Većina medija u BiH nema razvijene interne mehanizme zaštite zaposlenika

Urađeno istraživanje o internim kapacitetima i potrebama medija u oblasti zaštite i sigurnosti novinara i novinarki u BiH

Većina medija u BiH nema razvijene interne mehanizme zaštite zaposlenika
Foto: sigmund-AQTA5E6mCNU-unsplash

Istraživanje o internim kapacitetima i potrebama medija u oblasti zaštite i sigurnosti novinara u Bosni i Hercegovini bilo je fokusirano na oblast zaštite u informativnim redakcijama i medijima s naglaskom na specifične uzroke i posljedice funkcioniranja medija bez jasnih pravila i procedura o sigurnosti i zaštiti.

Specifični cilj istraživanja je bio utvrditi objektivne pokazatelje o nivou sigurnosti novinara u redakcijama, procijeniti potrebe za usvajanjem sigurnosnih protokola, te ukazati na specifične uzroke i posljedice funkcioniranja medija bez jasnih pravila i procedura o sigurnosti novinara.

U anketi, kao jednom od dijelova istraživanja, učestvovalo je 116 novinara i urednika/vlasnika iz 40 bosanskohercegovačkih medija (štampanih, elektronskih i online medija). Urađeno je i 10 dubinskih intervjua s novinarkama iz lokalnih, regionalnih i nacionalnih medija u Bosni i Hercegovini.

Nažalost, u BiH mnogo je slučajeva gdje mnogo novinara svakodnevno doživljava različite vrste napada. Najčešće političke pritiske, napade i prijetnje, sami novinari neće, ne žele ili ne smiju da prijaviti ni svojim kolegama u reakciji i nadređenima, a kamoli nadležnim organima.

Rezultati istraživanja su pokazali da većina medija u Bosni i Hercegovini nema razvijene interne mehanizme zaštite zaposlenika, značajan broj njih (48,4 posto)  nema ni pravilnik o radu niti bilo koji drugi pravni akt kojim bi bilo regulirano pitanje sigurnosti i zaštite medijskih profesionalaca.

Za (17,7 posto) ispitanika nije uopće poznato da li dokumenti koji reguliraju interredakcijsku sigurnost uopće postoje u njihovim medijskim kućama.

Istovremeno, veliki broj novinara nije dovoljno upućen u zakonske propise koji reguliraju njihova prava – njih 51,7 posto ne znaju da li uopće postoji odluka, pravilnik ili neki drugi interni akt, kao ni to da li uprava planira usvojiti takav akt.

U slučajevima napada, prijetnji i drugih oblika pritisaka, prvi i najčešći oblik podrške zaposlenicima je razgovor između njih i urednika radi savjetovanja kako bi se razmotrio mehanizam zaštite.

Kako navodi autorica izvještaja prof.dr. Zarfa Hrnjić Kuduzović, može se zaključiti da nepostojanje pravilnika ili drugih pravnih akta o zaštiti prava i sigurnosti zaposlenika u većini bosanskohercegovačkih medija usporava i ograničava kapacitete i efikasnost podrške novinarima.

Također, zaštita medijskih radnika zavisi od senzibiliteta menadžmenta i kvaliteta interpersonalnih odnosa u medijima, što u nezavisnim i medijima s ohrabrujućom organizacijskom kulturom uglavnom nije problem, ali jeste u mnogim javnim medijima koji se finansiraju iz lokalnih budžeta.

S druge strane, novinari koji uživaju podršku nadređenih, prvo se obraćaju uredniku, bolje poznaju mehanizme zaštite i lakše se nose s pritiscima.

Izvor: BH novinari

About The Author