Čini se da je medijski prostor na dan kada je izrečena prvostepena presuda u predmetu Fadil Novalić i drugi, 5. aprila 2023. godine, skoro pa jednako bio ispunjen viješću da presudu tročlano sudsko vijeće nije donijelo jednoglasno, već većinom glasova, uz izdvojeno, suprotno, mišljenje predsjednika sudskog vijeća Branka Perića. Međutim, za razliku od medija, ta informacija nije sadržana na web-stranici Suda BiH i u službenom obavještenju za javnost.

Prilikom izricanja presude, predsjednik vijeća je prvo rekao da presuda pod tačkom jedan nije donesena jednoglasno, već „većinom glasova, uz izdvojeno mišljenje predsjednika vijeća“. Poslije pročitanog dispozitiva presude, predsjednik vijeća je dodao:

„Ono što nije uobičajeno u praksi ovog Suda jesu izdvojena mišljenja. Naš procesni krivični sistem ne poznaje institut obrazloženog izdvojenog mišljenja koje se objavljuje i dostavlja strankama. To ne znači da je sudiji zabranjeno da svoje izdvojeno mišljenje obrazlaže i da ono bude dostavljeno uz presudu strankama. Naprotiv, mišljenja sam da svaki sudija treba da obrazloži svoje mišljenje i da ono bude dostavljeno strankama. To je legitimno pravo sudija i legitiman interes stranaka i to je na kraju praksa svih međunarodnih pravnih institucija, kao i Ustavnog suda BiH. Bez toga, izdvojeno mišljenje nema nikakvog smisla, prosto. (…) Izdvojeno mišljenje može pomoći sudijama koje su većinski donijeli odluku da svoju odluku bolje obrazlože. Strankama može pomoći da napišu bolju žalbu, a apelacionom sudu može pomoći u donošenju dobre i zakonite odluke.“

On je nakon toga pročitao svoje izdvojeno mišljenje (a što je trajalo skoro 15 minuta). Potom je drugi član vijeća pročitao razloge zbog kojih je većina donijela osuđujuću presudu.

Dan poslije, 6. aprila 2023. godine, Ured disciplinskog tužitelja je po službenoj dužnosti formirao predmet protiv sudije Perića zbog čitanja izdvojenog mišljenja i pokrenuo istragu. U maju 2023. godine je podignuta disciplinska tužba protiv sudije B. Perića, zbog disciplinskog prekršaja propisanog članom 56. Zakona o VSTV-u BiH, tačka 9: “donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka”.

Pitanje koje se postavlja jeste da li je sudija Perić javnim čitanjem izdvojenog mišljenja prekoračio granicu slobode izražavanja, zaštićenu Evropskom konvencijom za ljudska prava (EKLJP), odnosno da li bi potencijalna disciplinska odgovornost i izricanje disciplinske mjere sudiji Periću zbog spomenute radnje predstavljali opravdano miješanje u njegovu slobodu izražavanja.

Sudije u sudnici i van nje

Spomenimo prije svega da izdvojeno mišljenje može biti saglasno (concurring opinion) i protivno (dissenting opinion) odluci većine u sudskom vijeću. Saglasno mišljenje je ono koje sastavlja sudija koji je saglasan sa izrekom odluke, ali ne i sa razlozima zbog kojih je ona donesena te nudi druge razloge za takvu presudu. S druge strane, u protivnom izdvojenom mišljenju sudija iznosi razloge i pravne argumente zbog kojih nije podržao izreku sudske odluke. Zakon o krivičnom postupku BiH (ZKP BiH) govori samo o odvojenom mišljenju, a koje se poistovjećuje sa protivnim izdvojenim mišljenjem.

Sloboda izražavanja nositelja sudskih funkcija, u sudnici i van nje, aktuelno je pitanje na evropskoj razini. Konsultativno vijeće evropskih sudija je 2022. godine objavilo mišljenje br. 24 o slobodi izražavanja sudija, dok je Venecijanska komisija o istom pitanju usvojila izvještaj 2015. godine. UN-ov Specijalni izvjestitelj za nezavisnost sudija i advokata je 2019. godine objavio specijalni izvještaj o slobodi izražavanja, udruživanja i okupljanja sudija i advokata. Čak je pred Evropskim sudom za ljudska prava bio predmet protiv BiH, koji se ticao slobode izražavanja bivšeg sudije Ustavnog suda BiH, Krstana Simića, koji je bio razriješen funkcije sudije Ustavnog suda BiH jer je svojim ponašanjem i govorom svjesno narušio ugled i dostojanstvo Ustavnog suda i sudije. Uprkos ovakvom interesu različitih institucija za slobodu govora sudija, vrlo malo ili nimalo pažnje je posvećeno izdvojenim mišljenjima sudija u sudskim postupcima.

