Prošlo je više od 18 mjeseci otkako je međunarodna koalicija istraživačkih novinara objavila nalaze o špijunskom softveru Pegasus. Otkrivanje curenja više od 50.000 telefonskih brojeva, uključujući branitelje ljudskih prava, novinare, akademike i opozicione vođe, koji su identificirani kao potencijalne mete za nadzor, šokiralo je svijet, podsjetila je komesarka Vijeća Evrope za ljudska prava Dunja Mijatović.

Pegasus je sofisticiran i vrlo nametljiv softver za nadzor, čije su ranije verzije poznate već nekoliko godina. Omogućuje korisniku pristup uređaju i svim podacima povezanim s njim, a da ciljane osobe ne znaju ništa o tome.

Zaraženi pametni telefon može se pretvoriti u daljinski mikrofon i kameru za špijuniranje vlasnika ili okoline vlasnika, a može čak i pristupiti vlasnikovim računima u oblaku. Malo je, ako ih uopće ima, radnji dostupnih korisnicima da se zaštite od takvih iskorištavanja bez klika.

Mijatović podsjeća da sudska praksa Evropskog suda za ljudska prava utvrđuje da se sav nadzor mora odvijati u skladu sa zakonom, služiti legitimnom cilju te biti nužan i razmjeran.

Štaviše, pravni okvir mora osigurati precizne, učinkovite i sveobuhvatne zaštitne mjere za naređivanje, izvršenje i potencijalne mogućnosti pravnog lijeka protiv mjera nadzora, koje moraju biti podložne odgovarajućoj sudskoj reviziji i učinkovitom nadzoru.

– Ipak, postoje brojni dokazi da je špijunski softver Pegasus korišten ilegalno i u svrhe domaće i međunarodne špijunaže, a ne zbog legitimne zabrinutosti za javnu sigurnost – naglasila je.

Višestruke istrage pokrenute na nacionalnom i regionalnom nivou, prikupile su svjedočanstva o nezakonitoj upotrebi, kupovini, prodaji i izvozu komercijalnog špijunskog softvera država članica Vijeća Evrope. U međuvremenu, dolazi se do novih otkrića o ciljanju novinara špijunskim softverom, što sugerira da je ono što do sada znamo samo vrh ledenog brijega.

Kao komesarka Vijeća Evrope za ljudska prava, izrazila je zabrinutost zbog uticaja moćnih alata za hakiranje koji omogućuju potpun i neograničen pristup nečijem privatnom životu.

Nije samo pravo na privatnost i garancija zaštite ličnih podataka, ono što je na kocki. Korištenje špijunskog softvera ima negativan učinak na druga ljudska prava i temeljne slobode, uključujući slobodu izražavanja i sudjelovanje javnosti. Stvara klimu autocenzure i straha u kojoj se svi pojedinci mogu tretirati kao osumnjičenici i u kojoj su posebno ugroženi branitelji ljudskih prava i aktivni članovi političkog života.

Ciljanje novinara špijunskim softverom ugrožava povjerljivost njihovih izvora, a time i funkcioniranje i vjerodostojnost jednog od najvažnijih stubova demokratskih društava: slobodan pristup informacijama za sve i promoviranje pluralističkog medijskog okruženja.

Kako bi spriječile teška kršenja ljudskih prava koja proizlaze iz upotrebe komercijalnog špijunskog softvera poput Pegasusa, države članice Vijeća Evrope moraju se pridržavati svojih obaveza prema Evropskoj konvenciji kako ih tumači Sud i osigurati zakonitost, legitimitet te nužnost i proporcionalnost svake takve upotrebe, napominje Mijatović.

Svaki zakon koji dopušta radnje nadzora mora biti precizan i jasan u pogledu krivičnih djela te odrediti stroga ograničenja trajanja, kao i pravila o otkrivanju i uništavanju podataka dobivenih nadzorom.

