Kina u problemima
VIŠE od pola svjetskog gospodarstva se nalazi u SAD-u, EU i Kini. Ovisno o tome gleda li se prema paritetu kupovne moći (PPP) ili nominalno, mijenja se poredak između njih po pitanju veličine. Za svijet je neupitno daleko važnije što se događa u tim državama nego u ostalima.
Ali dok se događaji u prve dvije relativno dobro prate u Hrvatskoj, Kina se zanemaruje. Zbog toga se dobiva dojam da su SAD i EU pune problema, dok je situacija u Kini idilična. To je daleko od istine.
S obzirom na to da je Kina dugo vremena rasla po stopama od 10 i više posto godišnje, a zbog toga što je rasla s daleko manje razine od SAD-a i EU, stvorena je percepcija o tome da ne postoje granice tog rasta i da se putem ne nailazi na brojne zapreke. Neke od njih su uspješno prebrođene, a neke su dugo vremena ignorirane, sve dok nisu stvorile velike probleme.
Zapravo Kina sve manje nalikuje na samu sebe, a sve je sličnija gospodarstvima SAD-a i EU. To za sobom povlači brojne probleme, koje su druge dvije svjetske ekonomske sile navikle rješavati, a Kina se tek s njima suočava.
Kao i kod brojnih drugih stvari, katalizator je bila pandemija covid-19. Počelo je nekretninskom krizom, koja je još dovoljno aktualna da je jedna od najvećih nekretninskih kompanija u ozbiljnoj opasnosti od bankrota.
Nezaposlenost mladih je toliko velika da su vlasti odlučile da se uopće više ne objavljuju podaci o tome. Postala je zaduženija od SAD-a i EU. Demografski slom u samo nekoliko godina je iznenadio i najveće pesimiste. Izvoz oštro pada.
Nekretninska kriza se nastavlja, nova megakompanija prijavila ogromne gubitke i neisplatu duga
Jedna od najvećih nekretninskih kompanija u Kini, Country Garden, obavijestila je preko burze u Hong Kongu da će ukupni gubitak u prvih šest mjeseci ove godine iznositi između 6.2 i 7.6 milijardi dolara. Radi se o jednoj od najvećih kompanija u nekretninskom sektoru Kine, koji se nalazi u teškoj poziciji još od sredine 2021. Zapošljava 300 tisuća ljudi, a prihodi od prodaje su do prije par godina iznosili preko 70 milijardi dolara godišnje.
U prvoj polovici prošle godine, dok su brojne kompanije u nekretninskom sektoru Kine prolazile kroz probleme s otplatom duga, Country Garden je uspio ostvariti dobit od 264 milijuna dolara i zbog toga se smatrao jednom od rijetkih stabilnih kompanija u sektoru.
Evergrande je najpoznatiji primjer kineske nekretninske kompanije koja je upala u probleme s otplatom svojih dugova, tek nedavno je objavila kako je tijekom 2020. i 2021. ostvarila 81 milijardu dolara gubitka. Nakon pokušaja prodaje dijelova poslovanja koji nisu usko povezani s glavnom djelatnošću, nekretninama, u prosincu je objavljeno da Evergrande nije uspio vratiti dospjeli dug.
Kriza se širila, pa su problem s plaćanjem dugova imale kompanije Sunac, Kaisa, Fantasia i Shimao. Iako se očekivalo smirivanje situacije u 2023., problemi Country Gardena pokazuju da kriza još uvijek nije blizu kraja.
Nekretninska kriza se može preliti i na financijski sektor
Ubrzo nakon objave golemih gubitaka, pojavile su se vijesti da je i China Garden propustila platiti dug po dvije obveznice (instrument zaduživanja). Ta vijest je dovela do snižavanja kreditnog rejtinga, kojeg je Moody’s smanjio s B1 na Caa1, razinu koja signalizira da postoji “vrlo visok rizik” da se dug prema kompaniji neće moći naplatiti.
