Za razliku od Federalne, ATV je reducirala prostor izvještavanju o stranačkim pregovorima, shvatajući da nije svaki susret stranačkih dužnosnika vijest dana. Javni servis danima smatra da je najvažnija vijest u BiH Komšićeva ili Čovićeva polurečenica, dok istovremeno traju dramatična otpuštanja radnika

ATV: Šta nedostaje Vijestima u 7?

Od 14. do 19. novembra 2014.

SRBIN U CRNOJ HRONICI: Uredništvo ATV-a svako malo napravi gaf u vijestima iz crne hronike. U nedjelju 16. novembra naslov je glasio “Srbin prevozio oko 1000 kg kokaina”, a uhapšeni je kroz cijelu vijest određen svojom etničkom pripadnošću. Isti dan uhapšeno je 12 osoba optuženih za djela ratnog zločina u okolici Prijedora, a voditeljica je vijest najavila naglašavajući njihovo etničko porijeklo (“hapsila je SIPA, i to Srbe za ratne zločine”) kao svojevrsnu aluziju na koju se pretpostavlja reakcija javnosti koja je, prema nekom zamišljenom saglasju, svikla na hapšenje Srba za ratne zločine. Čak i da ovo nije tačno prepoznavanje intonacije u prezentaciji, poigravanje s etničkim porijeklom u crnoj hronici je krajnje neumjesno. Čovjek koji je uhapšen zbog umiješanosti u međunarodni kriminal možda je zanimljiv ovdašnjoj javnosti zbog svog porijekla, ali to se može saopštiti na suptilniji i drugačiji način, izbjegavanjem senzacionalističkog etiketiranja.

A ŠTA S ETNIČKIM PORIJEKLOM ŽRTAVA? U drugom slučaju uhapšenih za ratne zločine, koji nam donosi novinar Nenad Knežević, tek na kraju same vijesti saznajemo o optužnici, iako je iznimno teška i ozbiljna. Zanimljivo je da se u intoniranom komentaru etnički određuju optuženi, dok se unatoč čestom etniciziranju u crnoj hronici ne spominje etničko porijeklo žrtava iako su u pitanju, između ostalog, zločini zbog etničke pripadnosti nad ljudima nesrpske nacionalnosti.

NADALEKO ZABORAVLJENI ČUME: Drugi propust koji zaslužuje opomenu jeste subotnja vijest o hapšenju Ljubiše Buhe Čumeta zbog nasilja u porodici. Prvo, zašto je uopšte vijest hapšenje zaboravljenog kriminalca iz susjedne Srbije u slučaju porodičnog nasilja? Zatim, vijest su sve vrijeme pratile fotografije žrtve, čime se na najgrublji način doprinosi ponovnoj viktimizaciji žrtve i njenom obezvređenju.

ODLIČAN PRILOG I ZNAČAJNA TEMA: Pohvalno je što je ATV u više navrata progovorio o sumnjama u dokapitalizacije privatnih banaka, prevashodno Bobar banke, puštajući dva odlična priloga Sandre Kukić na istu temu u subotu i u utorak. U prilogu je podcrtano kako zvaničnici, predstavnici Vlade i IRB-a, odbijaju progovoriti na ovu temu. Iako je napravljena velika stvar insistiranjem na značajnoj tematici koja pobuđuje sumnje u milionske štete i način vođenja ekonomske politike trenutne vlasti, pobjeđuje utisak da javnost zaslužuje izdašan prilog ili istraživačku emisiju o stanju u bankarskom i finansijskom sektoru, posebno s obzirom na bojazni o umiješanosti vlade i mogućim posljedicama.

JEDAN PRIGOVOR, KAO DA SMO U 1974: Alternativna televizija redovno se hvali kako su Vijesti u 7 najgledaniji informativni program i dosta pažnje se pridaje Vijestima kao proizvodu od izuzetne važnosti u poslovnoj politici. Zbog toga upućujem jedan sasvim dobronamjeran prigovor. Naime, graditi imidž savremene i uticajne televizije informativnog opredjeljenja nespojivo je s nepostavljanjem sadržaja vijesti u cijelosti na svojoj internet stranici. Ne postoji ozbiljan medij u BiH koji trenutno ne arhivira centralni informativni sadržaj na svom portalu, pružajući tako mogućnost publici da se u bilo koje vrijeme informiše njihovim vijestima.

PLUS SEDMICE:

Prilog Sandre Kukić o obilježavanju zatvaranja logora na Manjači zato što otvoreno progovara o logorima bivše vlasti u RS-u, što je značajno za javnost manjeg entiteta, jer se o tome govori rijetko i biranim riječima. Spomenuto je da su zatvorenici bili Bošnjaci, Hrvati, ali i Srbi politički neistomišljenici. Izuzetno je značajan doprinos mejnstrim medija u detabuizaciji organizovanih zločina činjenih u ime Republike Srpske.

