I ova sedmica protiče u znaku Milorada Dodika. Jedan je od rijetkih političara koji radi nedjeljom. I to kako radi. Sad je neradnom danu dao novi smisao, jer se prijepodne javio iz Beograda, poslijepodne iz Banje Luke.

Sudeći po kilometraži, helikopter mu je već izašao iz garancije. Usporedbe radi, u Sarajevu nedjeljom rade samo autopijaca i Krug 99. Međutim, ovu proaktivnost bez premca ne prati adekvatna mjera mudrosti. Dapače, ispadi su sve češći i sve žešći. Govoreći u Beogradu, Dodik se u svom karakterističnom despotskom stilu ustremio na tradicionalne neprijatelje i Britaniju nazvao genocidnim društvom.

Zaista neprimjereno. Dok je ovako lupao kao entitetski predsjednik i premijer, nikoga nije bilo briga, ali sad je već ovo opasna i štetna rabota jer dolazi s vrha države. Bilježimo minus ne njemu, on je svakako u poziciji iz koje se nikada neće dočepati plusa, nego Željku Komšiću i Šefiku Džaferoviću što u ime pristojnih građana Bosne i Hercegovine nisu uputili izvinjenje britanskom ambasadoru Matthewu Fieldu, Theresi May i Meghan Markle.

Ponedjeljak, 7. januar: Javio se Davor Dragičević

Medije je s pravom preplavio snimak na kojem se javnosti obraća Davor Dragičević, otac ubijenog Davida. Uništen i ugašen čovjek, za ne prepoznati onog Davora.

Ko god da je odlučio da uoči katoličkog Božića krene u obračun s grupom Pravda za Davida, loše je razmišljao i igrao: od gradske i eventualno entitetske priče napravio je globalni problem. Najuticajniji svjetski mediji pišu o surovom ubistvu mladića i bahatoj vlasti koja prikriva ubice i još se iživljava nad roditeljima i onima koji ih podržavaju. Ni to političkoj Banjoj Luci nije dovoljna opomena. Milorad Dodik, alfa i omega cijele priče, pošto nema ni potencijala ni hrabrosti da se obračuna s Draganom Lukačem, koristi propagandnu mašineriju kako bi redefinirao stvarnost i oblikovao nove narative. Ali ne možeš promijeniti istinu, ni kad je riječ o ratu, ni kada govorimo o Davidovom ubistvu. Jedino što možeš je beskrajno trovati atmosferu i društvo neumorno gurati u ponor.

Utorak, 8. januar: Zašto šuti Tužilaštvo?

Fascinantna je šutnja Tužilaštva BiH povodom afere kupljenih diploma, koju je otkrio Žurnal.info.

I ne samo da nadležni šute, nego se polako počinju javljati glasovi koji u pitanje dovode metode novinara. Nije im sporno što kriminalna struktura doslovno proizvodi ubice, jer u konkretnom slučaju govorimo o diplomi srednje medicinske škole i jer je nekvalificiran medicinski radnik direktan put u ubistvo, nije im sporno ni to što je Tužilaštvo gluho i nijemo, pošto izgleda u njemu također rade ljudi sa suspektnim diplomama. Sporan je jedino način na koji su novinari došli do priče. Eto kako se proizvode politički spinovi i eto kako je lako izmarginalizirati svaki novinarski napor.

Srijeda, 9. januar: Dan entiteta

Politička Banja Luka nastavlja inat s logikom, Ustavnim sudom, Bosnom i Hercegovinom, Evropskom unijom, demokratskim svijetom, pravdom i elementarnom logikom. Ali proslava dana entiteta nije samo inat, to je kompletan politički projekat o kojem se danima piše i nema smisla ponavljati već izrečene ocjene.

Jedno je sigurno: dolazak na ovu proslavu pitanje je političke legitimacije.

To je razlog što ambasadori godinama sistematski ne dolaze.

To je također razlog što dolaze samo najgori među političkim predstavnicima. Na kraju se sve svede na ovo: svako od političara svakodnevno ispisuje materijal za sopstvenu političku legitimaciju.

Poslije j…nja nema kajanja.

