Osveta psovke

Sudeći po reakcijama na društvenim mrežama, tri ubjedljivo najomraženije osobe u Srbiji su, i to ovim redom:

1. Dragan Vučićević
2. Milorad Dodik
3. Aleksandar Vučić.

Časno drugo mjesto i srebrnu medalju omraženosti nekadašnji predsjednik Republike Srpske, manjeg entiteta u Bosni i Hercegovini, zaslužio je neviđenom energijom koju je upumpavao u demoniziranje studenata i ponavljanjem fraza koje možda pale u Milićima i na Palama, ali u Nišu i Beogradu definitivno nemaju odjeka.

Čovjek je ovaj recept već uspješno isprobao: kada je 2012. godine bio dio kampanje Borisa Tadića, vrijeđao je Aleksandra Vučića. Kada je Vučić pobijedio, Milorad se samo prešaltao, a pobjednik izbora je kao znak sopstvene superiornosti prihvatio kameleona, s kojim će narednih godina živjeti u ambivalentnoj simbiozi partnerstva i antagonizma.

Pa je isti recept jegulja iz Laktaša primijenila i ovaj put, nadajući se najboljem. Dodik je – nije to bilo tako davno da bi se zaboravilo – u prepoznatljivom krkanskom stilu studente nazivao smradovima, ustašama i izdajnicima, a u finišu Vučićeve predizborne kampanje predviđao im je izborni krah i nestanak s političke scene. Pri tome je imao zapanjujuću izjavu da se sva ta mladost, kao manjina, mora pokoriti volji većine. Dakle, preporučuje im sve ono što gazi i pljuje u matičnoj domovini Bosni i Hercegovini.

Studenti ne praštaju. Za sada; šta će biti poslije, to ćemo tek da vidimo. I ne zaboravljaju. Slično su prošli i Dodikovi najbliži saradnici. Nakon čestitke pobjednicima, koji više nisu smradovi, nego „partneri u vlasti“, notorna Željka Cvijanović i spodoba mračne prošlosti, Nenad Stevandić, suočili su se s neviđenim bijesom tviteraša. Takvu raskoš psovki i uvreda društvene mreže ne pamte. Milorad i saradnici na taj se način zasluženo suočavaju s metodom koju su sami inaugurirali u odnosu na Sarajevo, Bošnjake i muslimane – brutalnost, nespremnost na dijalog i želja da protivnike satre nemilosrdni vihor historije.

Krečenje Mladićevih grafita jedan je od najvažnijih činova demiloradizacije Srbije, jer ovaj naš srećo je vodeći glorifikator ratnih zločinaca u regionu.

Kako je ono rekla Ana Brnabić – ko se uvrede laća…

Sarajevo u raljama investitora

Sarajevo je veći dio ljeta i jeseni 2026. godine provelo suho, žedno i na ivici zaraze. A to je, kažu stručnjaci, tek početak. Politika koja je obećavala brda i doline na kraju je ponudila redukcije i nestašice.

Građani Sarajeva rijetko kad se pitaju o vitalnim segmentima života u gradu u kojem žive. Odluke su preuzeli investitori, preko vjernih slugu, političara, stranaka i državnog aparata koji ih u svemu prati. Tako je stradao zrak, tako propadaju padinska naselja, a sljedeća je voda. Nakon što je vodozaštitna zona radikalno smanjena, otvoren je prostor za svaku infrastrukturnu psinu.

 Zabavljeni redukcijama i očekujući tradicionalno natjecanje za titulu najzagađenije prijestolnice svijeta, Sarajlije su zaboravile ovogodišnju epizodu sa snijegom. Pošto je vlast od koje su svi mnogo očekivali potpuno zapustila komunalno preduzeće Rad, u korist asfaltiranja i tajkunizacije Bjelašnice, kada je grad zabijelio, ispostavilo se da ga možemo čistiti samo onim nesretnim lopatama. Nijedno vozilo u međuvremenu nije nabavljeno. Tako izgleda komunalni kolaps. Rijetke su službe koje funkcioniraju, a kao glavne razloge javnost na mrežama navodi nekompetentnost i stranačku podobnost, s jedne strane i beskrupulozno pogodovanje investitorima s druge.

Dakle, ako ijedna sredina hoće da uradi nešto korisno i smisleno za sopstvene građane, prvi uslov je da se ne ponaša kao Sarajevo, koje se raspada po šavovima. Naša Trojka nije što i srbijanska, oni tamo su na kraju uspjeli, ovi su zakazali na svim frontovima. Ponovo u raljama SDA i nije budućnost koja obećava, ali budimo do kraja pošteni, odgovornost ne možemo tražiti samo u strukturama. Narod koji optužuje Nedima Sladića za suše i toplotne udare, zaslužio je baš ovakav život koji ga je igrom geostrateških uzroka zapao.

Kiseljački primjer

Na mrežama se posljednjih sedmica pojavilo više postova koji ukazuju na obespravljenost nehrvata u pitoresknom Kiseljaku. Iako ih ima 38 posto, Bošnjake u kadrovskoj strukturi općine nije moglo zapasti čak ni mjesto portira. Na upozorenja da je tako grubo narušena etnonacionalna ravnoteža i prekršen Ustav, načelnik je odgovorio da mu neće SDA određivati saradnike, prebacujući priču na teren kojim HDZ suvereno vlada: stalno trubiti o obespravljenosti i pri tome sve Bošnjake, Srbe i ostale svesti u kategoriju statističke greške. Oprobani recept koji bahatošću nadmašuje i samog šefa Republike Srpske. Ako neko misli da je situacija drukčija u, recimo, Stocu i Čapljini, onda taj fakat ništa ne zna o principima stranke koja suvereno vlada Hercegovinom i u dobroj mjeri određuje dominantne segmente života u Bosni.

Formiranje vlasti

U Srbiji su izbori održani mjesec dana nakon bosanskohercegovačkih, a ipak će formirati vlast prije nas. To je rezultat kompliciranog bh. sistema, razuđenosti političkih interesa i opće letargije koja je zahvatila narodne mase širom države. Svejedno, ko god da bude s bosanske strane pregovaračkog stola, treba da ima u vidu bitnu činjenicu: ovo nije više onaj Dodik od lani. Proljetos je kao saveznika izgubio Viktora Orbána, potom je u Americi prokazan kao sumnjiv korupcijski element, neko ko je u lobiranju prekršio sve granice političkog fer pleja, da bi na kraju ostao i bez Vučića. Tako da gazda manjeg bosanskohercegovačkog entiteta u pregovore ulazi trostruko oslabljen.

U međuvremenu se desila još jedna, naoko marginalna stvar. Dan nakon pobjede Studentske liste Dodik je, ničim izazvan, zabranio osnivanje novih kladionica u RS-u i njihovo reklamiranje po javnim medijima. Nekoliko dana kasnije novoizabrana članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Darijana Filipović kaže da je priča o njegovom pomilovanju bila predizborni spin. Kad se povežu ova dva politička detalja, stvari postaju mnogo jasnije. Dodik je oslabljen i ko to ne uspije kapitalizirati, onda ne da nije smio da uđe u pregovore, nego nikada i nije trebao da kroči u komplicirani zabran politike.