Cijena dionice na burzi u Hong Kongu je pala na manje od jednog hongkonškog dolara (oko 12 eurocenti). Očekuje se da će kompanija pokušati restrukturirati dug, za što će trebati suglasnost većine investitora kojima duguje.
Zadnja informacija vezana za kineski nekretninski sektor je da kompanija Zhongrong International Trust, koja je imala puno investicija upravo u nekretninski sektor, nije isplatila svoje obveze investitorima. Povezuje ju se s takozvanim “bankarstvom u sjeni”, dijelom financijskog sektora koji je slabo reguliran.
Dok se odvijala kriza nekretninskog sektora u Kini, država je u nekoliko navrata intervenirala da ga spasi. Posebno je to bilo važno zbog toga što su se problemi počeli prelijevati na financijski sektor. Ali unatoč svemu, to nije spriječilo pad broja prodanih novosagrađenih nekretnina za čak 33 posto između srpnja 2022. i srpnja 2023.
krivaju se podaci o nezaposlenosti mladih
Iako je ne toliko davno slovila kao država u kojoj se lako može pronaći posao zbog velikog gospodarskog rasta, situacija se promijenila, bar po pitanju mladih. Stopa nezaposlenosti ukupnog stanovništva iznosi samo 5.2 posto, ali je stopa nezaposlenosti među mladima (od 16 do 24 godine, koji ne studiraju) 21.3 posto.
Prije samo nekoliko godina se kretala između 10 i 14 posto. Zbog kontinuiranog rasta stope nezaposlenosti, koji prati druge negativne ekonomske pokazatelje, kineske vlasti su prekinule mjesečnu objavu tih podataka.
Nacionalni zavod za statistiku Kine taj potez opravdava potrebom za “unaprjeđenjem” metodologije koja se koristi po pitanju mjerenja nezaposlenosti mladih. Fu Linghui, glasnogovornik Nacionalnog zavoda za statistiku Kine, izjavio je da će se podatak početi javno objavljivati kada se revidira metodologija.
Oštar pad izvoza, pojavio se suprotan problem onome koji ima SAD i Europa
Kina se naziva “tvornicom svijeta” s razlogom. Najveći je svjetski izvoznik proizvoda, a to za sobom nosi određene mane (uz očigledne prednosti). Još uvijek se radi o tržištu koje je manje od SAD-a (najvećeg svjetskog uvoznika) i EU, pa Kina ustvari primarno proizvodi za ostatak svijeta.
Kada potražnja u ostatku svijeta jenjava, kada svjetske ekonomije smanjuju uvoz (zbog krize ili drugog razloga), onda to Kina prva osjeti. Podaci za srpanj pokazuju da se vrijednost izvoza iz Kine smanjila za 14.5 posto u odnosu na prošlu godinu. Gledajući prvih šest mjeseci, vrijednost izvoza je pala za 5 posto.
Jednostavno rečeno, ostatak svijeta kupuje sve manje iz Kine. Kako Kina dominantno proizvodi za svjetsko, a ne domaće tržište, pad se itekako osjeti. Dok se većina razvijenog svijeta bori s rastom cijena, Kina ima suprotan problem.
Prodajne industrijske cijene padaju već deset mjeseci zaredom, pa su u srpnju bile 4.4 posto manje nego u istom mjesecu 2022. To dovodi do straha od deflacije, sasvim suprotne opasnosti od inflacije, ali s potencijalno još težim posljedicama na gospodarstvo.
Da bi se to spriječilo, vlasti su uvele brojne mjere usmjerene prema stimuliranju potrošnje. To bi moglo pogoršati drugi problem kroz koji Kina prolazi već zadnjih nekoliko godina, a to je prevelika zaduženost.
Kina je postala zaduženija od EU i SAD-a
Nekada se Kineze smatralo puno štedljivijima od građana i političara u SAD-u i Europi. Štedljivi i marljivi Kinezi su predstavljani kao uzor u koji se trebaju ugledati svi. Ista predrasuda je još ranije postojala i prema Japanu.
Kao što je nekada davno vrijedilo za Japan, ali od sredine 90-ih više ne vrijedi (1990. je dug Japana iznosio 40 posto BDP-a, danas preko 200 posto), tako se više ne može govoriti o nisko zaduženoj Kini. Iako je središnja država u Kini službeno još relativno nisko zadužena, razina duga se nagomilava zadnjih godina.
Gledajući ukupni dug, u koji su osim države uključeni dugovi građana i kompanija, Kina je postala podjednako zadužena kao SAD i EU. U prva tri mjeseca ove godine je ukupni dug dosegao 279.7 posto BDP-a.
Do izbijanja krize 2008. je bio ispod 150 posto BDP-a. Dio rasta se odnosi na državni dug, koji je rastao s 25 posto 2006. na 77 posto 2022., ali za većinu rasta su odgovorne kompanije i stanovništvo. Prema procjenama, relativna razina zaduženosti je trenutno čak veća nego one SAD-a i EU.
Demografski slom je prijetnja budućem razvoju
Snažan ekonomski rast je puno lakše ostvariti na niskim razinama razvoja nego na visokima. Samo premještanje radnika iz poljoprivrednog u industrijski sektor dovodi to velikog rasta produktivnosti gospodarstva. Tada je lakše izbjegavati ili prikrivati strukturne probleme.
Ali s vremenom ekonomski rast nužno usporava kako se zemlja približava najrazvijenijima. Počinju se manifestirati problemi, posebno kad su za vrijeme velikog gospodarskog uzleta zanemarivani. Kina se suočava upravo s takvom situacijom.
Svi nabrojani problemi su rješivi, ali postoji veliki problem koji još nijedna zemlja nije efikasno riješila, a to je demografija. 2022. je u Kini bilo 10 milijuna rođenih. O koliko se šokantnom padu radi, pokazuje podatak da je još 2017. bilo 17 milijuna rođenih. Prošlogodišnji broj rođenih je najmanji od velike gladi 1960. prouzrokovane komunističkim politikama u sklopu “Velikog skoka naprijed”.
Pad fertiliteta u Kini na 1.09 djece po ženi predstavlja ogroman problem jer znači naglo starenje stanovništva, smanjenje broja radnika te porast troškova zdravstvene i socijalne skrbi. Za usporedbu, fertilitet u EU je 1.53 dijete po ženi, SAD-u 1.78, a čak i u poslovično demografski starom Japanu iznosi 1.3 djeteta po ženi.
Rješavanje problema u Kini će odrediti sudbinu svijeta
Kina prolazi kroz korjenite promjene, a zbog same činjenice da se radi o jednom od tri najveća gospodarstva koja zajednički čine više od pola svjetske ekonomije na svijetu, to znači da će posljedice osjetiti cijeli svijet.
Na stvari kao što su prezaduženost, nekretninska kriza, demografsko starenje i nezaposlenost mladih navikli smo u kontekstu SAD-a i EU. Ti problemi su se naglo pojavili i u Kini, i to u težoj varijanti. Njihovo rješavanje će biti veliki test za komunističku partiju Kine. Odredit će sudbinu svijeta i odnose moći u narednim desetljećima. (Branimir Perković, Index.hr)
Posrnuli diktator Putin oslobađa Prigožina, a hapsi političkog aktivistu Kagarlickog
Ruska tajna služba FSB uhapsila je 26. jula vodećeg ruskog marksistu i levičarskog političkog aktivistu Borisa Kagarlickog. Kagarlicki je poznat po svojim teorijskim radovima o posledicama globalizacije, a njegova knjiga „Imperija na periferiji“ (2008.) predstavlja jednu od najboljih studija o istorijskom položaju Rusije u svetskom kapitalističkom sistemu.
Razlog za hapšenje je navodno opravdavanje terorizma, ali stvarni razlog je to što je Kagarlicki jedan od najupornijih kritičara Putinove autoritarne vladavine i ruskog kapitalizma. Kagarlicki je urednik poznatog internetskog portala Rabkor.ru na kome je objavio veliki broj kritičkih tekstova, uključujući i one o Ukrajinskom ratu.
U Sovjetskom Savezu Kagarlicki je zbog disidentskih aktivnosti bio osuđen i proveo je u zatvoru skoro dve godine. Za vreme vladavine Borisa Jeljcina, tokom oktobarskih događaja 1993. godine, Kagarlicki se protivio raspuštanju Vrhovnog sovjeta, radi čega je bio zatvoren i teško pretučen. Zbog poziva na proteste nakon izbora za Državnu Dumu Rusije 2021. godine kažnjen je sa deset dana zatvora. Sada mu preti kazna od pet godina robije.
Gotovo stovremeno vođa nedavne oružane pobune Jevgenij Prigožin oslobođen je svih optužbi. Krivični postupak protiv njega je obustavljen iako je tokom pobune ubijeno najmanje trinaest ruskih pilota.
Očigledno je da se posrnuli ruski diktator Vladimir Putin više plaši kritike svog sistema vladavine s leva, nego što se boji oružane pobune kriminalizovane desnice, koju je tako uporno gajio tokom više od dve decenije svoje vladavine.
Neuspešno ratovanje u Ukrajini ogolilo je Putinov režim, a on lično je kompromitovan ne samo kao nedemokratski, već i kao nesposoban vladar. Vladimir Iljič Lenjin je pisao da revolucije ne izbijaju samo zbog toga što podređene klase više ne mogu da trpe, već i zbog toga što vlast više nije u stanju da vlada na stari način.
Neuspesi u ratu bili su kobni za neke ruske vladare, poput cara Nikolaja II. Rusija je danas država u kojoj postoji nepodnošljiva nejednakost. Na vlasti je pljačkaška buržoazija koju interesuje samo da očuva svoje privilegije. Vladimir Putin se očigledno uplašio od mogućeg porasta nezadovoljstva u zemlji i zbog toga je Kagarlicki uhapšen. Kritka kapitalizma je za Putina najveći prestup. (Miroslav Samardžić, Lupiga)
Šta je potrebno da bi se spasila Amazonija?
Brazilski predsjednik Lula pozvao je ovoga tjedna na samit o Amazoniji u Belem, medijski djelotvoran veliki ekološki događaj o spašavanju prašume. Organizacije domorodaca i ekologa su razočarane rezultatima.
Ana Carolina Alfinito, rođena 1995., pravna je savjetnica dobrotvorne organizacije Amazon Watch u Brazilu i istražuje u pravnom odjeljenju zaklade Getulio Vargas. Njeno težište leži na ekološkom pravu i pravima domorodačkih naroda. Ona je studirala na Hertie School of Governance u Berlinu i doktorirala na institutu Max Planck u Kelnu.
Namjera zvuči dobro: U sjeverobrazilskom Belemu sastali su se ovoga tjedna na samitu šefovi država i vlada država u kojima leži Amazonija prvi puta nakon 14 godina. Da bi ekološki sistem Amazonije relevantan za svjetsku klimu održali oni žele ubuduće bolje sarađivati.
Pozvao ih je brazilski predsjednik Luiz Inacio Lula da Silva, koji je nedavno izazvao udarne vijesti jer se krčenje prašume od početka njegovog mandata znatno smanjilo. Međutim o konkretnim mjerama šefovi država i vlada Brazila, Perua, Kolumbije, Venecuele, Ekvadora i Bolivije, Gvajane i Surinama nisu se mogli dogovoriti. Pravnica Ana Carolina Alfinito iz NGO Amazon Watch objašnjava u intervjuu kako treba ocijeniti ovaj prominentni samit i zašto Lulin bilans Amazonije nije ni blizu tako ubjedljiv kako izgleda.
