TV1 I HAYAT: HARIS SILAJDŽIĆ VS. FRENKIE I FILHARMONIJA

Interes za kulturu na obje televizije morao bi biti veći. Ljude, pogotovo mlade, kultura zanima i...

TV1 I HAYAT: HARIS SILAJDŽIĆ VS. FRENKIE I FILHARMONIJA

Interes za kulturu na obje televizije morao bi biti veći. Ljude, pogotovo mlade, kultura zanima i to je jedan od rijetkih sadržaja dnevnika koji ih može privući informativnim emisijama. Ali kulturi bi trebalo pristupiti nekonzervativno, u širokom dijapazonu tema, od stripa do memorijalne kulture ili PC igara

 

TV1: DOK ČEKAŠ KOMŠIĆA S MIKROFONOM

23. – 29. mart 2015.

POLITIKA, RADNICI, ŠTRAJKOVI: U BiH kao da nema ničega osim politike i političkih pregovora, dalo bi se zaključiti gledajući dnevnike TV1. U ponedjeljak čak osam prvih tema ticalo se onoga što kolokvijalno zovemo visoka politika – formiranje vlasti, međustranačka prepucavanja, diplomatske posjete… U dnu dnevnika radnici i njihovi štrajkovi.

ENORMAN PUBLICITET, BEZ EFEKTA: Vrhunac interesa za politiku na TV1 su pokazali 25. marta, direktnim uključenjima Kenana Ćosića iz centrale Demokratske fronte. Čekali smo odluke predstavljene kao krucijalne za formiranje vlasti i nismo ih dočekali. Naravno, sasvim je legitimno željeti biti prvi u prezentiranju zaključaka sjednice, ali moglo je to biti urađeno i na drugi način. Ako je već novinar tamo, mogao se uključiti samo u slučaju završetka sjednice. Ovako smo ga imali dva puta, na početku i na kraju dnevnika. Demokratska fronta uokvirila je sve ostale informacije. Enorman joj je publicitet dat, a javnost nije dobila ništa.

IZOSTAO NOVINARSKI INTERES: Ustvari, mogla je dobiti. Prijedlog za temu dao je sam Željko Komšić, predsjednik DF-a. Naveo je primjer imenovanja HDZ-ove ministrice finansija na federalnom nivou Jelke Miličević. Spomenuo je dogovor da HDZ imenuje ministra finansija, ali da saglasnost za imenovanje moraju dati i on i Bakir Izetbegović. Ni Bakir ni on nisu ni pitani za saglasnost. Novinarskog interesa nije bilo da se ispita taj dogovor. Šta saglasnost, i da postoji, može promijeniti? Ko je Jelka Miličević? Kako ministrica može biti neko ko je bio u privatizacijskoj komisiji firme “Soko”, koja je, između ostalog, kroz privatizacijske malverzacije uništena? I tako dalje. Pitanja je mnogo, a novinara se samo tiče verbalni i deklarativni nivo političke komunikacije.

Jako važna politička tema jesu usvajanja budžeta na različitim nivoima vlasti. Tu, međutim, cifre ostaju najčešće na apstraktnom nivou. Nemamo razradu pojedinih stavki. Naprimjer, koliko se odvaja za prosvjetu ili naučna istraživanja te koliko to odgovara stvarnim potrebama tih segmenata koje odaberemo za analizu?

ŠTURO NABRAJANJE: I inače, šturost je glavna karakteristika vijesti na TV1. U prilogu Kenana Ćosića 29. marta imali smo nabrajanje smijenjenih i novopostavljenih bh. ambasadora diljem svijeta. Šta ta informacija bilo kome znači? Od cijelog priloga značajnija je informacije iz najave priloga, koju je rekla voditeljica Armina Sadiković, da je na jedno ambasadorsko mjesto postavljena kćerka Bože Ljubića, utemeljitelja HDZ-a 1990. To je onaj trag koji treba slijediti i koji izaziva sumnju u nepotizam i odabir diplomatskih kadrova po rodbinskim vezama i drugim za poziciju neadekvatnim karakteristikama.

FRAPANTNA NEZAINTERESIRANOST ZA KULTURU: Frapantna je ove sedmice bila nezainteresiranost za kulturu na TV1. To je posebno zanimljivo jer nezainteresiranost potvrđuju i postojeći prilozi iz kulture.

