Eelektroprivreda BiH i Općina Konjic krše zakon

Elektroprivreda BiH nema potrebne dozvole za izgradnju dvije MHE na Neretvici. Zakon je prekršila i Općina Konjic, jer je EP izdala odobrenje za građenje iako kompanija nema energetsku dozvolu. Amer Jerlagić i Edhem Bičakčić, involvirani su u izgradnju MHE dvostruko: kao bivši direktori EP BiH, ali i vlasnici MHE

Elektroprivreda BiH i Općina Konjic prekršit će zakon ukoliko do izgradnje malih hidroelektrana na Neretvici zaista i dođe. Elektroprivreda, pokazuju zvanični dokumenti iz Federalnog ministarstva energetike i rudarstva, uopće nije dobila energetsku dozvolu za male hidroelektrane Srijanski most i Gorovnik ušće na rijeci Neretvici. To je jasno navedeno u odgovoru koji je od Ministarstva zatražilo Udruženje Aarhus centar u BiH.
Osim Elektroprivrede, zakon krši i Općina Konjic. Iako EP nije imala energetsku dozvolu, Općina Konjic nezakonito izdaje odobrenje za građenje.

Iz udruženja Eko akcija upozoravaju na Zakon o električnoj energiji koji precizira da izgradnji postrojenja prethodi energetska dozvola. Uredba Vlade Federacije o energetskim dozvolama iz 2014., kažu u Udruženju, također precizira da gradnja ne može početi bez ovih dozvola.

Općinsko vijeće koje je izglasalo gradnju, i načelnik Općine Konjic Osman Ćatić (SDA) za zakone mnogo ne mare. A ni za volju građana.

Gradnja malih hidroelektrana na Neretvici je interes općine – poručio je načelnik Općine Konjic Osman Ćatić (SDA) na sastanku sa predstavnicima Elektroprivrede BiH. Poručio je time kako Općina Konjic i Elektroprivreda, investitor, neće odustati od izgradenje postrojenja unatoč građanskom buntu koji je nedavno spriječio mašine da prođu u korito rijeke i počnu sa gradnjom.

Iz Elektroprivrede su poručili da nisu upoznati sa bilo kakvim odlukama Općinskog vijeća o obustavi radova i da od nadležnih očekuju „osiguranje pristupa gradilištu“.

Općina će taj zahtjev i poslušati, pa makar to podrazumijevalo i policijsku silu nad građanima:
– Na sastanku načelnika i predstavnika Elektroprivrede dogovoreno je da će podršku zatražiti i od MUP-a HNK, kako bi „izvođaču radova osigurao nesmetan pristup gradilištu“.

Lokalno stanovništvo jasno je i pri prethodnom pokušaju pokazalo odlučnost da i fizički spriječi mašine da počnu sa uništavanjem rijeke. Treba li mnogo mašte da se zamisle mogući scenariji ukoliko policija zaista bude imala ovlaštenja da upotrijebi silu? (Branka Mrkić-Radević, Žurnal.info)

Gospodine, imate pištolj, zašto vi ne ubijete dijete?

