Piše: Vladimir Matijanić
Hrvatsku je napustio i Siniša Labrović. Poznati performer, čovjek koji je u zadnjoj umjetničko-socijalnoj akciji od prolaznika u Zagrebu skupio potpise protiv kaznenog progona svećenika-pedofila, objavio je da se seli u Berlin. Otišao je iz, kako reče, obiteljskih razloga, supruga i on uzalud su u Hrvatskoj pokušavali naći poslove u istom gradu.
I da je stalo na tome, ne bismo pisali o Labrovićevu odlasku, jer zemlju su napustile hiljade nezadovoljnika iz raznih profesija, pa što se egzodusu ne bi pridružili i performeri. No, ovaj novi emigrant u oproštajnim je intervjuima progovorio o kultu Franje Tuđmana i “Domovinskog rata” kao “o kaljuži u kojoj se moramo valjati i koja nas ujedinjuje. Kad već nemamo neki čisti zrak koji bi nas povezivao, daj bar kaljužu”. Spomenuo je strategiju koja više ne dopušta skandaliziranje ni provociranje u javnom prostoru, govorio da se “radi na ušutkavanju ljudi koji dolaze s drugih pozicija od onih koje zagovara crkveno-desničarska struja”. Ukratko, davao točne dijagnoze stanja u društvu.
Na početku performerske karijere Labrović je previjao rane partizanskom spomeniku u rodnom Sinju. Potom je organizirao reality show s ovcama, guslao tekstove iz Glorije, lizao pete gostima kafića, pio vlastiti urin, hodočastio Milanu Bandiću, zagrebačkom gradonačelniku… I, na koncu, prikupio skoro 70 potpisa građana protiv progona svećenika optuženih za pedofiliju.
Bio je to njegov zadnji rad u Hrvatskoj. Barem zasad. I efektan, za oproštaj. Privremeni ili stalni, tko zna.
Kada shvatiš da postoje ljudi spremni štititi počinitelje gnusnog kaznenog djela, samo zato što su svećenici, onda ti je najpametnije krenuti u potragu za sretnijim dijelom svijeta. Gdje, sigurno, ima istih, pa i gorih mračnjaka, ali i više vedrine.
Negdje je mora biti.
