Dobar izbor tema i sve interesantniji prilozi karakterizirali su centralne informativne emisije Hayata i TV1. Nadati se da će novinari u narednom periodu postavljati sve više kritičkih pitanja sagovornicima

TV1: UDARNIČKI RADE, BURAZERE, DA BUDE HLADA ZA SVE

20. – 26. juli 2015.

SLIKA ILI RIJEČ: Prvog dana sedmice Dnevnik 2 počeo je kolektivnom dženazom u Prijedoru. Dovoljno je nabrojati činjenice u vezi s tim događajem pa uvidjeti svu njegovu tragičnost. Međutim, novinari često žele dati svoj pečat tome, prenijeti neki lični utisak i onda imamo nespretnu jezičku formulaciju. Ajla Obradović je tako istakla kako su članovi porodica ubijenih prenijeli tabute do kamiona na rukama. Snimak govori da je to nešto sasvim logično, što ne treba isticati. Iz objekta gdje su tabuti bili pa do kamiona razdaljina je desetak metara. Potom kamioni tabute voze na mjesto dženaze.

NAJAVA I SADRŽAJ: S obzirom na crveni meteoalarm, na TV1 su odlučili da se pozabave građevinskim radnicima. Voditelj Ognjen Blagojević je najavio prilog u skladu s općom percepcijom težine tog posla. Radnici rade težak posao, po vrućini, za male pare. Međutim, prilog Emerina Ahmetaševića bio je suprotan najavi. On je našao dvojicu radnika, od kojih jedan nije bio naročito rječit i sjedio je u hladu. Drugi je bio na suncu, a govorio je kako mu je, ustvari, dobro, nije imao na šta da se požali. Ahmetašević je morao uključiti više građevinskih radnika. Ili je, barem, najava trebala biti drugačije sročena. Možda u stilu: “Opća je percepcija da je građevincima teško, pogotovo na vrućinama, te da su slabo plaćeni. No, da li je svima baš tako?” I onda pustiti spomenutog radnika koji tvrdi da mu je dobro.

GORI VATRA: U prošloj analizi spomenuto je kako se priča o požarima, ali se ne spominje više puta obećana nabavka kanadera. Ove sedmice, 23. jula, gost u studiju bio je pomoćnik ministra sigurnosti BiH za zaštitu i spašavanje. Nikolina Veljović ga je upitala i to. Odgovor je bio da se radi o nepostojanju dogovora gdje smjestiti kanadere, ko će njima upravljati, održavati ih i slično. To sad iziskuje dodatno istraživanje. Kako je moguće da zbog tako banalnog razloga trpimo toliko štete?

VIRTUELNI MOSTAR: Dan poslije, dobar dio dnevnika posvećen je godišnjici obnove Starog mosta – osam minuta. Pretjerana je to minutaža za jednu temu u centralnoj informativnoj emisiji. Osim toga, pojedinim izjavama je pristupljeno nekritički. Safet Oručević je rekao da je Mostar “jedini i najveći multietnički grad u BiH”. Ako je jedini, onda je, logično, i najveći. Međutim, to je mali problem u odnosu na nepostojanje argumentacije za takvu tvrdnju. Još veća zamjerka ide na račun nekritičkog pristupa Draganu Čoviću. On je isto to rekao i dodao da ne postoji niko ko taj grad voli više od njega i da Mostar nikad neće biti podijeljen. Da li mi živimo u paralelnim svjetovima? Kako je moguće da mediji danima govore o dječaku Anti – Mostarcu koji je stigao gotovo do punoljetstva, a da zbog straha nikad nije kročio na Stari most – ako je to tako? Osim toga, licemjerno djeluje nepodsjećanje na to šta je sve učinila stranka kojoj je Čović na čelu, pa i on sam, da imamo međuetničku podijeljenost pa i netrpeljivost u Mostaru.

PLUS SEDMICE

Gost dnevnika 25. jula bio je direktor košarkaške reprezentacije BiH. S obzirom da košarkaška reprezentacija ide na Eurobasket s finansijskim problemima te bez nekih ključnih igrača, ta se priča odmiče od sportskog bloka i ulazi u centralni dio emisije. To su na TV1 prepoznali. Osim toga, imate neke od najboljih igrača svijeta – ljude koji žele igrati za reprezentaciju i garantuju joj dobar plasman – a vi im to ne možete omogućiti. To priču čini dodatno zanimljivom.

MINUS SEDMICE

Nekritički pristup izjavama Safeta Oručevića i Dragana Čovića o Mostaru povodom godišnjice obnove Starog mosta.

OCJENA: 8

HAYAT: DEMANTI IZ OŠVI

20. – 26. juli 2015.

VIŠE PITANJA: Odabir teme vijesti 20. jula bio je više nego dobar – priča o poskupljenju struje. Elektroprivreda BiH će morati godišnje izdvajati za rudnike izvjesna sredstva. Jedan od načina dolaska do tih sredstava je poskupljenje struje. Vlada FBiH traži drugi model ušteda, a Elektroprivreda ne vidi drugi način. No, ono što je zanimljivo, Elektroprivredi HZHB je također propisano godišnje izdvajanje sredstava, ali za razvoj vlastite firme, ne rudnika. Bilo bi zanimljivo ispitati zašto su različiti aršini uspostavljeni za dvije firme u vlasništvu FBiH koje se bave istim poslom.