SPIEGEL: Gospođo Alfinito, kako ste zadovoljni sa rezultatima samita o Amazoniji?
Ana Carolina Alfinito: U Belemu se nisu sastali samo predsjednici. Bio je još jedan samit na kome su učestvovale organizacije za zaštitu okoline i predstavnici domorodačkih naroda. I mi iz Amazon Watcha bili smo tamo zastupljeni. Iz toga je stajala ideja da se saslušaju pogođeni stanovnici Amazonije i njihova iskustva uključe u to šta zaključe šefovi vlada. Mora se reći da to nije uspjelo.
SPIEGEL: Šta zahtijevaju ove organizacije i građani?
Alfinito: Rezultati alternativnog samita bili su veoma jasni: Prema njima treba da se utvrdi vremenski plan za obustavu krčenja šume. Osim toga treba se zaustaviti dalje iskorištavanje nafte u Amazoniji i spriječiti druge forme iskorištavanja prirodnih izvora minerala. Zakoni koji to omogućavaju trebaju biti anulirani. Nažalost predsjednici su to ignorisali u svojoj zaključnoj izjavi. U njoj nisu napisani obavezujući ciljevi za zaustavljanje krčenja prašume i eksploataciju sirovina.
SPIEGEL: Da li je dakle cijeli samit bio jedna tužna propagandna numera?
Alfinito: Ja to tako ne bih rekla. Važno je da se šefovi vlada država Amazonije opet sastanu, da bi razgovarali o Amazoniji i dogovorili političke mjere. Amazonija je veoma kompleksan ekološki sistem o kome se mora razmišljati nadnacionalno. U regionu operira organizovani kriminal takođe prekogranično. Radi se o ilegalnoj eksploataciji zlata i drugih minerala, trgovini drvetom, divljim životinjama ali i drogom. Ove kriminalne organizacije prodiru u domorodačka područja – i lobiraju u glavnoj politici. Zbog toga su potrebni nadnacionalni odgovori. Na drugu stranu rezultati samita su razočaravajući.
SPIEGEL: Koji šefovi država su zahtijevali konkretne korake a ko je blokirao?
Alfinito: Prema svemu što sam čula kolumbijski predsjednik Gustavo Petro najjače se zalagao za zaustavljanje eksploatacije nafte u području Amazonije. Nažalost očigledno je to bila brazilska vlada koja je učinila sve da to blokira.
SPIEGEL: Zato što predsjednik Lula i dalje čvrsto stoji za projektom eksploatacije nafte na ulaznom području Amazonije?
Alfinito: Koliko mi danas znamo brazilski predsjednik i dalje podupire ovaj projekat. Čak i u kuloarima samita govorio je o tome da on sanja o eksploataciji nafte u području Amazonije i vjeruje da bi ona mogla sada započeti. To stvarno nije to o čemu bismo trebali diskutovati. Civilno društvo se jasno postavilo protiv eksploatacije nafte na području Amazonije.
SPIEGEL: Brazilski ured za ekologiju Ibama nedavno je ipak zaustavio odgovarajući projekt državne naftne kompanije Petrobas.
Alfinito: Nažalost to nije okončano. Ibama je samo zatražila dodatne studije jer inače ne može dati licencu. To u budućnosti može izgledati drugačije; licenca može biti izdata. Lula je jasno rekao da on vjeruje da može riješiti probleme sa Ibamom.
SPIEGEL: Koliko je već veliki konflikt između predsjednika Lule u njegove ministrice ekologije Marine da Silva?
Alfinito: Već odavno postoji napetost između predsjednika, kongresa i ministarstava za ekologiju i pitanja domorodaca. Oba ministarstva su već oslabljena zaključcima kongresa. Ministarstvu za domorodačka pitanja oduzeta je nadležnost za određivanje domorodačkih zaštićenih oblasti i ponovo prebačena u ministarstvo pravde. Pitanje eksploatacije nafte ima potencijal da ovi konflikti eskaliraju.
