Drugu polovinu jeseni i početak zime u BiH obilježila je zagađenost zraka, o kojoj se mnogo pisalo. Činjenica da se pisalo mnogo ne mora značiti da se pisalo kvalitetno. Tekstovi na portalima uglavnom su koncipirani kao ponavljanje saopćenja, prenošenje agencijskih vijesti uz bombastične naslove ili kao autorski tekstovi koji ne sadrže osnovne informacije, uz mnogo pretjerivanja i kontradikcija. Pritom se pokazalo da novinari uglavnom ne znaju razlikovati podizanje svijesti od podizanja panike.

Od Sarajeva do Pekinga i nazad

Na portalu Klix.ba (uredništvo: Adisa Pobrić, Ermina Skorupan-Husejnović, Amer Džano i Nedžad Novalić) objavljen je tekst “Prekomjerno zagađenje zraka: proglašena epizoda pripravnosti u Kantonu Sarajevo” (3. 12. 2015.). Osim što je prvi pasus stilski i značenjski pomalo konfuzan, u tekstu nisu ponuđene osnovne informacije. Tako se može pročitati: “Stručno tijelo čine predstavnici Zavoda za javno zdravstvo, Hidrometeorološkog zavoda Federacije BiH, te stručnjaci iz oblasti zaštite zraka i predstavnik ministarstva je upozorilo da rezultati mjerenja zagađujućih materija u zraku na području Kantona Sarajevo bilježe prekoračenja dozvoljenih graničnih vrijednosti za čvrste čestice PM 10, a koje na referentnim stanicama Otoka i Ilidža dostižu do 190 mikrograma po metru kubnom.” Nije navedeno koje su referentne vrijednosti, iako su značajne jer bi sugerirale stepen zagađenosti. Zanimljivo je da tek u tekstu “Peking izdao drugo crveno upozorenje zbog smoga” (18. 12. 2015.) stoji podatak: “Problemi sa smogom u Pekingu su nastali 8. decembra i dostizali su vrijednost od 300 mikrograma po kubnom metru. Svjetska zdravstvena organizacija tvrdi da je 25 mikrograma po kubnom metru maksimalni sigurni nivo.”

Nedostatak informativnosti nije se odnosio samo na raspon referentnih vrijednosti zagađujućih čestica već i na  epizode koje su vlasti proglašavale. Tek su dva izuzetka. Prvi je tekst objavljen na portalu Klix.ba “Tuzla najzagađeniji grad u BiH i stručnjaci upozoravaju da treba proglasiti stanje uzbune” (15. 12. 2015, M.H.). Tekst pruža mnogo korisnih informacija: o zagađivačima, sumporu, individualnim ložištima, ali i o tome na koji način je moguće izvršiti pritisak na vlasti. Na sličan način, informativan je bio i tekst na portalu Radiosarajevo.ba (urednik Emir Aletić) “Šta znače ‘epizodne situacije’ tokom pogoršane zagađenosti” (28. 12. 2015.).

Epizode i kontradikcije

Kada su u pitanju pomenute epizode, problem nije bio samo nedostatak osnovnih informacija već i odsustvo kritičkog propitivanja značenja, smislenosti i provodivosti onoga što te epizode podrazumijevaju. U tom smislu, većina portala je djelovala kao PR služba vlade, koja je samo prenosila upozorenja, saopštenja, proglašavanje i ukidanje epizoda. Primjer je tekst na portalu Klix.ba “Zbog zagađenosti zraka ponovo proglašena epizoda pripravnosti u KS” (20. 12. 2015.) u kojem se ne propituje provodivost mjera koje su preporučene pri proglašavanju epizode “Pripravnost”. S druge strane, web platforma N1info.com (urednik Jasmin Mušanović) u tekstu “Zagađenje u Sarajevu: Preporuke Vlade mrtvo slovo na papiru?” (28. 12. 2015.) nudi čitateljima problematiziranje mogućnosti provođenja preporuka.

Često novinari nisu reagirali na očite kontradikcije. Tako u tekstu na portalu Klix.ba “Prije rata situacija bila mnogo gora: ugalj i neplanska gradnja glavni uzrok zagađenosti zraka” (5. 12. 2015.) stoji sljedeće: “Međutim, prema njegovim (Martin Tais, op.a.) riječima, situacija je u prošlosti bila mnogo gora, te da smo se počeli kretati u pogrešnom smjeru kada je u pitanju zagađivanje zraka i očuvanje prirode uopšte.” Da li se ovdje radi o tek nesretnoj parafrazi ili nečemu drugom? Svejedno je kontradikcija očita: nekada je bilo mnogo gore (što znači da je danas bolje), a to znači da se krećemo u pogrešnom smjeru?! Ako je bolje nego nekada, nije li to pravi smjer?

Bilježimo kontradiktornosti i u dva teksta na Radiosarajevo.ba. Naime, ovaj je portal objavio dva posve proturječna teksta, oba sa samo po jednim sugovornikom. Prvi je “Rješenje: grijanje Sarajeva toplom vodom iz Kaknja?” (9.11.2015, E.B.), u kojem se mogućnost da se Sarajevo i Zenica zagrijavaju toplom vodom iz TE Kakanj tretira kao ekološki podvig. Pritom je jedini sugovornik u tekstu stručnjak Izet Smajević, koji tvrdi: “(…) jedna od sastavnica na tom putu je porast energetske efikasnosti u svim oblastima ljudske djelatnosti, s čime je u tijesnoj vezi zaštita okoline i zaštita od klimatskih promjena.” Drugog mišljenja u tekstu nije bilo. Mjesec i po kasnije, tekst je opet zasnovan na mišljenju jednog stručnjaka i ponudio je suprotnu sliku. Novinar opet ništa nije problematizirao. Riječ je o tekstu “Martin Tais za Radiosarajevo.ba: Zrak više nije čist ni na planinama” (21. 12. 2015., A.B.). U njemu Martin Tais tvrdi da bi trebalo smanjiti proizvodnju u TE Kakanj jer: “Problem nastaje onda kada puše sjeveroistočni vjetar i direktno donosi SO2 iz visokog dimnjaka Termoelektrane Kakanj. Radi se o enormnim česticama zagađenosti koje vjetar donosi na područje planine Ivan-sedlo i nadmorsku visinu od 900 metara”. Umjesto sučeljavanja različitih mišljenja u tekstu, novinari su napravili dva teksta plasirajući dva mišljenja kao potpune istine, pa je ostalo neriješeno pitanje da li su proizvodnja u TE Kakanj i grijanje Sarajeva na nju problem ili rješenje.

