Na najavu Staše Košarca, Dodikovog jastreba pismonoše, poslanika u Parlamentu BiH da “SNSD neće podržati (re)izbor Osmana Mehmedagića Osmice za direktora OSA-e”, sa olakšanjem je reagirao Damir Mašić, član rukovodstva SDP BiH i poslanik u Parlamentu Federacije.

“Bakir na aparatima”, uskliknuo je u maniru niskobudžetnog SNSD-ovo bota ovaj nekadašnji student novinarstva, limitirane pismenosti.

Nije isključeno da je na sličan, prigodan način Mašić, pasionirani zaljubljenik u društvene mreže na kojima širi i raspiruje svoje višedecenijsko krvavo sticano neznanje i skorojevićki “influenserski” aktivizam komentirao i druge, slične podvige SNSD-a, i doskočice njegovog lidera Dodika, i jastreba Košarca.

Baš bi bilo cool da je ljevičar pažljivo njegovane i stilizirane vehabijske vanjštine, Mašić, povodom Dodikovog odbijanja da primi odlazeću njemačku ambasadoricu u Bosni i Hercegovini, sitno pismo tvitn’o u svom duhovitom, odnosno smiješnom maniru: “Angela na aparatima”.

Ili da je Dodikovo bulažnjenje sa obilježavanja bitke na Kozari o 700 hiljda Srba ubijenih u Jasenovcu prigodno prokomentirao: “Pavelić na aparatima”.

DODIKU NE SMETA OSMICA, NEGO OSA-ICA

Nije nepoznanica da je Osman Mehmedagić na mjesto direktora Obavještajno-sigurnosne agencije imenovan u mandatu i na insistiranje člana Predsjednišva BiH Bakira Izetbegovića. Opće je poznato, također, da su Mehmedovićeve veze sa famiijom Izetbegović dugotrajne i vjerovatno dubokotajne. No, istovremeno stoji i to da tokom četvorogodišnjeg upravljanja OSA-om nije zabilježena ozbiljnija povreda zakona i zloupotreba ovlasti, niti da se ova agencija ogriješila o svoje civilne kontrolore. Osmanagić i agencija na čijem je čelu, u proteklih su nekoliko godina, naravno, stekli brojne, moćne i osvetoljubive protivnike na svim razinama i svih boja, pa i unutar vladajućih struktura i političkih stranaka.

Jedna od njih, vjerovatno najmoćnija i najagresivnija, a pogotovo najdestruktivnija je ekipa okupljena oko Milorada Dodika. Ne misli se pri tom samo na njegove stranačke kolege i tekliće, nego na moćne ruske pokrovitelje njegove antibosanskohercegovačke politike usmjerene na destabiliziranje cjelokupnog državnog aparata, od Predsjedništva BiH, preko Parlamenta, Vijeća ministara, policijskih agencija.

Odmah nakon zastupnika Košarca oglasio se i Sredoje Nović, šef Kluba Srba u Domu naroda Parlemnta BiH, živahni metuzalem sa preko pola stoljeća policijsko-obavještajnog staža. On je najprije izrazio nezadovoljstvo što je “Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) bez ikakvog nadzora i da se ne zna kome ona odgovara”, da bi potom kazao: “Ako predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine javno iznese podatke da OSA prati pojedine medije i novinare, nedopusivo je da se o tome ćuti u instiucijama”. Nema na svijetu pozvanije osobe da govori o nedemokratskoj kontroli nad policijom i tajnim službama nego što je starac Nović od stotinu ljeta. On je prije više od trideset godina bio vrlo ažuran, živahan i požrtvovan član policijsko-represivnog aparata koji je nadzirao ne samo novinare i medije, nego potpredsjednika države, SFR Jugoslavije, Hamdiju Pozderca, i značajno doprinio njegovom političkom i životnom sunovratu.

Treba se prisjetiti kako je ruski ambasador u BiH Peter Ivancov u nedavnom skandaloznom, nediplomatskom intervjuu na N1 televiziji vrijeđajući novinare portala “Žurnal” uz tvrdnje da on dobro zna ko stoji iza pojedinih članaka koji se bave ruskim utjecajem i neprimjerenim djelovanjem u BiH.

Aluzija se naravno odnosila na bosanskohercegovačke obavještajne službe, pa možda i na Mehmedagića osobno. I Dodik i Ivancov su OSA-u odavno uzeli na zub, a pogotovo nakon što je odlukom ove agencije u ljeto prošle godine zabranjen ulazak u BiH Zaharu Prilepinu, ruskom piscu i jednom od aktivnih učesnika vojne okupacije dijelova Ukrajine.

NIJE VOTKA RAKIJA

Da cilj dodikovsko-ruskog juriša na institucije Bosne i Hercegovine nije pojedinac, nego instuticije kao takve, svjedoči i činjenica da je kroz istu baražnu vatru i zahtjeve za smjenom prolazio desetak godina i Mehmedagićev prethodnik na funkciji direktora OSA-e Almir Džuvo, koji je bio sve samo ne izbor i favorit Bakira Izetbegovića.

Kad smo već kod bivših policijsko-obavještajnih šefova, zanimljivo je da Damiru Mašiću i njegovim stranačkim jaranima ne smeta utjecaj kojeg u njegovoj stranci ima Bakir Alispahić, siva eminencija izetbegovićevskog policijsko-kriminalnog ratnog “postrojenja” i osoba koja se dvije decenije nalazi na crnoj američkoj listi zbog veza sa međunarodnim terorizmom. Ali, zato Mašić, likuje nad mogućim odlaskom Osmana Mehmedagića, vjerovatno visokokotirajućeg neprijatelja ruskog utjecaja u Bosni i Hercegovini.

Za dvadesetak godina koliko se kreće po visokoj politici i pije krv poreskim obveznicima, Damir Mašić teško da je ikoga ubijedio da se serbez kladi na njegovu pamet, znanje, obrazovanje, pa i političku intuiciju i instikt.

Ali, ipak i sa tako skromnim kapacitetima i resursima, morao bi barem naslutiti da združeni napad dodikovsko-putinovskog prvog ešalona u BiH na Osmana Mehmedagića nije usmjeren sa ciljem da “vide” Bakira “na aparatima”, nego da dočekaju “Bosnu na tabutu”.

I Dodik i Ivancov smjenu Mehmedagića žele ii istog razlog iz kojeg ne žele odlazak Milana Tegeltije: urušavanja insitucija kao indikatora, nepobitnih dokaza da je Bosna i Hercegovina nemoguća država i propao “projekat”.

Damir Mašić sa svojim pažljivo skockanim “influenserskim” imidžom modernog vehabije, dojmljive spoljašnosti i liberalnih nazora, čest je i radio viđen gost na eventima, “promocijama”, degustacijama i drugim okupljalištima ovdašnjeg skorojevićkog, tranzicijskog polusvijeta. Tako ga se nedavno moglo vidjeti i na alkoholičarskoj manifestaciji “Rakijada”, koju organizira mali privrednik i državni poslanik Staša Košarac.

I jedan i drugi narodni poslanik tokom umjerenog oblokavanja viđeni su u društvu Nikolaya Manulika, trećeg sekretara Ambasade Ruske Federacije u Bosni i i Hercegovini, formacijski raspoređenog na obavještajno-informativne djelatnosti.

Kako su nedavno otkrili neki mediji Košarčeva rakija ima neke čudne i ne baš zdrave sastojke. Možda su u Mašićevom slučaju rezulturale neobičnim nus pojavama da pod njenim utjecajem pijan “tvita” ono što trijezan misli!

Tekst uz dozvolu prenosimo s portala Slobodna Bosna