Plaši me količina neznanja koje je krije iza svakog ratnohuškačkog komentara na društvenim mrežama a koji dolazi od čovjeka starijeg od 40 godina. Plaši me odsustvo svijesti i želje da saznamo šta se ustvari dogodilo jednom narodu, ali i pozivi da se to isto ponovi. Količina dokaza koje su prikupili istražitelji Haškog tribunala da bi dokazali genocid je frapantna i zaista ne ostavlja aposlutno nikakvu dilemu da su pripadnici Vojske Republike Srpske počinili genocid u Srebrenici, ali od svih prikupljenih dokaza, meni je najbolnije to što jedan dio građana Bosne i Hercegovine, ovih koji veličaju osuđene ratne zločince, nemaju empatije prema svim ljudima koji su preživjeli genocid. A mnogi od njih su svjedočili pred Haškim tribunalom i ta svjedočenja su javno dostupna. Ja ću izdvojiti samo jedno, ono u kojem zaštićeni svjedok 101, bivši vojnik Zvorničke brigade VRS-a i očevidac strijeljanja zarobljenih Bošnjaka u Orahovcu, koji je svjedočio u slučaju Popović i drugi, priča o bošnjačkom dječaku: „Iz te gomile naslaganih mrtvih tijela, koja nisu više ličila na ljudska tijela, to su bili samo komadi mesa, odjednom se pojavilo ljudsko biće. Kažem ljudsko biće, ali ustvari to je bio dječak od pet do šest godina starosti. To je nevjerovatan prizor. Nevjerovatno. Ljudsko biće izlazi i ide prema putu, putu na kojem stoje vojnici koji automatskim puškama vrše strijeljanje. To dijete ide pravo prema njima. Svi vojnici i policajci koji su stajali na tom putu, ljudi koji su naučili ubijati, svi su iznenada spustili svoje oružje i sledili su se od tog prizora. Dječak je bio pokriven dijelovima crijeva i mesa drugih ljudi. Ispred vojnika je stajao jedan oficir, mislim da je bio pukovnik, arogantno se obratio vojnicima: ‘Šta čekate, završite s njim!’ Tada su mu vojnici, kojima uopće nije bio problem ubijati ljude, odgovorili: ‘Gospodine, imate pištolj, zašto vi ne završite s njim?’ Svi su nakon toga zanijemili“ – i ne, ne vrijeđa me negiranje genocida ali me plaši odsustvo empatije prema ovakvim i sličnim pričama koje lede krv u žilama, a nažalost, takvim priča u i o Srebrenici je mnogo. (Kemija Hodžić, Tačno.net)

Ne postoji moć naroda

Ja, nažalost, mislim da je moć naroda da nekog smeni nestala. Ove lokalne oligarhije i lokalne mafijaške sisteme mogu da smene samo njihovi kontrolori iz inostranstva, ili druga vrsta mafijaškog sistema. Ovo su sve narko-kleptokratije koje su tu postavljene da budu neka vrsta kontrolnog mehanizma za protok narkotika na ovom tržištu, to je pod jedan. A pod dva, da budu neka vrsta makroa za sve naše države-kurve koje su na tom svetskom tržištu. Ako bude naišao neki bolji svodnik koji će za manje para da nas proda, a da isto tako bude dobar u kontrolisanju narkotika, staviće njega. To je otprilike budućnost koju vidim za ovaj region. S tim što je jasno da ništa od ovih država u narednom veku neće postojati, sve će nestati i mi ćemo kao narod da se utopimo u neki drugi narod. Bićemo jedan od onih naroda koji se nije snašao u istoriji. (Daško Milinović, Inforadar)

Ovo je naše

“Jednostavno mnogi nisu vjerovali, a mi smo vjerovali. Kad smo primili gol u 98. minuti Većina bi poklekla i rekla, evo, to je to, kraj, međutim imali smo još snage i onda sam u jedanaestercima momcima rekao: ‘Ovo je naše i ne može nam niko ukrasti, ovo je negdje zapisano, sve smo mi ovo zaslužili’. Hvala dragom Bogu, nagradio nas je i prošli smo dalje. Kad opet sve uzmem u obzir, mislim zasluženo i to je još jedna veličina. U ovih 210 minuta utakmice s AEK-om, možda 30-ak minuta da smo bili u podređenom položaju, ostalo smo igrali ravnopravno i sigurno. Veliko iskustvo za nas. Nismo ni sami svjesni šta smo sve napravili, ali odmorit ćemo malo i sigurno onda kako budu prolazili dani, mi ćemo biti svega svjesniji. Ali nemamo puno vremena, već u ponedjeljak je nova utakmica, a onda poslije toga odmor.” (Feđa Dudić, Klix)