DALEKO SU BANOVIĆI: Kad su protesti i štrajkovi u pitanju, radnici iz Tuzlanskog kantona uvijek su bili klasno osvješteniji i kreativno napredniji od ostatka bosanskohercegovačke radničke klase. Vječito se bune, a njihovim protestima nikada nije falilo ideja, šarma, originalnosti. Sjetit ćemo se već performansa koji su imali najrazličitije forme: jednom su spalili zgradu čiji je vlasnik kantonalna Vlada, drugi put su pješke krenuli u Evropsku uniju. Onda je bilo pljuvanja u ministarske kafe, prijetnji samospaljivanjem… Efekti su bili promjenjivi, položaj radnika teško se mijenja nabolje, jer kad se protesti završe i štrajkovi obustave, ostaje činjenica da sudbina tih ljudi baš i ne uznemirava one koji odlučuju.

Posljednji sličan događaj nije imao ništa od performativnih seansi od prije nekoliko godina: poniženi smanjenjem i visinom plate, uznemireni nemogućnošću da prehrane sebe i porodicu, banovićki rudari obustavili su rad i – bez ikakvih nasilnih pokušaja – zauzeli jedan dio lokalne pruge. Vlast je, naravno, prvo poslala specijalce da se deblokira saobraćajnica, potom su uslijedili devetosatni pregovori s neuvjerljivim obećanjima kao ishodom, nakon čega su rudari prekinuli štrajk.

Da li će slučaj biti riješen i adaktiran, u ovom je trenutku nemoguće reći. Ono što jeste moguće je primijetiti posvemašnju nezainteresiranost Sarajeva, tj. njegove političke komponente za banovićke događaje. „Političko Sarajevo“ skoro da je odšutjelo ovaj događaj. Da nije bilo pokoje televizijske ekipe i Stranke demokratske akcije, čovjek bi pomislio da ovo nije njihov štrajk. Istina, SDA nije reagirala radi rudara i njihove dobrobiti, nego zbog toga što je jedan od glavnih aktera priče otpadnik od ove stranke i njen odskora ljuti neprijatelj Mirsad Kukić. To je čovjek čija su politička, ekonomska i demijurška moć na ograničenom parčetu bosanskohercegovačke teritorije ravne onoj moći koju na svom dijelu Bosne decenijama upražnjava i demonstrira SDA. Portal Žurnal i njegov novinar Amarildo Gutić podsjećaju nas da je ista ta SDA prije 20 godina uz pomoć specijalaca doslovno pomela zeničke rudare kada su pokušali ono što danas pokušavaju njihove kolege iz Banovića. Poruka je jasna: pošto ste Kukini, evo podrška, inače biste vidjeli svog boga.

S druge strane, sarajevska ljevica ne da nije iskoristila šansu, nego skoro da nije ni reagirala. Poštovatelji SDP-a, DF-a i Naše stranke očekivali su makar saopćenje, tu najnižu formu solidarnosti, ako već ne promptni odlazak na teren i istinsku solidarnost s ljudima koji se bore za koru hljeba. Podrška je izostala opet zbog – Kukića. Pošto je ovaj lokalni mogul iz nepoznatnih razloga poželjan koalicioni partner, podrške nema. Ili je možda i izrečena, ali u sebi. Nema Sarajevo ni interesa, ni živaca, ni vremena za tamo neku banovićku sirotinju. Nekima se ne uklapa u koncept ni u koalicione dogovore. Na putu do „500.000 glasača“, što je cilj za koji vrijedi izgarati, banovićki rudari i direktna podrška na terenu mogli su biti važna stepenica. Ovako, salonsko naklapanje teško da vodi ka postavljenim ciljevima.

U svemu tome postoji zaista živopisan detalj, koji tek čeka valjano objašnjenje – je li stvarno moguće da je Mirsad Kukić tamo, uza sve ostalo, još i predsjednik nekog sindikata?

CIA U SARAJEVU: Zamjenik direktora CIA-e, Vaughn Bishop, osvanuo je u glavnom gradu BiH. Dolazak je, ako se ne varamo, najavio Milorad Dodik u emisiji Ćirilica. Posjeta je uslijedila nakon velike afere koju je organizirala obavještajna služba susjedne zemlje, tako da se ovi susreti mogu tumačiti kao nedvosmislena podrška Bosni i Hercegovini.

Još je rano za detalje i precizne zaključke, nema dovoljno informacija, ali jedno se da iščitati iz činjenice da su došli ovdje: nije baš da su nas zaboravili i nije baš da smo im sto posto nevažni. Valjda ćemo u danima koji slijede saznati detalje razgovora s Osmanom Mehmedagićem, direktorom Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, a posebno bi bilo zanimljivo saznati o čemu su razgovarali Bishop i Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova RS. Ko zna, možda je to početak jednog divnog prijateljstva?

DODIK U VATIKANU: Papa Franjo fakat zna šta je politika i kome šta sljeduje. Čovjeku koji je prije koji mjesec govorio o arlaukanju s džamije poklonio je, između ostalog, i zajedničku izjavu koju je u februaru potpisao s velikim imamom džamije Al-Azhar Ahmadom Al-Tayyibom. Dijalog je jedan od temeljnih preduvjeta tolerancije, tolerancija je jedan od ključnih čimbenika zajedničkog života, a papa sa svojim vječito nepredvidljivim potezima jedan je od najoriginalnijih izdanaka globalne politike. Lijepo od njega što je Milorada Dodika podsjetio kako se grade dijalog, tolerancija i suživot.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja