ARTICLE 19 podržao je novu rezoluciju o sigurnosti novinara usvojenu konsenzusom u Vijeću Ujedinjenih nacija za ljudska prava 6. oktobra. Rezoluciju je predstavila Austrija zajedno s grupom koju čine Brazil, Francuska, Grčka, Maroko, Katar i Tunis. Također ju je podržalo 69 zemalja iz svih regija svijeta, signalizirajući snažnu međunarodnu predanost osiguravanju sigurnosti novinara.
Ovim usvajanjem obilježava se desetljeće otkako je Vijeće UN-a za ljudska prava prvi put razmatralo rezoluciju o sigurnosti novinara. Od 2012. godine Vijeće za ljudska prava razmatra rezolucije o sigurnosti novinara svake dvije godine, pri čemu svako ponavljanje teksta postavlja sve progresivnije standarde.
Ova rezolucija dodaje snažne nove obaveze skupu međunarodnih standarda, s novim jezikom o strateškim tužbama protiv učešća javnosti (SLAPP), istragama, izvanteritorijalnim napadima, protestima i zakonima o kleveti, među ostalim ključnim pitanjima.
Iako je povećana podrška na međunarodnom nivou dobrodošla, ARTICLE 19 i dalje izražava zabrinutost zbog nedostatka provedbe ovih rezolucija te su pozvali sve države da ove obnovljene međunarodne obaveze provedu na nacionalnom nivou kako bi se spriječile, zaštitile i ispravile sve povrede ljudskih prava novinara.
Rezolucija čini veliki korak naprijed uvođenjem novih obaveza o SLAPP-u. Najprije se izražava zabrinutost zbog porasta ovih tužbi za vršenje pritiska i zastrašivanja, a zatim se pozivaju vlade da ‘poduzmu mjere za zaštitu novinara i medijskih djelatnika od SLAPP-a’.
Moćni političari i bogati poslovni ljudi podižu neozbiljne tužbe kako bi uznemiravali novinare koji razotkrivaju njihovu korupciju i nedjela. Njihova svrha nije nužno pobijediti, već staviti novinare pod ozbiljan finansijski i psihički pritisak. U konačnici, oni služe smanjenju slobode medija, sprječavanju odgovornosti vođa, uskraćivanju informacija društvu i prijetnji demokratiji.
Rezolucije o sigurnosti novinara dugo su davale snažne smjernice za provođenje istraga svih slučajeva nasilja, prijetnji i napada na novinare i medijske djelatnike tokom godina. Međutim, posljednja ide korak više u pomaganju okončanju nekažnjivosti pojedinostima da ove istrage zahtijevaju ‘iscrpljujuće istrage koje određuju jesu li nasilje, prijetnje i napadi rezultat novinarskih aktivnosti’.
Do sada je u 2022. godini najmanje 36 novinara ubijeno zbog svog zanimanja. Međutim, nekažnjivost za te zločine ostaje kritično visoka – čak 90 posto. To je često rezultat nedostataka u istragama napada, uključujući neuspjeh u praćenju i iscrpljivanju istražnih radnji koje povezuju takvo nasilje s radom žrtava. Neuspjeh da prepoznaju napade kao rezultat njihovog novinarskog rada također služi kao nepravda prema žrtvama i potkopava sposobnost da u potpunosti razumijemo prijetnje slobodi medija.
Sve je veći trend država koje ozbiljno krše ljudska prava protiv novinara izvan svog teritorija, uključujući one koji su potražili utočište ili žive u samonametnutom egzilu. Ubistvo Jamala Khashoggija ostaje podsjetnik na trajni međunarodni učinak ovih napada, stvarajući globalnu klimu straha koja može gurnuti novinare u autocenzuru i šutnju.
ARTICLE 19 je pozvao države ne samo da prestanu i suzdrže se od ekstrateritorijalnih kršenja ljudskih prava samih novinara, već i da poduzmu sve mjere za sprječavanje takvih napada, uključujući postavljanje trenutnog moratorija na tehnologije nadzora.
Rezolucija se nadovezuje na prethodnu smislu vitalne uloge novinara u kontekstu protesta izričitim pozivom vlastima da zaštite njihovu sigurnost ‘čak i ako je protest proglašen nezakonitim’. Ovo odražava napredak postignut na prethodnoj sjednici u rezoluciji o mirnim protestima, učvršćujući međunarodne standarde o ovom pitanju.
Uloga novinara i drugih medijskih djelatnika tokom protesta je apsolutno vitalna – oni informiraju javnost o protestnim kretanjima i ciljevima organizatora, kao i izvještavaju o kršenjima ljudskih prava tokom protesta. Unatoč tome, stotine novinara koji su pokušavali pratiti proteste bili su maltretirani, premlaćivani, hapšeni, oteti i na njih pucano nesmrtonosnim kao i bojevim streljivom.
Uz porast protesta širom svijeta, države sada moraju pojačati svoje napore kako bi podržale prava novinara da prate i izvještavaju o protestima i garantiraju njihovu sigurnost.
Rezolucija poduzima važan korak prema priznavanju da su zakoni o kleveti nekompatibilni s međunarodnim pravom o ljudskim pravima te poziva države da osiguraju da se takvi zakoni ne zloupotrebljavaju bilo kakvim ‘krivičnim sankcijama’, umjesto kroz ‘pretjerane krivične sankcije’ u prethodnim verzijama rezolucije.
Krivični odgovor na klevetu je nerazmjeran, kaže ARICLE 19, i potkopava novinarstvo, a u konačnici šteti demokratskom diskursu. Ti se zakoni posebno koriste za kriminaliziranje rada novinara koji razotkrivaju korupciju ili provode istraživački rad.
Sada je zatraženo od država koje predvode i sponzoriraju ovu rezoluciju da pokažu vodstvo u ovom pitanju i ukinu krivične zakone o kleveti, istovremeno osiguravajući da građanski okviri za klevetu ima snažnu zaštitu.
ARTICLE 19 je pozvao države da na nacionalnom nivou uključujući civilno društvo i medije da proaktivno šire informacije o ovim obavezama kako bi svoje vlade pozvali na odgovornost za njihovu provedbu.
Izvor: ARTICLE 19
