UBRZANI KURS MEDIJSKE PISMENOSTI: Zemlja porijekla tepiha je Perzija

Kratki osvrt na životne stilove i vrijednosti koje promovišu Jala Brat i Buba Corelli

UBRZANI KURS MEDIJSKE PISMENOSTI: Zemlja porijekla tepiha je Perzija

Video spot za pjesmu Mila, koju izvode popularni sarajevski reperi Jala Brat (Jasmin Fazlić) i Buba Corelli (Amar Hodžić), jedan je od najaktuelnijih muzičkih video spotova. Za svega nekoliko dana bilježi višemilionske preglede.

U analizi smo se poslužili metodologijom poznatog teoretičara medija Andrewa Goodwina. Njegov pristup analizi muzičkih video spotova se ogleda u nekoliko ključnih aspekata. Prvi se odnosi na to da li muzički spotovi odražavaju karakteristike muzičkog žanra (recimo, nastup benda na bini je vrlo izražen u spotovima metal muzike, ples je dominantan u spotovima boy/girl bendova, dok se sportski automobili, oskudno odjevene djevojke i sl. najčešće mogu vidjeti u spotovima rep muzike). Zatim, da li postoji veza između teksta pjesme i vizuelnog izgleda spota, tj. da li video na neki način prati radnju u tekstu ili ne. Treće, da li je izražena veza između ritma/muzike i vizuelnog. Drugim riječima da li i na koji način ton i melodija odražavaju vizuelnu dinamiku (da li je ilustruje, pojačava ili je kontradiktorna). Četvrti aspekt analize podrazumijeva nivo postojanja objektifikacije (najčešće) ženskog, ali i muškog tijela. Peti aspekt se odnosi na intertekstualnost video spota. Naime, koncept intertekstualnosti podrazumijeva prisustvo elemenata drugih specifičnih medijskih sadržaja unutar analiziranog video spota. Recimo, nerijetko se muzički spotovi referišu na scene iz nekih poznatih filmova (npr. spot nekadašnje američke grupe Destiny’s Child za pjesmu Survivor u potpunosti reflektuje film Charlie’s Angels iz 2000. godine) ili spotova drugih poznatih muzičkih zvijezda, čime se želi izazvati pažnja publike.

Spot (ni)je u skladu sa žanrom

Spot za pjesmu Mila objavljen je na YouTubeu 13. januara 2019. godine i u trenutku pisanja ovog teksta (16. januar) imao je preko dva miliona pregleda (2.073.818 pregleda). Inače, video traje 2:41 min. Možemo reći da spot ipak ne odražava u potpunosti muzički žanr rep, kojem pjesma pripada. Naime, navikli smo da spotovi za rep pjesme obiluju sportskim automobilima, scenama sa različitih partyja, atraktivnim djevojkama, novčanicama koje su razbacane na sve strane itd. U ovom spotu, glavni i jedini akter je tužna i uplakana djevojka, relativno oskudno odjevena, koja se nalazi u različitim, uglavnom nedovoljno osvijetljenim, zatvorenim i (ponekad) pomalo futurističkim prostorijama.

Iz teksta se saznaje da je u pitanju djevojka koja je prevarila svog momka, zbog čega se, kao što se da primijetiti, nalazi u stanju emotivne rastrojenosti („praviš se da ti nije teško … dok suze jastuk noćima miluju nježno … uplakano lice sakrila si smješkom…“). Dakle, spot nije u potpunosti u duhu žanra, što ne mora nužno da bude negativno. Naime, neobičnost i originalnost imaju potencijala da izazovu snažniju reakciju kod publike. Sa druge strane, ogromna popularnost koju uživaju ovi reperi daje im dovoljno kredita da mogu da eksperimentišu sa različitim video formama i odstupaju od standardnih pravila.

Video u funkciji ilustracije teksta

Kada je u pitanju odnos teksta i video spota, možemo reći da su usklađeni, odnosno da je video u funkciji ilustracije teksta pjesme. Djevojka je uplakana, nervozna i emotivno rastrojena jer je prevarila svog momka. Ona se često tokom trajanja spota pojavljuje prekrivena čaršavom i/ili nekom zavjesom kojom na neki način želi da prikrije grijeh koji je uradila, ali isto tako može da sugeriše čežnju za ljubavnikom sa kojim je prevarila momka.

U prostorijama je prisutan veliki broj televizora koji na neki način pojačavaju osjećaj usamljenosti, bezizlaznosti i očaja kod djevojke. Zatim, prigušena svjetla, cigarete koje gore, flaša (vjerovatno alkohola), dodatno opisuju raspoloženje u kojem se nalazi ova djevojka u spotu.

Više puta u tekstu se naglašava da ipak nije grešno to što je prevarila momka („…i ptice znaju da to nije griješno…“). Ona se ohrabruje da napusti svog partnera i da nastavi vezu sa onim sa kojim ga je i prevarila („…Momak ti ne vrijedi feninga, bolje od*** ga…“), s obzirom da to ne predstavlja nikakav moralni problem, jer „…i kada varaš si dama…“.

Ipak, da bi dobili odgovarajuću rimu, autori teksta odlaze u banalnost. Tako se podučava svekoliko čovječanstvo da „zemlja porijekla tepiha je Perzija“, „da te oči zaboravim treba mi amnezija“.

U tekstu ljubavnik poručuje da bi je „…volio više nego on“ (misli se na sadašnjeg partnera). Naime, ljubav koja joj se nudi je u obliku skupog, luksuznog života i provoda u „hotelu sa pet zvjezdica“, zbog čega bi ona jednostavno trebala pristati na to. Sadašnji partner joj to ne može priuštiti jer „ne vrijedi ni feninga“.