Kako bi se procijenilo da li bi miješanje u slobodu izražavanja sudije Branka Perića bilo sukladno EKLJP-u, osvrnut ćemo se na zakonitost miješanja, postojanje legitimnog cilja i neophodnost miješanja u demokratskom društvu.

Zakonitost

Zakon o krivičnom postupku BiH propisuje da se odluke sudskog vijeća donose poslije vijećanja i glasanja, koja se obavljaju u tajnom zasjedanju. Odluka je donesena kada je za nju glasala većina članova vijeća. Pored toga, određeno je da se odluke (presude, rješenja i naredbe) saopćavaju usmenim objavljivanjem (ako nije drugačije propisano ZKP-om BiH). Zakon eksplicitno propisuje da se presuda objavljuje na način da se javno pročita izreka i ukratko priopće razlozi presude. Konačno, određeno je da će se o vijećanju i glasanju sastaviti poseban zapisnik, koji sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena. Odvojena mišljenja će se priključiti zapisniku ako nisu unesena u zapisnik. Ovaj zapisnik će se zatvoriti u poseban omot, koji može razgledati samo drugostepeno vijeće kada odlučuje o pravnom lijeku.

Odredbe ZKP-a BiH su zadovoljavajućeg kvaliteta, tj. one su dovoljno jasne i precizne kako bi sudije mogle uskladiti svoje ponašanje sukladno tim normama. Te norme određuju da sudije imaju pravo na odvojeno mišljenje. Njega mogu izjaviti tokom tajnog vijećanja i glasanja. Pored toga, odvojeno mišljenje u pisanoj formi je sastavni dio zapisnika o vijećanju i glasanju ili se priključuje zapisniku. Dakle, ono se ne daje samo u usmenoj formi već i pismenoj. Sudije imaju pravo da obrazlože svoje mišljenje, kako je ispravno primijetio sudija Perić. Međutim, to je ograničeno na prostoriju u kojoj se vijeća i glasa i na publiku koju čine drugo dvoje članova sudskog vijeća. Sudije nemaju pravo da to odvojeno mišljenje javno prezentuju, prije ili poslije izricanja presude. To proizlazi iz odredbi ZKP-a BiH koje govore o tome šta se javno, usmeno, objavljuje – i to dispozitiv presude i kratko obrazloženje. Postojanje odvojenog mišljenja je tajna koja ne smije biti objelodanjena javnosti.

Ovakvog tumačenja odredbi ZKP-a BiH je bio svjestan i sam sudija Perić, koji je zaključio još 2009. godine da, kako bi se sudiji omogućilo da objavi odvojeno mišljenje, jedini način je izmjena Zakona o krivičnom postupku u dijelu koji reguliše donošenje odluka na taj način što bi se propisala obaveza sudije da odvojeno mišljenje pismeno obrazloži i pripremi za objavljivanje.

Odredba Zakona o VSTV-u BiH koja propisuje prekršaj zbog kojeg je pokrenut postupak protiv sudije Perića pred disciplinskim tijelima VSTV-a, u pogledu kvaliteta norme (preciznosti i jasnoće), ranije je prošla test zakonitosti pred Ustavnim sudom BiH.

Legitimnost miješanja

Legitiman cilj odredbe kojom se onemogućava objavljivanje odvojenog mišljenja jeste zaštita autoriteta suda i sudija. Također, prihvatljivi su i oni drugi ciljevi očuvanja nepristrasnosti i nezavisnosti suda, očuvanje suda od političkih pritisaka, osiguranje jasnoće i nedvosmislenosti odluke, tako i međusobne kolegijalnosti sudija.

O neophodnosti ograničenja slobode govora sudije Perića, u demokratskom društvu, treba istaći sljedeće:

Bosanskohercegovački zakonodavac, za razliku od nekih drugih zakonodavaca u komparativnom pravu, odlučio se za izbor prema kojem javno saopćavanje i objavljivanje odvojenog mišljenja na Sudu BiH nije dozvoljeno. Dakle, radi se o izboru zakonodavca, o čijem kvalitetu se može diskutirati, ali dok je norma na snazi, ona se treba poštovati. Štaviše, na evropskoj razini (prvenstveno na razini Komiteta ministara Vijeća Evrope) ne postoji konsenzus o ovom pitanju, pa je njegovo uređenje u široj diskrecionoj ocjeni države članice Vijeća Evrope. Iako Savjetodavno vijeće evropskih sudija, savjetodavno tijelo Vijeća Evrope, podržava sačinjavanje i objavljivanje izdvojenih mišljenja, to ne može biti razlog da se postupi protivno odredbama ZKP-a BiH.

