo društvo koje percipira nasilje kao normalnu pojavu. Ili da ga se čak fetišizira.
O MIGRANTIMA IZ DRUGOG UGLA: FTV donosi isti dan priču o migrantima, ali sada prateći njihov put, kao i to sa čim se suočavaju na granicama. Ispravna urednička odluka. Migranti su prikazani kao ljudi sa stvarnim problemima i izazovima, a ne kao moneta u političkom potkusurivanju.
IZDVOJENO:
Za razliku od BHT1, urednica FTV-a Antonija Avram kosovsku je posjetu Aleksandra Vučića svela na razumnu mjeru. Dvije vijesti, otvaranje, i prelazak na druge događaje. Kao što su npr. švedski izbori. Sumirali su se odjeci, uvijek lucidni Dejan Kožul je u nekoliko riječi iscrtao šta se desilo, ali nije se pravio specijal. Uzgred budi rečeno, specijalu ne samo da nije bilo mjesta u programu nacionalne televizije koja nije iz Srbije već se nije imao od čega ni graditi. Vučićev govor u Kosovskoj Mitrovici i sve oko njega nisu donijeli ništa novo u sadržajnom smislu.
OCJENA: 6
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Odluka BHT1 da Vučićevom verbalnom pohodu na Kosovo posveti cijeli nedjeljni Dnevnik u nekoj bi normalnijoj zemlji vjerovatno bila razlog za uredničku ostavku. FTV je stvar ispratila sa povećanom pažnjom, ali ne i specijalom. Naša TV publika nije navikla na tematske formate u kojima se Dnevnik 2 pretvara u parlaonicu ili talk-show u kojem svako govori pomalo, redaju se gosti i komentatori. Kad god se to čini, publika misli da je u pitanju neko vanredno stanje. Ali kako je moguće da posjeta predsjednika susjedne države dijelu teritorije oko kojeg se njegova država spori, što je pri tome već i činio nekoliko puta ranije, postane, ne udarna vijest, već povod da se gledatelji plaše novim ratom? Kome odgovaraju ovakva urednička pokrića? Čijim to političkim interesima služi? Ili je ovo čisto neznalačko parazitiranje na devedesetima i slijepo uvjerenje da i danas svakog časa može započeti rat? Uvjerenje koje je toliko sigurno u sebe da se u svakom naguravanju vidi novi okidač. Ugledni kolumnista Teofil Pančić opisao je Vučićevu nedjelju na Kosovu kao „istorijsko ništa“, „sadržaj šupljine“, ili kao „igrokaz s mnogo verbalne pirotehnike, a malo stvarne dramske radnje“. Da je bar Pančić objavio svoj tekst prije nego što je urednica BHT1 pripremila svoj specijal od sadržaja šupljine. Ali bojim se da naši urednici, i pored sve pažnje koju daju Srbiji, ne čitaju sva mišljenja koja dolaze iz ove zemlje, posebno ne ona iz pera trezvenih kritičara.
