AL JAZEERA: INFORMACIJE, A NE DEZINFORMACIJE
24. – 30. august 2015.
AL JAZEERIN GOLEMI DOPRINOS: Kako izbjeglički val na europskim granicama ne jenjava, niti se pokazuju naznake njegovog skorijeg prestanka, to je tema koja je obilježila i ovaj tjedan. Trebalo je proći mnogo vremena, i nažalost, trebalo je na tisuće izbjeglica platiti to svojim životom, utopljeni u Sredozemnom moru ili ugušeni u kamionima krijumčara ljudima, da europska i svjetska javnost postane svjesna ovog problema. Trebalo je i medijima i javnosti shvatiti ovaj fenomen, najveći izbjeglički val koji je zahvatio stari kontinent još od Drugog svjetskog rata. Isprva su mediji ove ljude nazivali migrantima, što je insinuiralo da se radi o ljudima koji iz ekonomskih i poslovnih razloga sele s jednog mjesta na drugo. Al Jazeera je bila prva koja je uvidjela nepravilnost tog termina, kao i političku pozadinu kojom se zamagljuje prava narav problema. Ova televizija prva je termin migranti zamijenila terminom izbjeglice, a uskoro je to uradio veći broj medija. Riječ je, dakle, o procesu kroz koji prolaze i mediji i javnost. U osvještavanju javnosti Al Jazeera je dala golemi doprinos.
ZAŠTO LJUDI NAPUŠTAJU SVOJE DOMOVE: U srijedu, 26. kolovoza, Al Jazeera je opet bila ta koja je prva načinila još jedan korak naprijed. Novinar Harun Karčić pripremio je analizu o razlozima zbog kojih deseci tisuća izbjeglica iz Sirije i Afganistana bježe iz svojih domova prema Europskoj uniji. Kao što rekoh, ova analiza predstavlja korak naprijed jer ulazi dublje u problematiku: dosad su se mediji bavili samo posljedicama, odnosno činjenicom da se nekoliko stotina tisuća ljudi s Bliskog istoka i sa sjevera Afrike zaputilo prema zemljama Europske unije, kao i problemima koji su ih na tom putu zatekli. Ovo je prvi novinarski prilog koji se ne bavi samo posljedicom, već se trudi pronaći uzroke. Kako se navodi u prilogu, devet od deset izbjeglica dolazi iz Sirije i Afganistana, tako da je analiza ograničena samo na ove dvije zemlje. U svojoj analizi, novinar Karčić nam objašnjava u kakvom se stanju nalaze te dvije zemlje trenutno, te što je prethodilo ovom masovnom egzodusu (ratovi, politička nestabilnost, siromaštvo). Ne može se reći da je novinar Karčić uradio najdublju analizu stanja, ali to mu svakako vrijeme trajanja priloga ni ne dozvoljava, s obzirom da se ne može u tri minute objasniti tako složena situacija. Ostalo je još mnogo pitanja na koje bi trebalo naći odgovore, poput iz kojih društvenih slojeva dolaze ove izbjeglice? Da li je istina da je riječ o ljudima iz srednjeg sloja koji sebi mogu priuštiti ovaj daleki put ili su u izbjegličkim kolonama ljudi iz svih slojeva društva? Da li je riječ o obrazovanijem društvenom sloju, kao što se ponegdje navodi, ili je riječ o ljudima svih obrazovnih profila? To su samo neke od tema kojim bi se Al Jazeera u svojim idućim dnevnicima mogla pozabaviti. Cilj takvih reportaža je što bolje upoznati europsku i svjetsku javnost s ovim ljudima jer svjedoci smo da se već sada u zemljama Europe javljaju mnoge ekstremne stranke i pokreti koje šire ksenofobiju i mržnju prema njima, predstavljajući ih kao potencijalne teroriste i ljude koji su došli parazitirati na sustavima socijalne pomoći bogatih zemalja Zapadne i Sjeverne Europe. U širenju takvih stereotipa, kao i u borbi protiv njih, veliku ulogu igraju mediji. Al Jazeera je ta koja se našla na pravoj strani i koja ruši stereotipe upoznavanjem javnosti sa činjenicama, odnosno informirajući, a ne dezinformirajući javnost.
PLUS SEDMICE:
Analiza novinara Haruna Karčića o tome zašto ljudi iz Sirije i Afganistana napuštaju svoje domove. Novi tematski iskorak Al Jazeere u praćenju izbjegličke krize koja je zahvatila Europu.
MINUS SEDMICE:
Nema ga.
OCJENA: 10
N1: O JEZIKU IZ KUTA 19. STOLJEĆA
24. – 30. august 2015.
