Sve je dokumentirano!

“Prosto je nevjerovatno šta govore najviši predstavnici Srbije. Oni to govore poslije presude dva Međunarodna suda koji su stvorili enormnu građu. Na tim sudovima su bile optužnice, ali i odbrane. Objavljeno je toliko knjiga, pa to su neke činjenice i dokumenti koje ne možete ignorisati. Drugo, napisano je toliko naučnih studija o tom ratu, snimljeno dokumentarnih i umjetničkih filmova, napisano mnogo literarnih djela i ispovijesti ljudi koji su prošli kroz logore i učestvovali u ratu. Pa izvinite, šta je još potrebno da vi kvalifikujete taj zločin onako kako ga kvalifikuje cijeli civilizovani svijet?”, upitala je Perović.

Dodala je da ne vjeruje da neko ko je prosječne građanske pameti i kulture može nakon svega kazati da nije bio genocid, već “strašan zločin”.

“Ali, šta znači strašan zločin? Vi imate tamo ogromnu grobnicu zasijanu maloljetnicima. Pa ko je to proizveo? Pa kako mi možemo da se zaklanjamo iza toga? Niko neće da prihvati odgovornost za takve zločine, ali to je neizbježno ako želimo da opstanemo kao civilizovan i demokratski narod, i kao humani ljudi”, kazala je Perović.

Prema njenim riječima, šalju se poruke kojima se ne daju uvjerenja da je Srbija spremna na mirno susjedstvo i da se može koncentrisati na sebe i sopstveni razvoj.

“Jer, pazite, ako su Srbi van Srbije bili razlog za promjenu etničkih granica, pa oprostite, ali kakva je sudbina tih Srba van Srbije bila u ratu u Hrvatskoj, u Bosni. To su bila ogromna demografska pomijeranja koja su se polako slivala u Srbiju, a iz Srbije dalje. To je jedna ozbiljna historijska regresija.”(Latinka Perović, N1)

Muška ručerda na ženskim grudima

– Sveopšta diskreditacija žene u javnom prostoru akademije ili umjetnosti je zastrašujuća. Mira Furlan je negdje izjavila da naši domaći režiseri nisu znali što da rade s glumicama osim da ih skidaju…

– U jesen 1991. u New Yorku Mira Furlan i ja pregledavale smo video-kazetu koja joj je trebala poslužiti kao filmski CV. Na kazeti su bili inserti iz filmova s kojima je Mira stekla svoju jugoslavensku filmsku slavu. Bili su to mučni fragmenti. Nizali su se kadrovi s muškom ručerdom koja gnječi gole ženske grudi, kadrovi vođenja ljubavi koji su često završavali u silovanju (jer su muški režiseri mislili da se tako vodi ljubavi), kadrovi u kojima se Furlan pokušava objesiti s lancem zahodskog vodokotlića i ne uspijeva (Joj, nespretno žensko!), kadrovi u kojima muškarci nisu štedjeli na pljuskama koje su završavale na ženskim obrazima. U videu nije bio izostavljen ni znameniti kadar, koji mnogi Jugoslaveni pamte, svatko iz svojih razloga, a u kojemu Mirin „filmski“ muž spušta na Mirinu glavu veliki kamen, odnosno demonstrira narodni običaj „pustovanja“, ubijanja nevjernice (ili pak staraca) teškim kamenom, obično omotanim u pust. „Nemoj to nikome pokazati“, rekla sam. „Zašto?“, pitala je. „Zamisli načas da si Amerikanka ili Amerikanac i da gledaš te kadrove…“. Ne sjećam se jesmo li se pritom obje rasplakale, znam samo da smo obje shvatile pravo značenje izraza „deformirana optika“. (Dubravka Ugrešić, Peščanik)

Šta je to Srpski svet?

Srpski svet vidim kao jedan politički i državni prostor, a ostvarit ćemo ga bez ispaljenog metka. Ne znam koliko je vremena potrebno za ujedinjenje svih Srba u jednu državu. Polako, neka traje koliko traje, ali preduvjet za kreiranje jedinstva u političkom smislu jest da se svi Srbi okupe i poštuju odluke Beograda.

Smatram da svi Srbi moraju živjeti u svojim granicama. Garantiram samo jedno: to će se dogoditi bez ijedne teške riječi, a zadatak je ove generacije političara stvaranje ‘srpskog sveta’, koji će ujediniti sve Srbe gdje god oni budu živjeli, rekao je Aleksandar Vulin, aktualni srbijanski ministar unutarnjih poslova i izricatelj opasnih i tajnih Vučićevih misli, na kongresu svog Pokreta socijalista.

Iz prvog počasnog reda to je dostojanstveno, skromno i šutke slušao srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, kojemu je to i bilo upućeno, poručivši kako je na njegova nejaka pleća pala ta odgovorna nacionalna zadaća, a “vladajuća Srpska napredna stranka jedini je nesporni politički autoritet za sve Srbe, gdje god živjeli”, uskliknuo je Vulin te ponovno uzburkao odnose u regiji i potvrdio da sadašnji režim u Srbiji nanovo želi napumpati poraženi i ispuhani memorandumsko-miloševićevski balon.

Iako je Vučić izjavio da je Vulinov govor bio “miran, ozbiljan i odgovoran”, ipak se malo ogradio da je to rekao Vulin, a ne on i da Srbija ima svoje “međunarodno priznate granice”, misleći pritom i na Kosovo. Napomenuo je kako je Vulin “imao svoj govor” koji se “većem dijelu Srbije više dopao”. Vučić mudro ostavlja sebi određenu odstupnicu pred mogućim reakcijama zapadnih ambasada i odjekom u regiji, ali i ispipava do kojih granica može (nekažnjeno) ići. “Nije moje da ga ušutkavam”, kaže benevolentno Vučić koji je tako poslao poruku preko svoga glavnog političkog megafona.

No, očito je da Vučić stalno “čačka mečku” sa “srpskim svetom” koji nije ništa drugo nego tek šuplji eufemizam za politiku i projekt Velike Srbije. Zato se ističe kao je “srpski svet” zapravo sinonim za “srpstvo” te jača ideju kohezije i integracije srpskog etničkog prostora. Idejom “srpskog sveta” praktički je rehabilitirana i obnovljena koncepcija Velike Srbije kao platforma za političku akciju. (Vlado Vurušić, Jutarnji list)

Najčitanije knjige u Hrvatskoj: Apsolutna dominacija self-helpa

AKO SE ljetnim štivom tradicionalno smatraju romani koji odmaraju dušu (ljubići i krvavi krimići), čini se da su nas zahtjevna vremena usmjerila ka knjigama o samopomoći. Najsvježija ljestvica popularnih naslova u Hrvatskoj otkriva nam da mnogi svoje čitalačko slobodno vrijeme koriste kako bi poboljšali svoj život na konkretan način. Mi vam donosimo top 10, ali našim uvidom prvih dvadeset naslova i dalje nismo pronašli više od dva romana. Također se nastavlja trend koji se pristojno može opisati kao “totalni debakl domaćih pisaca” – jedini na listi je putopisac Rostuhar, a drugima se ne može ući u trag ni s povećalom. Listu smo složili u suradnji s jedinim nezavisnim lancem knjižara, Hoću knjigu.