Piše: Mehmed Halilović

Visoko sudsko i tužilačko vijeće i Tužilaštvo BiH iz dana u dan demonstriraju svoju „nezavisnost“ na način neviđen u demokratskom svijetu: kritike javnosti njih se ne dotiču, parlamentarni nadzor ne prihvataju, rijetke apele u vlastitim redovima na suočavanje s javnom odgovornošću odbijaju već u startu… Na kritike u medijima i u javnosti predsjednik VSTV-a odgovara najavom serije tužbi za klevetu, a Tužilaštvo BiH „formiranjem predmeta“ protiv novinara i javnih ličnosti koji svojim kritikama „ometaju rad pravosudnih institucija i šire negativne poruke“.

Više nas zaista ništa što dolazi iz VSTV-a i Tužilaštva BiH ne može iznenaditi: ni odbijanje ostavki, ni prkos javnosti, pa ni odbijanje parlamentarne komisije za nadzor. Čak ni „formiranje predmeta“ u Tužilaštvu BiH na čijem je čelu glavna tužiteljica koja je prije samo nekoliko mjeseci od novinara tražila da svoje istraživačke tekstove prvo predaju toj instituciji (?!) i tek nakon toga eventualno objave.

Predsjednik je ponosan na članove VSTV-a

Zašto nas ne može iznenaditi ni najnoviji zaključak VSTV-a usvojen 18. jula da odbaci poziv Zastupničkog doma Parlamenta BiH da članovi Vijeća podnesu kolektivnu ostavku zbog afere „Potkivanje“ i narušenog ugleda pravosuđa? Zato što je afera „Potkivanje“ u međuvremenu u Tužilaštvu BiH spuštena na niži nivo „sitnog mita“ i „neovlaštenog snimanja“, zato što oni ne misle da je ugled pravosuđa ugrožen iznutra, već uzdrman izvana, zato što u svemu vide „orkestriranu političku kampanju“ za preuzimanje kontrole u pravosuđu… Čak i kritike međunarodnih organizacija (OSCE, EU, ambasade) označavaju samo kao „nesporazum“. U pitanju je, ukratko, kolektivno odbijanje suočavanja s javnom odgovornošću za vlastiti rad.

„Zaključak Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine kojim traži od svih članova Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine da podnesu ostavke ni na koji način ne obavezuje članove sudskog i tužilačkog savjeta“, objavilo je Vijeće na svojoj službenoj stranici.

Ako ih zaključak Predstavničkog doma „ne obavezuje“, jer formalno Parlament zaista nema takvo ovlaštenje, ako su neosjetljivi na kritike javnosti, zašto ne poslušaju svoje članove? Sudija Vrhovnog suda FBiH i član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Goran Nezirović i sam je 16. juna zatražio da svi članovi ove institucije podnesu ostavke zbog „niskog povjerenja javnosti u pravosuđe“. Ovo VSTV, rekao je on, ne može vratiti povjerenje javnosti i provesti nužne reforme.

Ali, njegov je apel odbijen bez ustezanja. Predsjednik Milan Tegeltija rekao je da bi podnio ostavku „kada bi mislio da je Vijeće narušilo integritet“. Potpredsjednica Jadranka Lokmić-Misirača je dodala: „Nikad ostavku neću dati, dat ću je kad ja budem htjela (?!), ne u ovom momentu.” Druga potpredsjednica Ružica Jukić kazala je da „nema razloga da podnosi ostavku“, ali da smatra da „Nezirović ima“ (optužila ga je za nepotizam i neplaćanje komunalnih usluga). „Ako padne VSTV“, rekla je Jukić, „onda padaju svi“.

Nakon ovakvih stavova logična je izjava predsjednika da je „ponosan na aktualni saziv VSTV-a BiH“. Kako i ne bi bio kad mu je to Vijeće u maju dalo bezrezervnu podršku na početku afere i njegovi članovi u sastavu dvije disciplinske komisije odbili tužbe disciplinskog tužioca za neetičko postupanje.

Diplomatska lekcija o parlamentarnom nadzoru

Nije iznenađenje ni odluka VSTV-a da ne prihvataju nedavno formiranu komisiju za nadzor koju je formirao Zastupnički dom Parlamenta BiH. Takođe, ni najava da „članovi VSTV, sudije i tužioci u BiH ni na koji način neće učestvovati u radu ove istražne komisije“. VSTV u formiranju komisije vidi „grubo miješanje i nedopušten pritisak zakonodavne vlasti na rad pravosuđa, koji kao takav narušava demokratski i ustavni sistem trodiobe vlasti“. To “suštinski predstavlja parlamentarni nadzor nad radom pravosuđa koji, kao takav, nije predviđen pozitivnim propisima u Bosni i Hercegovini”.

Razlozi kojim je opravdano ovo odbijanje takvog su sadržaja da im je Ambasada SAD u BiH morala održati malo predavanje i objašnjavati da „taj zaključak VSTV pokazuje nedostatak razumijevanja uloge i značaja parlamentarnog nadzora“. „Zdrave demokratije trebaju provjeru i ravnotežu. Ne radi se samo o pravu parlamenta, već o obavezi da sudstvo bude odgovorno građanima BiH“, poručili su iz Ambasade.

Je li formiranje parlamentarne komisije zaista suprotno zakonima u BiH? Najkraći odgovor: nije. U prošloj godini, u Parlamentarnoj skupštini BiH je usvojen Zakon o parlamentarnom nadzoru u kojem se regulira nadzor nad radom svih budžetskih i vanbudžetskih institucija Bosne i Hercegovine, organa uprave i institucija s javnim ovlaštenjima… Nadzor se provodi “s ciljem unapređenja odgovornosti, efektivnosti, efikasnosti, ekonomičnosti, opravdanosti poslovanja… provjere izvještaja, transparentnosti i funkcionalnosti institucija…”. Dakle, nije tačan prvi razlog da takva mogućnost “nije predviđena pozitivnim propisima”.

Može li parlamentarni nadzor biti zloupotrijebljen? Može, naravno. Ali, ako je on javan, kao što je propisano, onda će i nadzor biti pod javnom kontrolom. To i jeste suština demokratskih procesa: javna kontrola i javna odgovornost.

VSTV upravo to želi da izbjegne – javnu kontrolu i suočavanje s javnom odgovornošću.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja