FACE TV: „Face to face“, 25. decembra
SIDRAN O BOSANSKOM SABORU: Povodom nedavne inicijative Abdulaha Sidrana za formiranje bosanskog sabora, Senad Hadžifejzović ugostio je ovog bh. akademika da bi razjasnio kako bi se ta ideja realizovala, koliki bi bili njeni dometi i koje bi sve institucije sabor okupio. Sve to u kontekstu urušavanja državnih institucija. U Hadžifejzovićevim pitanjima provejavalo je malo opravdanog novinarskog skepticizma. Bi li sabor svojim djelovanjem preuzeo neke funkcije državnih institucija i time predstavljao protudržavno tijelo? Šta bi on bio? Sidran je ispričao kako vidi ulogu vrhunskih bosanskih intelektualaca svih etniciteta u suprotstavljanju uništavanju države. Suprotno praksi u političkim TV emisijama u kojima novinari često kritikuju postupke svojih gostiju, u ovoj je gost zamjerao novinaru. Kritikovao je Hadžifejzovićev izbor gostiju u nekim od prethodnih emisija. Konkretnije, ugošćavanje Milorada Dodika, Milana Tegeltije i Obrada Kesića. „Zašto daješ sat vremena ljudima koji razvaljuju državu?“ U prepirci koja je potrajala, Hadžifejzović je objašnjavao da ga zanima kako razmišljaju neprijatelji BiH.
KO JE KOGA „SMUNTAO“? U suštini, rasprava se tiče pitanja ko su legitimni učesnici u javnim raspravama − da li iz komunikacije treba isključiti mišljenja koja su u suprotnosti ne samo s određenim sistemom vrijednosti nego i s poznatim činjenicama? Treba li medijski prostor dati svim akterima bez obzira na utemeljenost i ispravnost njihovih stavova sa stajališta većine publike određenog medija ili ih na osnovu vrednovanja po ovim kriterijima uključiti ili isključiti iz emisija? Odgovor na ova pitanja zavisi od procijenjenih posljedica davanja medijskog prostora spornim tumačenjima i pripremljenosti novinara. Ako bismo iz političkih TV emisija isključili sve one koji se ne uklapaju u dominantno mišljenje publike, to bi mogao biti put u jednoumlje kakvo gledamo na RTRS-u. Međutim, loše pripremljenog novinara koji ne barata činjenicama, vješt sagovornik može verbalno pobijediti, a publiku impresionirati elokventnošću, bez obzira na neargumentovanost ili nakaradnost njegovih interpretacija. Zato je bitnije ko je i kakav je novinar nego gost u takvim emisijama. Je li se novinar „naoružao“ podacima i činjenicama kojima će raskrinkati manipulatora ili će dozvoliti da manipulator semantičkim igricama i logički nategnutim zaključcima zbuni publiku. U intervjuima Senada Hadžifejzovića sa spomenutim i drugim gostima, ranije smo objavljivali analize koje upućuju na to da je u većini slučajeva novinar ukazao na kontradiktornosti, ali je njegova pripremljenost varirala ovisno o gostu. To što RTRS ne poziva u emisije one koji se ne uklapaju u njenu uređivačku politiku, ne može biti argument ni kriterij izbora gostiju nijednoj televiziji koja drži do profesionalnih standarda.
