Ponedjeljak, 26. juli: Meteoalarm nad Bosnom

Međunarodna zajednica ima strogo protokolirane kodove i rituale ponašanja u Bosni i Hercegovini. Pošto je i njima jasno da je ovdje napredak nemoguć, glavna je stvar spriječiti nazadak, odnosno povratak u oružane sukobe. Pa su u cilju održavanja teško podnosivog statusa quo razvili četiri alarma, koliko društvena, toliko i meteopatska upozorenja za slučaj elementarnih političkih nepogoda.

ŽUTI ALARM: Zabrinuti smo ponašanjem bla, bla, bla, bla..
NARANČASTI ALARM: Osuđujemo ponašanje bla, bla, bla, bla…
CRVENI ALARM: Oštro osuđujemo ponašanje bla, bla, bla, bla…
CRNI ALARM: Najoštrije osuđujemo ponašanje bla, bla, bla, bla…
Rijetka je pojava, ali ipak u pričuvi postoji i ZELENI (BIORAZGRADIVI) ALARM: Pozdravljamo dogovor o prenosu nadležnosti bla, bla, bla…

Osim ovih standardnih postoje i neizgovoreni alarmi. Ono kad PIK ogromnom većinom usaglasi neki od alarma, ruska ambasada reagira, a niko od učesnika se i ne osvrne na njihovu reakciju, što u prevodu na diplomatski jezik znači – razgulite u skokovima. I to razgulite i vi i vaše neslaganje.

Međutim, nakon svih naših visokih predstavnika, još se niko nije upitao da li su ove formulacije semantički i logički usklađene s aktuelnim političkom trenutkom. Otkuda nekom uopće ideja da je oštrina mjera za osudu? Ustalilo se ovo oštro i najoštrije i sad svi rabe te formulacije, ali zar politički jezik nije mogao krenuti i nekim drugim tokovima i mjerama? Naprimjer, da je neko 1996. (Na početku bješe Crni alarm!) rekao snažno i najsnažnije osuđujemo, ili energično i najenergičnije osuđujemo, danas bi svi tako govorili. Jer opasna je stvar kad neko uvaženo političko tijelo energično osudi i tebe i ono što radiš. Ovdje političari umiru od straha kad neki međunarodni faktor izrazi zabrinutost ili uputi kakvo drugo upozoravajuće stanje osude na njihov račun. To smatraju razornom kritikom sopstvenog ponašanja.

Utorak, 27. juli: Svi se moraju odazvati Tužilaštvu

Sarajevski advokat Senad Bilić na Facebooku svakodnevno komentira politička zbivanja. Izdvajamo samo dio reakcije posvećene Dodikovoj izjavi da „Inzkov zakon“ neće važiti u Republici Srpskoj:

„…Svaki građanin BiH koji dobije poziv od Tužilaštva ili Suda BIH dužan je da se odazove na taj poziv. Ako se ne odazove na poziv, izdaje se naredba za prinudno dovođenje i tu naredbu provode ili entitetski MUP ili SIPA, zavisno koje je krivično djelo u pitanju. Evo MUP odbije da postupi po naredbi, SIPA ne uspije privesti osumnjičenog. U tom momentu SUD izdaje potjernice za osobama koje se ne odazovu ili ne budu prinudno dovedeni. Pored potjernice određuje se i pritvor za te osobe. U tom momentu se vidi da je ovaj poziv velikog baje, tobože velikog zaštitnika naroda, ustvari štit kojim on sebe štiti od hapšenja. Baja ide po principu svi smo krivi, svi smo izvršioci krivičnih djela, ne može nam niko ništa i slično. Obični građanin se nađe u situaciji da je za njim raspisana potjernica i određena mjera pritvora…“