Međutim, do sada prikupljene informacije sugeriraju da se komercijalni špijunski softver često koristi izvan nadležnosti sudskih naloga i demokratskog nadzora, a ne za otklanjanje ozbiljne i neposredne prijetnje nacionalnoj sigurnosti ili za zaštitu prava i sloboda drugih.

– Iako Sud državama daje određeno diskrecijsko pravo u pogledu uvjeta pod kojima će sistem nadzora funkcionirati, to ne znači da one uživaju neograničenu ovlast podvrgavanja osoba unutar svoje nadležnosti tajnom nadzoru – kazala je Mijatović.

Ozbiljna zabrinutost za ljudska prava u Evropi ne proizlazi samo iz upotrebe špijunskog softvera vladinih agencija, jer industrija špijunskog softvera nesmanjeno cvjeta već desetljećima. Pegasus, Candiru, Predator i ekvivalentni hakerski alati izvezeni su i prodani najboljem ponuđaču.

Bivši posebni izvjestitelj UN-a za promoviranje i zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja David Kaye upozorio je 2019. godine da nadzor putem hakiranja mobilnih uređaja, koji se tada već koristio u najmanje 45 zemalja, uspijeva zbog slabih kontrola izvoza takve tehnologije.

Mijatović je naglasila da ne postoji niti jedna država s potpuno zadovoljavajućim pravnim okvirom u vezi s radom svojih službi nacionalne sigurnosti. Godine 2015., nakon Snowdenovih otkrića, izdate su smjernice državama članicama Vijeća Evrope kako nacionalne sisteme nadzora učiniti učinkovitijima, ali od tada se industrija špijunskog softvera razvijala brže od pravnih okvira.

Zako je, kaže ona, krajnje je vrijeme da države članice Vijeća Evrope shvate da je skandal oko špijunskog softvera Pegasus više od puke neugodne epizode. Nedostatak ažuriranih i odgovarajućih regulatornih okvira u kombinaciji s često slabim nadzornim strukturama otvorio je put za ozbiljne invazije na privatnost koje dovode u pitanje sam koncept prava pojedinca i ugrožavaju bit demokratskih društava, uključujući integritet izbora.

Dok su istrage o korištenju Pegasusa i ekvivalentnog špijunskog softvera koje su u toku hvalevrijedne i nedvosmisleno će pridonijeti boljem razumijevanju onoga što se dogodilo, aktivisti za ljudska prava, novinari i opozicioni političari i dalje su na meti.

– Sada se moraju poduzeti mjere kako bi se spriječile daljnje zloupotrebe i vratilo povjerenje javnosti u sigurnosne službe. S obzirom na složenost i opseg izazova, neophodna je sveobuhvatna i stroga regulativa te skrupulozna provedba – podvukla je Mijatović.

Pozvala je države članice Vijeća Evrope da uvedu strogi moratorij na izvoz, prodaju, prijenos i korištenje vrlo intruzivnih zero-click spyware alata kao što je Pegasus, te da uspostave precizan zakonodavni okvir usklađen s ljudskim pravima za korištenje moderne tehnologije nadzora, koji kad se usvoji mora se rigorozno provoditi.

Države članice trebale bi dodatno posvetiti pažnju činjenici da industrija špijunskog softvera kontinuirano razvija nove alate koji se, bez zaštitnih mjera i nadzora, mogu koristiti kao oružje za opake svrhe i omogućiti kršenje ljudskih prava.

I na kraju, potrebno je nastaviti podizati svijest javnosti o neobuzdanoj prijetnji pravima na privatnost, slobodi izražavanja i učešću javnosti koja proizlazi iz industrije nekontroliranog špijunskog softvera i neprozirnog rada službi nacionalne sigurnosti.

– Zavisili smo o hrabrosti i odlučnosti novinara i grupa civilnog društva da saznaju sve o opasnostima u kojoj se nalazimo. Sada zavisimo od političke volje i odlučnosti vlada da nam vrate život u dostojanstva i sigurnosti – zaključila je komesarka Vijeća Evrope Dunja Mijatović.

Izvor: Vijeće Evrope