48 VAKCINA ZA DRUGA ČOVJEKA: Stvarnost uporno odbija da umjetnosti da prioritet u produkciji kvalitetnih i napetih djela. Čitati danas izvještaje o napretku u kreiranju, proizvodnji i ispitivanju djelotvornosti vakcina znači čitati štivo uzbudljivije od bilo kojeg Nesbøvog krimića. Čovjek i virus u mrtvoj su trci i do daljnjeg niko ništa ne zna o njenom ishodu.
Trenutno se u svijetu klinički ispituje 48 vakcina. Različiti su stadiji do kojih su ispitivanja dobacila, zajedničko im je samo to da čovječanstvo od njih očekuje da „sve ovo što prije riješe“. A to je aspekt kojeg prati najviše neizvjesnosti. Ispitivanja su sa deset skraćena na godinu dana, ne zna se da li će vakcine i koliko biti uspješne, da li će se pojaviti neželjene reakcije, ako budu djelotvorne – koliko će ta djelotvornost trajati, kako će virus reagirati…
ŠTA KAŽE STRUKA: U ovakvoj situaciji najbolje je oslušnuti šta o svemu misli i govori medicinsko osoblje. Pošto u Sarajevu vrh tog osoblja više energije troši na esnafske ratove, i pošto je UKCS izvršio svojevrsnu verziju državnog, odnosno kantonalnog udara, odbivši da se povinuje naredbama s federalnog nivoa i istovremeno izdavši stroge zapovijesti kantonalnoj vladi, onda je najbolje da poslušamo šta kažu liječnici i medicinske sestre iz susjedstva. Evo šta je struka iz Hrvatske poručila tamošnjoj vladi:
„Bez uvođenja strogih mjera, uz nastavak dosadašnjeg rasta, krajem studenoga 3.000 pacijenata oboljelih od COVID-19 trebat će liječenje u bolnicama. Hrvatska nema dovoljno liječničkih i sestrinskih timova, niti nužne medicinske opreme za taj scenarij. Hrvatski zdravstveni sustav će se u tom slučaju slomiti. Mi nećemo moći više kvalitetno liječiti niti pacijente oboljele od COVID-19, ali niti teške pacijente s drugim akutnim stanjima. Preopterećenost bolničkog sustava nužno bi za posljedicu imala urušavanje dostupnosti primarne zdravstvene zaštite koja već sada ima značajan manjak obiteljskih liječnika.“
I šta kažu susjedi? Hrvatsko zdravstvo je pred kolapsom jer nemaju dovoljno kapaciteta? Pa koliko god da bila siromašna, zapuštena i korumpirana, ta je članica EU megadržava i moćna struktura kad se uporedi sa zbrkanom nakupinom entiteta, kantona, opština i političkih poglavica zvanom Bosna i Hercegovina.
MODERNO DRUŠTVO I NJEGOVI IZAZOVI: Medicinari uglavnom daju sve od sebe. Tako da je, što se odgovornosti tiče, stvar prebačena na dva bitna nivoa – na državu i građane. Što se tiče države, vidimo da i mnogo uspješnije tvorevine od BiH ne mogu da nađu adekvatne odgovore na izazove epidemije. Što se tiče građana, također vidimo da nemogućnost stanovništva da discipliniranim ponašanjem da doprinos suzbijanju pošasti nije ekskluzivno bosanskohercegovački, nego planetarni problem.
Kad bi ljudi bili disciplinirani, nosili maske, održavali rastojanje, prali ruke i izbjegavali masovna okupljanja, ovo bi bilo lakše podnijeti i, u suštini, kraće bi trajalo. Protiveći se mjerama, mnogi (ne)svjesno šire zarazu, situaciju čine težom i samim tim u konačnici supstancijalno produžavaju period koji će planeta provesti pod maskama.
Zbog čega je to tako? Mogući odgovor ponudio je nedavno jedan sociolog, ustvrdivši da moderna zajednica nije našla adekvatne modele kojima bi pojedinca natjerala na dosljedno poštovanje propisanih mjera. Drugim riječima, moderna zajednica nije dovoljno moderna. Još drugijim – nije, da prostite, dovoljno inteligentna da bi shvatila o čemu se radi i kako prevazići problem. Jer nepoštovanje mjera nije više ni dvostruka, nego trostruka ignorancija: ugrožavamo druge, ugrožavamo sebe i ugrožavamo medicinske radnike koji padaju s nogu. Njihovi su fizički i materijalni kapaciteti ograničeni, a dobar dio populacije ne želi ni da sasluša šta nam imaju poručiti.
RADIKALNA TRANSFORMACIJA: Kažu da radikalna transformacija društvene svijesti nije moguća bez velike nevolje. Pa evo je, usred smo jednog takvog globalnog belaja i zaista je pitanje šta još treba da se desi, koliko ljudi da umre pa da pojedinci shvate da ovo nije šala. Po društvenim mrežama sve su češći statusi čiji autori tvrde da sve donedavno nisu „vjerovali u koronu“ jer nisu znali „nikog ko je obolio“. Sad se nakupilo dovoljno dokaza, odnosno i previše oboljelih u njihovoj okolini, i promijenili su mišljenje. Problem je što u ovakvim situacijama ne moramo svaku bolest osjetiti na sopstvenoj koži da bismo povjerovali u nju. Ponekad je zaista poželjno saslušati glas, mišljenje i savjete stručnjaka.
Ljudi su nestrpljivi i razočarani što nauka nema čudotvoran odgovor. Nažalost, nema, mnogo je nesnalaženja, lutanja, zabluda. Sjetite se da smo proljetos svi morali nositi rukavice, a da ih sad niko ne spominje. I još gore, sjetite se da je lockdown bio masovno rješenje koje je dokazano neučinkovito i ponovo mu se većina zemalja vraća. Ali isto tako, svi bi morali imati u vidu da je vrijeme vračeva i drugih spasitelja davno prošlo i da je pri kraju 2020. godine nauka ipak najbolji odgovor koji je čovjek u pogledu opstanka i daljeg napretka do sada smislio.
TEORIJE ZAVJERE: Evidentno je da je situacija iz dana u dan sve gora. Zagovornicima i tvorcima teorije zavjere to nije dovoljno, oni i dalje insistiraju na paratumačenjima i razvijaju teze o 5G mreži, pogubnosti maski i nekoj nedefiniranoj „svjetskoj zavjeri“. Kao da je ostatku populacije drago nositi maske i kao da su svi jedva čekali da ih nataknu. Pri tome je zanimljivo da samo manji dio stanovništva mora nositi maske stalno: medicinski radnici, prodavači, ljudi koji su u kontaktu s klijentima. Ostali nose maske „ponekad i ponegdje“, u prosjeku sat ili dva dnevno. I to je odjednom postao nesnosan problem, pitanje slobode i identiteta.
Ako je već tako, kad vam se desi da i vas zakači virus, bilo bi pošteno da ostanete dosljedni do kraja i da se za pomoć obratite Davidu Ickeu, Novaku Đokoviću ili Semiru Osmanagiću. Odnosno, ako ne vjerujete u pandemiju i tvrdite da je ovo zavjera, kad dobijete temperaturu, a izgubite osjet mirisa, kad onemoćate i krenu teškoće s disanjem, onda molimo da se obratite najbližoj Piramidi Sunca umjesto nadležnom domu zdravlja.