NEMA ČEGA NEMA: Dan poslije novinar Veldin Čustović je otišao u selo Ošve. Povod je pisanje stranih medija o tom selu kao terorističkom leglu ISIL-a. Čustović je snimio mještane različitih nacionalnosti koji nemaju problema s pripadnicima selefijske zajednice u tom selu. Potom je snimio i selefije koji su bili više nego raspoloženi za razgovor s medijima. Bio je to dobar primjer demistifikacije i demantija tendencioznog medijskog pristupa.

ZNAČAJNO PODSJEĆANJE: Prilog o osobama s invaliditetom i mogućnošću njihovog zaposlenja bio je najbolji 23. 7., a ta tema uvijek je aktuelna. Zbog toga nije jasno zašto je pozicioniran na zadnje mjesto. Uradila ga je Nerma Turić. Skoncentrisana je bila na Brčko i našla je primjere zaposlenih osoba s invaliditetom. Njihov problem je nedostatna pomoć za tuđu njegu (npr., ako je osobi potrebna pomoć pri dolasku na posao ili odlasku s posla). Ono što je bilo posebno interesantno jest snimak šefice Odjela za zdravstvo u Brčkom koja im obećava povećanje pomoći. Snimak je iz šestog mjeseca i oslanja se na izjave pojedinih sagovornika o lažnim obećanjima. Prilozi s takvim optužbama nerijetko ostaju bez prikaza obećanja, a ovdje smo imali barem jedno.

PROPITIVANJE KONFERENCIJE: Dan poslije imali smo prilog o konferenciji Religija za mir. Muftija sarajevski je iznio tezu kako u BiH nije bio vjerski rat. To nije problematizirano. Naime, rat nije bio samo vjerski, ali ta mu se kvalifikacija, između ostalih, može pripisati. Kako objasniti prisustvo ljudi koji su ratovali u ime vjere, potom motivisanje ljudi da ratuju u ime vjere, te sakralizaciju poginulih? To je jedno od pitanja koje je moralo biti postavljeno muftiji.

GODIŠNJICE: Istog dana emitiran je prilog o godišnjici obnove Starog mosta. Voditeljica Nerma Turić rekla je kako je most trebao vratiti sve što je grad imao prije rata, a što su odnijele borbe Armije BiH i HVO-a. Radi se o jako suženoj perspektivi gledanja na rat u Mostaru. Naime, u Mostaru nisu postojale samo te zaraćene strane, a same borbe su imale i svoju političku pozadinu.

GLAS MARGINALIZIRANIH: U vijestima 25. jula, kao drugi emitiran je prilog o penzionerki Kati Šarić. Nije mogla platiti dug za sudski proces koji je izgubio njen pokojni suprug pa su joj zbog toga oduzeli stan. Da ironija bude veća, kao kupac stana javila se sudska službenica. Ničeg u Katinom slučaju nema nezakonitog, ali ima nemoralnog i taj prilog zorno prikazuje kako zakoni ne moraju imati veze s pravdom ako se ne primjenjuju na humanističkim osnovama. Prilog je uradila Elma Begović.

PLUS SEDMICE

Prilog Veldina Čustovića iz sela Ošve.

MINUS SEDMICE

Nije bilo ničega što bi se moglo okarakterisati kao neki posebno veliki propust u odnosu na Hayatov prosjek, ali i u odnosu na novinarske standarde.

OCJENA: 9

KOMPARATIVNA ANALIZA

S obzirom kolika je medijska euforija bila podignuta u vezi s posjetom Predsjedništva BiH Srbiji, iznenađuje prilično skromno praćenje događaja i na TV1 i na Hayatu. I to je dobro, jer je opravdana sumnja bila da se više radi o Vučićevom PR-u nego o realno ostvarivim obećanjima o pomirenju. No, ipak je trebalo malo više truda s obzirom na to koliko je ljudi o događaju bilo spremno i željelo iznijeti mišljenje. Hayat je otišao korak dalje jer je imao mišljenja analitičara i bivšeg srbijanskog ambasadora u BiH. Nedostajalo je mišljenje građana Beograda, Sarajeva i Banje Luke, i to ne toliko o druženju političara, već o pomirenju. Kako bi taj proces trebao izgledati iz njihove perspektive te da li se oni osjećaju zavađeni s nekim.

ISTIČEMO

Da li je novinar Hayata Veldin Čustović proveo noć u sarajevskoj Hitnoj pomoći, nećemo saznati. Međutim, u prilog tome da jest ide njegov prilog od 20. jula. Prilog obiluje scenama koje se mogu uhvatiti ili slučajno ili dugim čekanjem. Jedna od takvih je i scena sukoba između pacijenta i doktora koja zorno prikazuje stresnost rada u Hitnoj. Osim toga, data nam je korisna informacija o tome da su vozila Hitne pomoći svakog trenutka pod nadzorom gdje se nalaze. Prikazan nam je i softver za nadzor.

(U srijedu, 29. juli čitajte analizu Nidžare Ahmetašević: BHT1 i FTV)