Srijeda, 28. juli: Lažni ponos

Ljeto je, a u političkom šesnaestercu gužva kao usred marta ili oktobra. Od silnih afera bježimo na mreže, gdje čovjek uvijek može naći dovoljno povoda za društvenu i personalnu zabavu. Jedan od čestih mitova koji kolaju Twitterom i Facebookom je i onaj o Sarajevu, gradu koji je prvi u Evropi imao tramvaj, kanalizaciju, hamam bar i još nekakvih povijesnih čudesa. Nema u čemu nismo bili prvi. Kada s ponosom ističete da smo u koječemu prednjačili na kontinentu, a ko zna, možda i u svijetu, od čega je makar 90 posto fake history, da li ste svjesni kakvu zapravo pokudu izričete i gradu, i njegovim građanima i konačno sebi samima? Imali prvi tramvaj, a vidi gdje smo sad: najgori gradski prevoz u Evropi. Imali kanalizaciju i vodu prije ostalih, a sistem vodoopskrbe je na rubu. Imali hamam, a ne možeš ući u isti onaj stečajni tramvaj od nedostatka svijesti o kulturološko-olfaktivnim prednostima dezodoransa. Ne radi se toliko o društvenoj regresiji koliko o činjenici da se ponosimo pogrešnim stvarima. Ponositi se bilo čime greška je u koracima, a ponositi se lažnim idejama i kontraproduktivnim procesima greška je u promišljanju, kontekstualiziranju, egu…

Četvrtak, 29. juli: Velež ide dalje

Postoji i drugi pol ovog pseudoponosa, autodestruktivna svijest da niko nije gori od nas. Izazovna ideja da smo uvijek i u svemu gubitnici doživjela je jedan od rijetkih poraza u Veležovom dvoboju s grčkim AEK-om. Slavni i tragični mostarski tim ide dalje, a pobjeda je važna jer dolazi kao rezultat velikog rada, ali i otpora namjeri da se uguši ne samo jedan klub nego i pripadajući mu grad, s kompletnim kulturnim kodom koji je utkan u njega.

Petak, 30. juli: Toplotni val

Ovo što živimo posljednjih sedmica više liči na temperaturni udar nego na toplotni val, kako ga stručno zovu. Evidentno smo ušli u fazu ekstrema. Nema više snijega, sad su to mećave, snježne oluje. Umjesto kiše, sad imamo padavine koje završavaju zastrašujućim poplavama. Niti ima lijepih sunčanih dana, sada su to katastrofalne suše koje vode direktno u požare.
Bit će sve teže. E, na to smo došli što se tiče klime, nema više ništa umjereno, pripremite se na sve više meteoalarma najrazličitijeg porijekla.

Subota, 31. juli: Kako apsorbirate ljubav?

Posljednjih dana Facebookom cirkulira citat koji se pripisuje Yuvalu Noahu Harariju, izraelskom istoričaru i autoru nekoliko globalnih bestselera. Citat je toliko dobar da se iskreno nadamo da nije lažan:

„Imate li uopšte pojma koliko ste filmova, romana i pjesama upili dok su godine proticale i kako su ti artefakti klesali i izoštravali vašu ideju ljubavi? Romantične komedije su za ljubav isto što i pornići za seks, a Rambo za rat. Ako mislite da možete da pritisnete neko dugme za brisanje i obrišete sve tragove Holivuda iz svoje podsvijesti, i limbičkog sistema, obmanjujete sebe.“

Nedjelja, 1. august: Topla dobrodošlica novom visokom predstavniku

Milorad Dodik već godinama prakticira rijetku političku vještinu: aktivan je i konferencije za štampu saziva nedjeljom. Ostali odmaraju, nedjelja je medijski šupalj dan i idealan tajming da sva pažnja bude usmjerena na njega.

A nije da nema šta reći. Evo izjave poslije koje nema natrag, neko će ovdje biti teški gubitnik – ili novi visoki predstavnik Christian Schmidt ili on:

“Schmidt ni sam ne zna ni gdje je pošao ni gdje je došao. Visoki predstavnik, i da je legalan, nema nikakvih ingerencija. Promoviše se kao mesija. Njemačka i austrijska linija već 150 godina moderira na ovim prostorima. Ja neću biti na sastanku koji je predviđen u Predsjedništvu, ali to je njima samo formalnost (…) Mi Srbi ćemo opstati u tome. Alternativa tome je razlaz. Naš odgovor je snažan i bit će još snažniji. Mi ne možemo vjerovati u dobre namjere gospodina Schmidta. Mi ne želimo BiH koju oni hoće