Uspaniči me nježno

Nerijetko su tekstovi bili podređeni stvaranju panike među stanovništvom i borbom za klik više. U ovom smislu, posebno je zanimljivo da je portal Avaz.ba (urednik Fadil Mandal) smjestio veliki dio tekstova o zagađenju u rubriku “Iz minute u minutu”, iako uopće nisu odgovarali ovoj formi. Najčešće se radilo o veoma kratkim tekstovima koji nisu nikako “osvježavani” informacijama. Jedan od primjera je tekst “Maglovito jutro u Tuzli”  (A.H.), koji je stavljen u pomenutu rubriku. Tekst ne samo da nije osvježavan novim informacijama već ima svega 48 riječi o tome kako je u Tuzli osvanulo – maglovito jutro.

Kako se pretjerivanje pretvara u plasiranje dezinformacije vidi se u tekstu “KANTON SARAJEVO Od sutra prekid nastave u svim školama” (23. 12. 2015, J.K.), s nadnaslovom “Prijevremeni raspust”. No, uopće se nije radilo o prijevremenom raspustu, nego o dvodnevnoj obustavi nastave. O prijevremenom raspustu nije ni bilo govora. Slično pretjerivanje u opremi teksta su novinari portala Avaz.ba napravili uz tekst “Zbog zagađenosti zraka, Vlada KS će razmotriti eventualni prekid nastave” (23. 12. 2015, J.K.). Uz tekst su stavili sliku koja pokazuje zagađen grad s visine, ali i sliku izbezumljene Azijatkinje s maskom preko lica i velikim natpisom “ALARM”. Portali su pribjegavali pretjerivanju i konfabuliranju onoga što je rečeno u tekstu. Tako je portal Radiosarajevo.ba objavio tekst pod naslovom “Neuropsihijatrica Fadila Mehmedbašić: ljudi se žele iseliti iz Sarajeva zbog zagađenosti” (24. 12. 2015, A.B. ). U tekstu, psihijatrica uopće ne tvrdi ovo, nego: “Iako je ovih dana zabilježena velika koncentracija zagađujućih materija, one ne mogu ostaviti trajne niti značajne posljedice kod ljudi kada je u pitanju njihovo psihičko stanje ili raspoloženje.” Uz to je doktorica spomenula da je tek nekoliko pacijenata reklo da žele odseliti iz Sarajeva. No, da li to opravdava stavljanje naslova koji sugerira masovni egzodus, a ne sporadične depresije?

Većina portala insistirala je na lokalnim uzrocima. Iako su ti uzroci bitni, zanimljivo je da nije bilo ozbiljnijih pokušaja da se priča o zagađenju promisli na fonu globalnih klimatskih promjena. Izuzetak je Radiosarajevo.ba s tekstom “Klimatske promjene pogađaju BiH: Ova godina bila izuzetno sušna, zagađenje sve izraženije” (5. 12. 2015.). U tekstu su u obzir uzete klimatske promjene, kako lokalne tako i globalne. Nažalost, i ovdje u formi prenesene agencijske vijesti i sa samo jednim sugovornikom. Opet – Martinom Taisom.

Ovo implicira još jedan od problema medijskog pristupa zagađenju. Problematizirati upotrebu starih automobila, neekoloških goriva i slično sasvim je opravdano. Svoditi svu priču o zagađenju na stara auta i ugalj koji se loži u padinskim dijelovima grada je reduciranje problematike.

Na kraju, jedan od najzanimljivijih primjera jeste način na koji su mediji tretirali ideju sarajevskih studenata master studija na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu koji su, s nastavnikom prof. dr. Osmanom Lindovom, napravili prijedlog konkretnih rješenja za dugoročno smanjenje zagađenja. Ideja je zanimljiva i sadržajna, no ima i jednu problematičnu tačku koju niti jedan portal nije propitao, ili barem tražio pojašnjenje od inicijatora ideje. Naime, nakon što se navedu mjere koje su potrebne (eliminatorni testovi za motorna vozila prema eko-standardima, zabrana ulaska teretnih motornih vozila u gradsku zonu, osiguravanje uslova za to da motorna vozila gradskog prevoza budu pogonjena eko-gorivima, povećavanje cijena registracije ovisno o starosti vozila, pretvorba i izgradnja kružnih raskrnica te uspostavljanje adaptivne signalizacije, obezbjeđivanje pješačkih i biciklističkih staza), na kraju stoji da to sve neće koštati niti jednu konvertibilnu marku. Portali Klix.ba, Radiosarajevo.ba i N1.info.com prenijeli su ovu ideju, ali niko nije pitao kako je moguće da ove mjere ne koštaju niti jednu marku.

Sve u svemu, tekstovi o zagađenju koji su objavljivani na portalima tek su sporadično odgovorili novinarskom zadatku: pružanju tačne informacije.