NEGIRANJE BOSANSKOG JEZIKA: Dnevnik N1 se u ponedjeljak, 24. kolovoza, pozabavio problemom jezika u BiH. Prilog počinje priopćenjem Srpske akademije nauka i umjetnosti u kome se navodi, kako N1 prenosi, da “bošnjački, a posebno pod imenom bosanski jezik, lingvistički ne postoji”. Nakon toga, autorica priloga Jasmina Demirović nastavlja: “Sarajevski profesori poručuju: ‘Bosanski jezik je konstanta koju niko ne može osporiti. Radi se o snažnom prisustvu ne samo politike već i ideologije u jeziku u ovakvim porukama…’”. Cijeli prilog bavi se negiranjem bosanskog jezika od strane Srbije. Tema priloga sama po sebi ne bi bila problematična da je novinarka Demirović odabrala bolje sugovornike. Da se iz Srbije, točnije iz SANU-a, niječe postojanje bosanskog jezika, nije sporno. To će u ovom prilogu potvrditi i profesor Dubravko Lovrenović koji će objasniti da postoji duga povijest nijekanja bosanskog jezika od strane SANU-a, kao što je duga i povijest naših međusobnih negacija. Problem je u ostalim sugovornicima, od kojih sva trojica (Dževad Jahić, Hadžem Hajdarević, Munib Maglajlić) imaju isti pogled na jezičnu problematiku, a to je nacionalistički, znanstveno anakroni pogled na jezik, koji je istovjetan pogledu lingvista iz SANU-a s početka priloga. Razlika je jedino u tome što se njihovi nacionalizmi ne poklapaju. Tako, primjerice, profesor Jahić iznosi tvrdnju da “jezik je osnova kulturnog identiteta”, a profesor Maglajlić tvrdi kako “osporavanje naroda da jezik naziva svojim imenom je osporavanje [postojanja] naroda kao takvog”. Naravno, sugovornici koje je novinarka odabrala imaju pravo na svoj stav, međutim problem je što novinarka nije uspjela ovim prilogom gledateljima dati sve lingvističke poglede na jezičnu problematiku u BiH. Umjesto toga, novinarka je upala u zamku da za nacionalizam iz Srbije traži reakciju jezičnih nacionalista iz Sarajeva i od jezika je opet napravljen politički problem, dok je znanost o jeziku ostala po strani.
POLITIZACIJA JEZIKA: Ironično je kako se sve vrijeme u prilogu naglašava da je riječ o politizaciji jezika, a da od sugovornika nismo čuli ništa drugo do političke stavove. I montiranje priloga je u tom, posve pristranom tonu, jer kroz cijeli prilog možemo vidjeti nadnaslove poput: “Negiranje je neprihvatljivo” i slično. Cijeli, dakle, prilog je poprilično dramatičan i nabijen osjećanjem nacionalne paranoje u kome netko nekome niječe pravo na jezik, a ispada da je zadaća priloga obraniti to pravo, bilo odabirom prikladnih sugovornika, bilo montiranjem obrambenih poruka. Prilog završava citiranjem Ustava BiH, u kojem se navodi da u Bosni i Hercegovini postoje tri službena jezika i dva pisma, čime se, valjda, dokazuje teza o nemogućnosti i nedopustivosti negiranja bosanskog jezika.
POLICENTRIČNI JEZIK: Novinarka je, ako je htjela javnosti dati širu sliku na jezičnu problematiku u BiH i susjednim zemljama, mogla za sugovornike odabrati i neke od lingvista koji zastupaju drugačiji pogled na jezik od ovih iz priloga. Lingvistika je davno odbacila tezu iz 19. stoljeća o istovjetnosti jezika s nacionalnim i kulturnim identitetom. Suvremena lingvistička znanost smatra da se u Bosni i Hercegovini govori jedan, a ne tri jezika, i da je riječ o policentričnom jeziku sa četiri centra standardizacije (Zagreb, Sarajevo, Beograd, Podgorica). Ustav neke zemlje je politički akt i on za lingvističku znanost nije relevantan. Ovakav pristup jeziku je u ovom prilogu izostao, a postoje čak i na Balkanu i u BiH lingvisti koji su u korak sa suvremenim lingvističkim saznanjima i koji su mogli dati svoj komentar na temu kojom se ovaj prilog bavio. Nažalost, gledatelji su ostali lišeni takvog, znanstvenog pogleda. Umjesto toga, servirana im je politika, i to, nažalost, od strane lingvista.
PLUS SEDMICE:
Nema ga.
MINUS SEDMICE:
Prilog novinarke Jasmine Demirović o negiranju bosanskog jezika. Novinarka je upala u zamku dvaju nacionalističkih diskursa o jeziku, politizacija jezika umjesto znanstvenog pristupa.
OCJENA: 9
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Teško je bilo što u ovoj posljednjoj komparativnoj analizi rada Al Jazeere i N1 napisati a da se izbjegne ponavljanje. Sve što se imalo reći o radu ove dvije televizijske kuće, rečeno je u prošlim analizama. Iz tjedna u tjedan obje TV kuće zadržale su svoj kontinuitet rada. Umjesto toga, može se iskoristiti ova posljednja, oproštajna, analiza da se iznese konačni sud o radu ovih dvaju TV kuća. Riječ je o dvjema TV kućama s uvjerljivo najkvalitetnijim informativnim programom. Dnevnici Al Jazeere i N1 primjeri su novinarstva visoke kvalitete, novinari ovih kuća primjer su objektivnosti, profesionalizma i posvećenosti svom poslu. Njihov rad trebao bi poslužiti drugim TV kućama kao zvijezda vodilja, osobito javnom servisu u BiH, koji je sve samo ne javni i koji je zbog silnih političkih utjecaja na svojim najnižim granama ikad.
Bilo je ugodno pratiti Al Jazeeru i N1 sve ovo vrijeme.
(U utorak, prvog oktobra čitjte analizu Amera Tikveše: TV1 i Hayat TV)