Pozivanje na praksu Ustavnog suda BiH da se javno objavljuje izdvojeno suprotno ili saglasno mišljenje sudija je bespredmetno. Naime, Pravila Ustavnog suda BiH, jasno i precizno, određuju da izdvojeno mišljenje se prilaže uz odluku kao aneks. Odluka Ustavnog suda BiH se objavljuje u službenim glasilima i publikaciji Ustavnog suda zajedno sa izdvojenim mišljenjem. Slična je situacija i sa Međunarodnim sudom pravde, Međunarodnim krivičnim sudom i bivšim Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Donosici njihovih statuta su u okviru svog polja diskrecione ocjene izabrali da ustanove institute izdvojenog mišljenja, koje se javno objavljuje. Nasuprot tome, možemo navesti primjere Suda pravde EU, Francuskog državnog savjeta, Ustavnog suda Italije, sudove u Luksemburgu, Malti, Holandiji, Belgiji, Austriji, koji prate model tajnosti pojedinačnih mišljenja ili ih uopće ne dopuštaju.

Suprotno argumentu Branka Perića da je nužno da javno iskaže odvojeno mišljenje kako bi žalbeno vijeće donijelo dobru i zakonitu odluku, žalbeno vijeće svakako može ostvariti uvid u odvojeno mišljenje prilikom odlučivanja po žalbi.

Suprotno argumentu sudije Perića da je nužno da javno pročita odvojeno mišljenje kako bi većina bolje obrazložila svoju odluku, sudska većina biva upoznata sa argumentima sudije koji je ostao u manjini već prilikom donošenja odluka i posljedično tada može bolje obrazložiti svoju odluku prilikom pripremanja njenog pisanog otpravka kao i sažetog obrazloženja koje se usmeno iznosi. Nije nužno da sudija javno pročita svoje mišljenje da bi se to desilo.

Osvrćući se na argument legitimnog prava sudije i stranaka da dobiju odvojeno mišljenje, treba istaći da stranke i advokati svoje žalbe temelje na argumentima i navodima iznesenim u presudi sudskog vijeća, a ne u odvojenom mišljenju sudije koji je ostao u manjini.

Tako objavljivanje odvojenog mišljenja ne može se opravdati niti jednim razlogom kojeg je naveo sudija Perić.

Imajući u vidu legitiman cilj – zaštite autoriteta suda i sudija – treba kazati da je pravosudni sistem na razini BiH i dalje vrlo ranjiv, nestabilan i predmet kontinuiranih napada. Javno iznošenje odvojenih mišljenja, u trenutnim okolnostima, dominantno doprinosi njegovom slabljenju i urušavanju.

Čini se da se sudija Branko Perić postavio u ulogu zakonodavca, pokušavajući da kroz svoju praksu i ponašanje u sudnici promijeni odredbe ZKP-a BiH (zato što mu se te odredbe suštinski ne sviđaju).

Na kraju, treba spomenuti da postoji disciplinska praksa, u kojoj su sudije proglašavane disciplinski odgovornim kada su se ponašale slično kao sudija Perić. Sam sudija Perić u pisanom tekstu navodi primjer kada je jedan sudija Vrhovnog suda jednog od entiteta odbio da potpiše zapisnik i presudu u predmetu gdje je kao predsjednik sudskog vijeća nadglasan, a potom bio kažnjen novčanom kaznom. Pored toga, u drugom predmetu je sudija Okružnog suda Banja Luka, Milan Blagojević, nakon što je izrečena presuda u krivičnom predmetu u kojem je bio član sudskog vijeća, izjavio da je optuženi trebao biti oslobođen optužbi, te da će izdvojeno pisano mišljenje s potpunim obrazloženjem dostaviti u spis i da zahtijeva da se ono dostavi strankama i oštećenom. Nakon što je vođen disciplinski postupak, on je proglašen odgovornim te mu je izrečena disciplinska mjera. Ustavni sud BiH je u postupku zaštite ljudskih prava i sloboda utvrdio da je odluka VSTV-a bila u skladu sa Ustavom BiH, uključujući pravo na slobodu izražavanja. Ova činjenica dodatno stavlja sudiju Perića u neugodan položaj.