Nagrade se dijele u 21 kategoriji, 14 u pisanom novinarstvu, uključujući fotografiju. Ostalih sedam namijenjeno je piscima, pjesnicima i skladateljima. Nagrada se sastoji od diplome i 10.000 dolara. U najprestižnijoj kategoriji, za javnu službu, dodjeljuje se i zlatna medalja. Nagrade su rezervirane za američke državljane, iako su mogući izuzeci pa Pulitzera mogu dobiti stranci za tekst objavljen u američkim novinama ili za knjigu o američkoj povijesti.
Ako žiri nije uvjeren u kvalitetu nominiranih radova u pojedinoj kategoriji, ima pravo te godine ne nagraditi nikoga. To se događa češće nego što bi netko mogao očekivati. Godine 2012. nije bilo dobitnika u književnoj kategoriji, a 2014. izostavljen je dobitnik za najbolji novinski prilog.
Najviše nagrada u povijesti imaju New York Times, Wall Street Journal i Washington Post, potonji vjerojatno i najslavniju od svih – aferu Watergate 1973. Također, brojne nagrade dobili su i manji regionalni listovi.
Najviše nagrada, njih četiri, imaju pjesnik Robert Frost, pisac Eugene O’Neill i fotografkinja Carol Guzy. Među dobitnicima nagrade je i John F. Kennedy, koji je kao senator nagrađen je 1957. za svoju romansiranu povijesnu knjigu Profili hrabrosti.
Bilo je i kontroverznih odluka. Godine 1963. žiri je odbacio nominaciju drame “Tko se boji Virginije Woolf” Edwarda Albeeja jer “nije dovoljno moralna”, a slično se dogodilo i Hemingwayevoj knjizi “Kome zvona zvone” 1941.
Najveći skandal u stogodišnjoj povijesti nagrada prouzročila je novinarka Washington Posta Janet Cooke, koja je 1981. dobila Pulitzera za priču o osmogodišnjem ovisniku o heroinu. Dva dana poslije dodjele nagrade otkrilo se da je priča izmišljena. Janet Cooke je do danas jedina osoba koja je morala vratiti nagradu.
Nagrada nosi ime po Josephu Pulitzeru (1847.-1911.) američkom Mađaru, medijskom izdavaču koji je osnovao zakladu za financiranje škole novinarstva i nagrada za najbolja novinarska ostvarenja.