MINUS SEDMICE:

Senzacionalistički pristup crnoj hronici koji je kulminirao prikazivanjem fotografija žrtve porodičnog nasilja.

OCJENA 5-6  (zbog ispravno prepoznatih tema od javnog značaja)

FTV: Kako postaviti prvih deset minuta u dnevniku?

Od 14. do 19. novembra 2014.

DNEVNIK NIJE DEŽMEKASTO POPODNE: Prvo što se primjećuje u Dnevniku 2 Federalne televizije jeste da se gotovo redovno (ne)namjerno izmakne u emisiju kolažnog tipa poput “Federacija danas” ili neke druge dežmekaste forme nedjeljnog popodneva. Dnevnik javne televizije trebao bi zadržati informativnu orijentaciju izbjegavajući, naprimjer, priloge o vunovlačarstvu u kojem čuvari starog zanata opisuju svoj rad (subota, urednica Azra Pašukan). To je možda sjajan prilog, ali za dnevnu mozaik-emisiju ili za dokumentarac o umirućim zanatima. Javni servis bi, uostalom, trebao gajiti takav sadržaj, obogaćujući svoj obrazovno-dokumentarni program, ali ne bi smio narušavati news koncepciju dnevnika gdje gledalac traži aktuelnosti. Sad i odmah.

ISTI AKTERI, ISTI SNIMCI: Uspavanom Dnevniku doprinijela su svakodnevna izvještavanja o stranačkom koaliranju. Ne postoji ništa što bi pomoglo razlikovanju ovih vijesti plasiranih svaki dan. Isti akteri. Isti snimci. Način izvještavanja. Čitanja sporazuma. Isti tajming najvažnije vijesti. U petak i subotu, urednici Azra Pašukan i Rasim Borčak dozvolili su čak sebi dva gotovo ista priloga u samo dva dana na temu stranačkih dogovora oko nove vlasti i nevolja radnika metalske industrije. Zanimljivo je da Federalna televizija, koja obično prvih deset minuta posvećuje vijestima iz političke elite, ali doslovce iz elite, jer se ne zna kome više služi spekulisanje imenima i prezimenima i raznim dilovima (široj javnosti sigurno ne!), nije zapazila da je jedna članica te elite, inače premijerka susjednog entiteta, usred afere zvane kupovina poslanika ili prisluškivanje.

DOSTOJANSTVENO O RADNICIMA: U srijedu 19. novembra Aleksandra Vinčar nas je opet upoznala, kao i dva dana ranije, s radničkim protestima u Bihaću. Radnici Bire ostaju bez posla kako novi vlasnik mijenja vrstu djelatnosti i novinarka uspijeva prikazati dubinu socijalnih neprilika intervjuišući radnike i izvještavajući ozbiljnim tonom, bez izliva suvišne patetike, dajući radnicima pravo na dostojanstven prikaz i smislenu artikulaciju.

PLUS SEDMICE:

Prilog Aleksandre Vinčar o bihaćkim radničkim protestima. Ozbiljno i iscrpno o socijalno-ekonomskom problemu.

MINUS SEDMICE:

Ukupan dojam sedmice u kojoj je dominirao neopravdano velik prostor dat stranačkim glavašima i njihovim beskrajno iscrpljujućim dogovaranjima.

OCJENA: 2

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Za razliku od Federalne televizije, ATV je smanjila prostor izvještavanju o stranačkim pregovorima, shvatajući da nije svaki susret visokopozicioniranih stranačkih dužnosnika vijest dana. Zabrinjavajuće je što javni servis danima smatra da je najvažnija vijest u Bosni i Hercegovini Komšićeva ili Čovićeva polurečenica, dok se u drugom dijelu dnevnika pojavljuju dramatični snimci otpuštanja radnika i socijalnih protesta. Javna televizija morala bi biti naročito obazriva u kotiranju vijesti po značaju, dajući različitim sadržajima priliku da se pronađu u prvim i najgledanijim minutama. ATV se ne može pohvaliti kulturom izražavanja prezentera, posebno za vrijeme čitanja priloga, a omaknu im se i nezgrapne jezičke konstrukcije ili nedopustivi pleonazmi kao što je “čak štaviše”, dok spikeri FTV-a djeluju pripremljenije i uvjerljivije.

(U ponedjeljak, 24. novembra, čitajte analizu Dragana Markovine: TV1 i FACE TV)