Ne prestaju reakcije na 9. januar. Hrvatska gori. Kao nikad do sada, na istoj su strani svi, od Zlatka Hasanbegovića i Davora Bernardića do Bujice i Indexa. Mediji ne prestaju tretirati prisustvo Dragana Čovića i hrvatskog ambasadora Ivana Del Vechija prononsiranoj kič manifestaciji koja slavi nedopustive civilizacijske vrijednosti. S mnogo aspekata skandalozni Dragan Čović ukrao je šou Dodiku i Cvijanovićki. Više se piše o njemu nego o njima. Uprkos tome što hrvatski mediji, političari i zvaničnici doslovno vrište, Čovićeva degutantna medijska udruga ne prestaje za sve to optuživati – sarajevske medije! Objektivno govoreći, najtanja karika njegove ionako neodržive politike su ti hercegovački portali na kojima se mržnja može nožem rezati. Tekstovi prikupljeni samo ove sedmice dovoljni su za višemjesečnu analizu ludila koje ne prestaje.

Ne da reakcije ne splašnjavaju, nego se umnožavaju. Ostanimo još malo kod izvornih vinovnika ove šarade. Čovjeku nakon svega doslovno bude žao i Dodika i Cvijanovićke. Pa svijet se prema njima i njihovoj proslavi odnosi kao da su šugavi. Jeste li primijetili najzaumniji detalj: Milorad Dodik morao je osobno stati u odbranu hrvatskog ambasadora, govoreći da rečeni nije bio ni na paradi ni na akademiji, tako pri punoj svijesti priznavši pred svima da su ova dva događaja nešto od čega treba braniti pristojan svijet.

Sve je bilo uzalud. Žigosani su kao entitet i politički subjekt koji, umjesto da krene u civiliziranje prostora, kontinuirano proizvodi ratne narative i slavi najgore segmente prošlosti. Posebno žaljenje izaziva evidentno nevjerovanje političke Banje Luke u sopstvene mantre. Da zaista vjeruju u ono što govore i rade, zar bi hiljadu puta u sedam dana spomenuli da je Republika Srpska vječna? Možete li zamisliti Angelu Merkel kako govori da je vječna Njemačka? Naučni svijet je složan u tvrdnji da nije pitanje hoće li jednog dana nestati života na Zemlji, nego samo – kad će se to desiti. Projekcije su šarolike i tipuje se na 50.000 godina počev od 9. januara pa sve do 500 miliona godina. Dakle, jedino što sa sigurnošću možemo reći je da neku od prijetećih kataklizmi neće preživjeti čak ni mačke, a kamoli jedan ubogi entitet jedne tek nešto manje uboge države.

Pa nakon što smo preciznim naučnim metodama utvrdili da Republika Srpska nažalost nije vječna, pred sami kraj tjedna moramo demantirati gore ispisane konstatacije i reći da ipak postoji nešto što prkosi i vremenu i svim katastrofama – ludilo maloprije spomenutih hercegovačkih portala. Kakvih se tu sve neprofesionalnih ispada nakupilo, to ne bi stalo ni u oveću studiju,  a kamoli u omanji članak. Prvo nam je Borjana Krišto, vodeća ekspertica za medije u regionu, objasnila da je hajka na uvaženog Dragana Čovića krenula da bi se prikrili zločini Armije BiH! Potom se, nećete vjerovati, javio i onaj Vjekoslav Bevanda, sve s izjavom na memorandumu, u kojoj se hrabro odupire medijskoj potjeri i obećaje da će on ići gdje god hoće. Zatim smo imali na portalu Dnevnik.ba sumanutu hercegovačku verziju Protokola sionskih mudraca, nešto kao najnoviji plan Bošnjaka za uništenje Hrvata. Ali ni to nije bio vrhunac.

Sad ćemo citirati odlomak iz teksta „Ovaj status Tomislava Zelenike Facebooku je problematičan, objavljujemo ga u cijelosti“ s istog portala. Citat je to kojeg – ipak moramo upozoriti – čitate na sopstvenu odgovornost. Redakcija portala Analiziraj.ba ne odgovara za posljedice pa vam preporučujemo da prije toga konsultirate svog ljekarnika: „Oni (Bošnjaci, opaska O. K.) su nasljedno predodređeni da izdaju, prevare i zabiju nož u leđa. Isto su napravili i prije 500 godina, i prije 150 i prije 70 i prije 30… Samo labilni, slabi, duhom siromašni, prevrtljivi i podmukli su mogli prije 500 godina izdati svoju vjeru i preuzeti agresorovu kako bi im bilo bolje i lakše živjeti. Kakvi su potomci mogli doći od takvih ljudi…“

Ponavljamo: „Kakvi su potomci mogli doći od takvih ljudi?“

Znači, demantiramo sami sebe: ludilo je ipak vječno. Nadživjet će i mačke.