FTV: „Mreža“, 21. decembra
ZAVRŠNI UDARAC BH. PRAVOSUĐU: „Kakvo nam je pravosuđe, zaslužuje da propadne.“ Tako kaže sudija Suda BiH Branko Perić u intervjuu s Nevzetom Koljenović. Ovakav stav obrazložio je opisujući politička potkusurivanja i pritiske na pravosuđe, zatim šutnjom VSTV-a BiH, ali i nedosljednim postupanjem međunarodne zajednice u BiH. Intervjuom se pokušalo rasvijetliti kakav će biti pravni ishod secesionističke politike Milorada Dodika, zašto insistira na entitetskom VSTV-u, te kako će reagovati Tužilaštvo BiH i EU. Izborom sudije Suda BiH za sagovornika, urednica Koljenović opravdano je, umjesto političkim tumačenjima koja slušamo svakodnevno, dala prostor stručnim mišljenjima. Sve što je Perić rekao, ne ostavlja nimalo razloga za optimizam. Smatra da sve što Dodik sada radi, radi u svrhu prikrivanja kriminala i korupcije, u čemu bi važnu ulogu odigrao entitetski VSTV, čije bi formiranje predstavljalo završni udarac bh. pravosuđu. Perić kaže kako je Dodik sebi kreirao dobru pregovaračku poziciju radi ostvarivanja kontrole nad pravosuđem, a vjeruje da će je i postići. Novinarku Koljenović zanimala je i realnost Dodikove prijetnje o povlačenju sudija i tužilaca iz RS-a iz pravosudnih institucija. Perić prognozira da će se to i desiti kada Dodik postigne usvajanje zakona o VSTV-u RS-a. Poznavaoce prava iznenađuje šutnja EU-a nakon Dodikovog napada na pravni poredak države, pa je Koljenović zatražila pravno mišljenje i o tome. Gledaoci su čuli da EU ima model po kojem rješava pokušaje secesije, ali je problem u tome što ga ne želi primijeniti i u BiH. Umjesto takvog rješenja, insistira na besmislenim pregovorima − kategoričan je Perić.
N1: „Pressing“, 22. decembra
PROPAST DEJTONA BIO BI KRAJ BiH: Kako Dodikove prijetnje o prijenosu nadležnosti s državnih na entitetski nivo postaju konkretnije i zadobijaju institucionalni karakter usvajanjem odluka u NSRS-u, tako se i u političkim emisijama povećava prostor za pravne stručnjake. Amir Zukić ugostio je uglednog eksperta za ustavno pravo Nedima Ademovića. Budući da je gost spomenuo da su na secesionističku politiku utjecali i spoljni faktori, Zukića je zanimala uloga EU-a u tome. Ademović je neuvijeno govorio o lošoj politici EU-a prema BiH i standardima koje u njoj primjenjuje a koji su neprihvatljivi u EU-u. To se prvenstveno odnosi na zaobilaženje institucija i vođenje pregovora s etničkim liderima, kao i na pritiske na Tužilaštvo BiH. Kada Dodik zaprijeti raspadom države, bošnjački lideri pričaju da bi propast dejtonske BiH faktički značio povratak Republike BiH iz 1991. Zato je Zukić provjerio istinitost ovih političkih tumačenja kod pravnog stručnjaka. Ademović je bio vrlo jasan: propast dejtonske BiH značio bi i propast BiH.
RTRS: „Telering“, 22. decembra
DEMOKRATA DODIK: Govoreći o blokadama rada Vijeća ministara BiH, Zoran Tegeltija kaže kako te blokade dolaze izvan ove institucije, odnosno da neki ministri ne razmišljaju svojom glavom, nego dokumente nose šefovima političkih partija. S poentiranjem Mate Đakovića da je to partokratija, Tegeltija se slaže. Ali, kada ga Đaković pita: „Nosite li i Vi sve dokumente Dodiku?“, Tegeltija odgovara da „svi znaju“ kako Dodik radi i koliko slobode dozvoljava svojim saradnicima. Ko su to svi, nije rekao. Nije naveo nikoga od tih „svih“ niti bilo koji drugi dokaz za ovu tvrdnju. Tvrdnju koja je gotovo duhovita. Da je emisija emitovana 31. 12., možda bismo pomislili da je novogodišnja satira.
ZAKLJUČAK: Gostujući kod Hadžifejzovića, Sidran je zamjerao novinaru da daje previše medijskog prostora neprijateljima BiH. Iz ugla novinarskih standarda, u TV intervjuima s Dodikom, Tegeltijom ili Kesićem bitnije je ko je odnosno kakav je novinar nego gost u takvim emisijama. Kada novinar barata podacima i činjenicama, može raskrinkati manipulatora pred gledaocima. Kad novinar nije dobro pripremljen, elokventan sagovornik će, bez obzira na neargumentovanost svojih tvrdnji, svjesno zbuniti publiku. U „Mreži“ i „Pressingu“ opravdano više prostora za tumačenja krize u BiH iz ugla pravnih stručnjaka umjesto političkih izjava.