Činjenica da je u refrenu fokus na tome da bi je novi momak „volio bolje“, a ne, recimo, više nego sadašnji, može da se tumači na način da bi joj zapravo mogao pružiti više materijalnih zadovoljstava. S tim u vezi primjećujemo da tekst zapravo reflektuje postojeće stilove života, društvene vrijednosti, kao i obrasce međuljudskih odnosa, u kojima su važni bogatstvo, raskoš i novac, dok su emocije u drugom planu. Osim toga, u pjesmi se na neki način ohrabruje i odobrava prevara kao nešto što nije samo od sebe grijeh, već na neki način odražava nezavisnost i slobodu. Time se razbijaju postojeći patrijarhalni tabui u društvu, koji se tiču lojalnosti i svojevrsne podređenosti žene muškarcu.

 

 

Muzika i video zaokružena cjelina

Takođe, postoji jasna veza između ritma i vizuelnog. Pjesmom dominira relativno usporeni reperski bit, koji je karakterističan za ovaj muzički žanr. Ritam je umjereniji i u u dobroj mjeri služi kao ilustracija i dopuna atmosferi spota, ali i teksta. U tom smislu može se konstatovati kako su zapravo tekst, muzika i video jedna zaokružena i dobro ukomponovana cjelina, te da svaki od navedenih elemenata igra važnu ulogu u doživljaju.

Zanimljivo je da se reperi gotovo nikako ne pojavljuju u spotu, osim u jednom trenutku kada se bukvalno na jednu sekundu na jednom od televizora pojavljuje Jala Brat. Ovo je vrlo interesantno s obzirom da video spotovi uglavnom služe kao poligon za dodatnu ličnu promociju samih pjevača, pa tek onda i muzike.

Očigledno je da ovi muzičari ne samo da obaraju sve rekorde gledanosti već i postavljaju neke nove standarde. Osim toga, ovaj potez može navesti na zaključak da je popularnost ovih repera neupitna te da nije potrebno da „iskaču iz ekrana“ po svaku cijenu. S tim u vezi, svoje pjesme/spotove mogu koristiti ne samo kao poligon za ličnu promociju već i za kreativno izražavanje.

Djelimična objektifikacija žene

U video spotu je djelimično izražena objektifikacija ženskog tijela. Relativno oskudno odjevena djevojka u polutamnoj sobi može da sugeriše to da je ova žena u funkciji objekta muške požude. Ipak, njeno uplakano lice, neuredna kosa, razlivena šminka, može sa druge strane ukazati na emotivnu rastrojenost i uznemirenost, pa je samim tim i objektifikacija ženskog tijela u drugom planu.

Iako u video spotu nije naglašena pozicija žene kao seksualnog objekta, u tekstu pjesme je ipak to izraženo. Naime, u stihovima „…al’ ti si vatra živa, bez tebe mi se ne živi…“, „…ti si cura bez mana, lijepa ko sa reklama…“, „Bebi hoda ko model s Fendijevih revija“… na neki način se ističe važnost fizičkog izgleda žene, odnosno pojavnost kao vrijednost, što je u potpunosti u skladu sa dominirajućim, patrijarhalnim odnosom prema ženama i ženskom tijelu.

Ovdje se podjednako i muškarcima i ženama zapravo sugeriše koji su parametri kvaliteta koji vladaju u društvu. To je da je lijepa žena ona koja je „kao živa vatra“, da je lijepa žena samo ona koja je „kao sa reklame“, odnosno da bi uzor svima trebali biti modeli sa modnih pista. Potencijalni problem je u tome što su najvećim dijelom konzumenti ovakvih muzičkih sadržaja mladi momci i djevojke koji mogu na sličnim tekstovima kreirati svoje stavove o tome šta je ispravno, lijepo, poželjno, a to je najčešće i nedostižno (bar za dobar dio njih).

Intertekstualnost nije izražena

Intertekstualnost ne postoji u ovom spotu, jer praktično nema nikakve simboličke povezanosti sa nekim poznatim filmom, ili drugim muzičkim spotovima. U tom smislu, može se zaključiti da je ovo originalni proizvod. Međutim, spot je režiran u retro stilu s početka osamdesetih godina, zbog čega postoji neka povezanost sa sadržajima koji su bili karakteristični za taj period.

Ono što je takođe donekle izraženo u spotu jeste svojevrsni voajerizam. Naime, video je zapravo simulacija snimka VHS kasete. To se manifestuje tako što se u jednom uglu ekrana pojavljuje karakteristični znak play, zajedno sa mjeračem vremena u donjem desnom uglu i prividom nešto lošije rezolucije. Ovako organizovan spot može sugerisati da neko sve vrijeme trajanja spota zapravo snima djevojku u polutamnoj sobi koja je uz to relativno oskudno odjevena. Tome u prilog može da ide i dio teksta „…glavna si uloga u filmu koji režiram…“. Voajerizam je takođe jedan od problema savremenog društva, ali u ovom slučaju se (ne)svjesno i suptilno promoviše kao poželjan/prihvatljiv oblik društvenog ponašanja.

Ova kratka analiza može poslužiti kao svojevrsni vodič za dekonstrukciju medijskih sadržaja, što je jedan od važnih aspekata medijske pismenosti. Naime, važno je da su medijski pismeni pojedinci u stanju prepoznati koje životne stilove i vrijednosti promovišu različiti medijski sadržaji, a posebno tekstovi i video spotovi savremenih muzičkih hitova. Osim toga, vrlo je bitno promišljati o tome da li i u kojoj mjeri muzika savremenog doba može/treba uticati na kreiranje svjetonazora pogotovo kod mladih ljudi koji u najvećoj mjeri konzumiraju ovakve sadržaje.

About The Author