SPIEGEL: Pritom je predsjednik Lula ipak internacionalno slavljen jer od njegovog nastupa je krčenje šume u Amazoniji jako smanjeno.
Alfinito: To je stvarno tako. Podaci, koji su generirani satelitskim slikama se veoma pouzdani. To opet pokazuje: Državne institucije tačno znaju kako se krčenje šuma može zaustaviti – to nije nerješiva misterija. Pod predsjednikom Jairom Bolsonarom je samo namjerno i sistematski rađeno suprotno. Vlada pod Lulom je nasuprot tomu poduzela odmah djelotvorne mjere: Nadzor je opet povećan, niz operacija se provodi u zaštićenim oblastima. Usto dolaze strukturne mjere: Opet se investira u alternativne gospodarske modele koji funkcionišu u skladu sa šumom i utvrđene su nove zaštićene oblasti. I retorika vlade je sasvim drugačija. Predsjednik Lula jasno govori o kraju krčenja šume – i pojašnjava da kriminalno ponašanje neće ostati nekažnjeno.
SPIEGEL: Kako se slažu ta dva načina ponašanja brazilskog predsjednika?
Alfinito: Oni su proturječni. Predsjednik Lula očigledno misli da ispravno urađena eksploatacija nafte čak i u Amazoniji može biti održiva i ne mora voditi ka krčenju šuma i razaranju okoliša. Mi znamo da to nije moguće. Svaki način eksploatacije nafte donosi sa sobom značajne promjene i razaranja za okolnu oblast. Civilno društvo je izuzetno skeptično prema ovoj ideji. A ne radi se samo o nafti nego i o eksploataciji drugih minerala koji će postati relevantni time što Globalni sjever ubuduće želi više koristiti zelenu energiju.
SPIEGEL: Da li je energetski zaokret opasnost za Amazoniju?
Alfinito: Prelazak na čistu energiju u Evropi, Sjevernoj Americi i Kini vodiće do velikog porasta potražnje za određenim sirovinama koje su potrebne za izgradnju vjetrenih parkova, fotonaponskih postrojenja i baterija za električne automobile. Ne radi se samo o litijumu, o čemu se puno diskutuje, nego naprimjer i o aluminijumu. Boksit je sirovina za aluminijum a Brazil četvrti najveći proizvođač na svijetu. Imamo i četvrte najveće zalihe koje uglavnom leže u državi Para u Amazoniji. Jasno je da se u regionu Amazonije ubuduće mogu očekivati još žešći socijalni i ekološki konflikti. U tom kontekstu, upravo je propuštena važna prilika.
SPIEGEL: Je li stvarno bilans Amazonije predsjednika Lule ambivalentan?
Alfinito: Predsjednik Lula ima veliku šansu: za spašavanje Amazonije postoji veliki međunarodni interes i podrška jer borba protiv klimatskih promjena ovisi i o tomu. Ako Lula podrži progresivnu stranu svoje vlade može stvarno nešto učiniti. Međutim ja nisam ubjeđena u to da će nas njegova vlada voditi u tom pravcu. Samo pravi zaokret može osigurati budućnost Amazonije. Ja to ne kažem kao sanjar koji živi u Sao Paolu i želi spasiti prašumu. Postoji dugoročno izgrađeni politički koncepti od lokalnih ljudi i organizacija. Ovi ljudi kažu: Konac, mi ne možemo više. Mi zahtijevamo pravi zaokret, plan tranzicije, koji nas udaljava od iskorištavanja prirodnih resursa u regionu i predviđa rehabilitaciju eko sistema. Rijeke u Amazoniji su zbog rudnika sve više zagađene živom. Kako ćemo ukloniti ovu živu iz vode i iz ljudskih tijela koja su time zatrovana? To su pitanja koja moramo postaviti. (Nicolas Abe; Ana Carolina Alfinito; Spiegel.de; preveo Ešref Zaimbegović,Tačno.net)