U ponedjeljak smo kao zadnju vijest imali najavu Sajma knjige u Sarajevu. U prilogu smo mogli čuti direktora Skenderije, gdje se manifestacija održava, i direktora Sajma. Izdvojeni su dijelovi njihovog samohvalisanja, bez ijedne riječi o Sajmu. A o izjavama književnika, izdavača, čitalaca, njihovim interesima i očekivanjima od Sajma, da ne govorimo. Imali smo i trominutni prilog 26. marta s promocije zbirke pjesama Harisa Silajdžića. Jako bi bilo važno znati po čemu je Haris Silajdžić relevantna činjenica u svijetu poezije na našem jeziku? Zašto nikad ili gotovo nikad u Dnevniku TV1 nemamo priliku vidjeti promocije daleko značajnijih zbirki pjesama, a, eto, Harisovu imamo?

GDJE JE NESTAO FRENKIE? Kada je emitiran prilog o Silajdžićevoj promociji, počinjao je i koncert Sarajevske filharmonije nazvan Večer tanga – od Rima do Buenos Airesa, čiji su gosti bili talijanski svirač bandoneona Mario Stefano Pietrodarchi i dirigent Gianluca Marciano, ali i hip-hoper Frenkie. Ni dan, ni dva, ni tri dana poslije ni riječi o tome. To je prvi put da Sarajevska filharmonija ima nastup s hip-hop muzičarem. Sam koncert predstavljao je dio projekta snimanja dokumentarnog filma o hip-hop muzici u Bosni i Hercegovini. Dakle, nekoliko kulturnih činjenica mogli smo imati u jednom prilogu. Prilog je vizualno mogao biti bogat kadrovima s koncerta, pokriven zanimljivim izjavama muzičara, u zvučnom smislu obogaćen zvucima filharmonije, ali nismo imali ništa. Prosto, političnost i konzervativizam gledanja na kulturna zbivanja izbacili su Silajdžićevu poeziju u prvi plan.

PLUS SEDMICE

Vijest o padu njemačkog aviona, kojeg je svjesno srušio kopilot Andreas Lubitz, tri dana bila je prva. Rijetkost je da naše televizije svjetska zbivanja pretpostave domaćim pa je to izvjestan iskorak u percipiranju značaja vijesti.

MINUS SEDMICE

Preveliko davanje značaja nekonstruktivnoj bh. politici bez dovoljno ukazivanja na njenu nekonstruktivnost. Treba naglasiti i minorizaciju kulturnih zbivanja, kao i loš odabir istih te lošu obradu onoga što se za prezentaciju odabere.

OCJENA: 5

HAYAT TV: KAD NEZADOVOLJSTVO POSTANE SAMO SEBI SVRHA

23. – 29. mart 2015.

SUMNJIV SENZIBILITET ZA KULTURU: Frenkie i Sarajevska filharmonija nisu spomenuti ni na Hayatu. Bilo je, međutim, drugih vijesti iz kulture čiji značaj nije sporan, a obrađene su, najblaže rečeno, korektno. Međutim, osjetan je nedostatak senzibiliteta za kulturu. Primjetno je to na odabiru gosta dnevnika u nedjelju. Bio je to stand-up komičar Peđa Bajović. S druge strane imali smo Međunarodni dan teatra, o čemu smo obaviješteni. Imali smo zahtjev za smjenu ministra kulture Kantona Sarajevo Samera Rešidata koji je uputila grupa bh. umjetnika. Bio je i protest protiv slanja režisera Harisa Pašovića na Bijenale u Veneciju. Kontroverzno je da reditelj predstavlja likovne umjetnike BiH, zar ne? Međutim, ni o čemu ni riječi nismo mogli čuti u Hayatovim dnevnicima. Bilo je 12 godina od dodjele Oscara Ničijoj zemlji, kao i izložba povodom 50-godišnjice Kamernog teatra 55. O te dvije stvari smo samo obaviješteni. Ali sve te teme, i spomenute i nespomenute u dnevnicima, u većoj mjeri zaslužuju bolji tretman u dnevniku od stand-up komičara. Razlog je prost, njega imamo bez valjanog povoda. Stvari s povodom ili se prešućuju ili imaju nedovoljno dobar tretman.

NEGATIVNE STRANE KRITIČKOG PRISTUPA: Iako je Hayatov kritički pristup, a nekad i izbjegavanje nekonstruktivne, foteljaške i svađalačke politike u ovim analizama hvaljen, on nekad zna pokazati i svoje negativne strane. Ove sedmice imali smo dva puta priliku to vidjeti. Naprimjer, Fikret Dervić nema ruku, a ukinuta mu je invalidnina. Odlična tema o nemaru države prema invalidima. Novinar Veldin Čustović taj prilog završava pričom o vrijednosti službenih automobila koji se voze u državnim institucijama. Gdje je uzročno-posljedična veza između ukidanja invalidnine Fikretu Derviću i nabavke automobila? Novinar nam je nije otkrio, već je insinuirao.

BESPOTREBNO ŠIRENJE NEZADOVOLJSTVA: Istog dana, 26. marta, sličnu stvar imali smo u prilogu Elme Begović-Omerašević. Prikazuje nam se razvaljeno dječije igralište i insinuira se nebriga vlasti za život djece. Onda novinarka kaže kako će im se politika još više na negativan način upetljati u život kad odrastu. Potom slijedi prilog koji govori o pretjeranom broju političkih funkcija u BiH i birokratizaciji sistema. Dječija igrališta na otvorenom se ne popravljaju tokom zimskog perioda. Tačnije, sve dok vrijeme ne dozvoljava duži boravak djece vani te ljuljanje na ljuljaškama, spuštanje niz tobogan i sl. Zimi igrališta unište vandali, ne uništi ih vlast. A ako u narednih mjesec do dva budemo imali razvaljena dječija igrališta, onda je to tema za dnevnik. Uz, naravno, pravilno adresiranje problema na lokalne upravljačke strukture, od mjesne zajednice do općine. U navedenom prilogu igralište nije imalo nijednu dodirnu tačku s problemom o kojem je riječ i služilo je bespotrebnom širenju nezadovoljstva. Kao da lošoj slici bh. politike treba dodavati mane, dovoljno ih je samo predstaviti onakve kakvima jesu.

DISKRIMINACIJA I GASTRONOMIJA: U prošloj analizi pohvaljena je još jedna Hayatova praksa. To je da oni uzmu dan obilježavanja nečega i potom tu temu stave u bh. kontekst i predstave nam probleme u vezi s njom. Ove sedmice postupili su drukčije. Na Dan nacionalnih manjina prikazali su nam degustaciju jela pojedinih manjina. Degustacija jeste bila organizovana u Sarajevu i pristup temi je legitiman. Međutim, gastronomija u zemlji s diskriminatorskim ustavom sigurno nije tema broj jedan kad su u pitanju nacionalne manjine. Pogotovo ne na njihov dan.

PLUS SEDMICE

Radi se o prilogu Nihada Sadikovića od 24. marta. Naime, CIK BiH nije imenovao petoro ministara zbog nepravilno ili nepotpuno popunjenih obrazaca neophodnih za imenovanje. Na TV1, naprimjer, o tome su obavijestili, ali nisu pokušali da nam približe temu. Na Hayatu u najavi priloga stekao se utisak da ćemo dobiti informaciju šta obrazac sadrži, kako je moguće pogriješiti i sl. Međutim, dobili smo kritiku vlastodržaca kako za njih ne postoje sankcije, dok građani zbog grešaka u ispunjavanju bilo kojih obrazaca mogu trpjeti negativne posljedice. Tendencija da se fenomen razloži i objasni je dobra. Obrada, međutim, nije.

MINUS SEDMICE

Insinuacije u dva priloga navedene gore u tekstu.

OCJENA: 5

KOMPARATIVNA ANALIZA

Interes za kulturu na obje televizije morao bi biti veći. Ljude, pogotovo mlade, kultura zanima i to je jedan od rijetkih sadržaja dnevnika koji ih može privući informativnim emisijama. Međutim, kulturi treba pristupiti nekonzervativno, u širokom dijapazonu tema, od stripa do memorijalne kulture ili PC igara. Zakovanost u tradicionalne novinarske forme kad je kultura u pitanju, zadržavanje gotovo isključivo u Sarajevu te na temama bez povoda ili efemernim, negativno govori o uređivačkim politikama ove dvije kuće. Govori o anahronizmu i konzervativizmu novinarskog posmatranja stvarnosti.

ISTIČEMO

Na Hayatu ponekad znaju istaći da je kamera njihove televizije prva kamera koja ulazi u neki objekat. To je dobra praksa jer pokazuje trud za ekskluzivitetom snimka, povećava koncentraciju gledaoca i utiče na atraktivnost vijesti. Naravno, za takvo nešto treba postojati povod i biti u vezi s nečim što je relevantno, ako se radi o informativnom programu.

(U srijedu, prvog aprila čitajte analizu Nidžare Ahmetašević: BHT1 i FTV)

About The Author