Kupuju li skupa auta da ne bi  bi uplaćivali u budžet?

Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne iz Mostara objavila je tender za kupovinu limuzine u vrijednosti od 133.500 maraka bez PDV-a. U isto vrijeme, za dvije hercegovačke općine kupuju se polovna vatrogasna vozila.

Hercegovačka Elektroprivreda traži “limuzinu” crne metalik boje s dizel motorom, a od ostale opreme, između ostalog, vozilo treba da posjeduje tvorničku navigaciju, centralno daljinsko zaključavanje, bluetooth bežično punjenje i povezivanje telefona, presvlake sjedišta od kombinacije brušene kože, kao i sportska prednja sjedišta elektro podesiva, grijana, vozačevo s memorijom te matrix LED glavna svjetla i LED svjetla straga, piše Detektor.

Damjan Ožegović iz Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini ističe da je ovaj automobil jedan od najskupljih koji su kupljeni tokom pandemije.

On govori kako pandemija nije usporila nabavku automobila koliko se to očekivalo niti se njihova cijena smanjila u znatnoj mjeri, posebno od početka 2021. godine. Ranije istraživanje BIRN-a pokazalo je da je tokom 2020. godine odnosno pandemije u BiH potrošeno gotovo pet miliona maraka za kupovinu 150 službenih putničkih automobila.

“Generalno se kod nas se nabavljaju luksuzni, skupi automobili od 60.000 do 70.000 KM, dok ovaj definitivno prednjači među tim nabavljenim automobilima. Do sada je bilo svega nekoliko automobila koji su ovako skupi”, naglašava Ožegović i dodaje da sada, kada bi budžetski novac trebao biti usmjeren na nabavku lijekova, higijenskih sredstava i medicinske opreme, institucije i javne kompanije nabavljaju skupa vozila.

Elektroprivreda HZHB je javna kompanija u većinskom vlasništvu Federacije. U ovoj kompaniji ne smatraju previše luksuznom nabavku automobila čija bi cijena s PDV-om mogla u konačnici biti veća od 150.000 KM. (Detektor i Klix)

Jakov Galić, najveći parazit u Parlamentu

Najveći državni parazit u najtežoj poslijeratnoj godini, prošlogodišnjoj pandemijskoj, bio je Jakov Galić, poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH. Galić je u džep strpao skoro 100.000 KM! (preciznije, 96.738 KM).

Osim ukupnih godišnjih primanja u iznosu oko 70.000 KM, Galić je mrtav-hladan od građana BiH uzeo 29.000 KM na ime otpremnine, otišao na dan u penziju i već sutradan se našao na redovnoj plati koju finansiraju građani BiH.

Interesantno je da je Galić (Socijalistika partija) u Parlament ušao na osnovu kompenzacijskog mandata. Prema podacima iz Parlamenta, od početka mandata Galić nije postavio niti jedno poslaničko pitanje (!), pa je njegove odluka da se počasti optremninom i od poreskih obveznika BiH faktički otme skoro 100.000 tim prije je bezobraznija, nemoralnija, nevjerovatnija.

S druge strane, Galiću se ne može osporiti rušilačka podrška u vidu opstrukcija svih procesa od interesa države. Podsjećamo, upravo je njegova podignuta ruka prošlog maja, u vrijeme kada je u državi zbog pandemije sve stalo, trebalo da potvrdi odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda BiH, na čemu je koalicija SNSD-HDZ insistirala, dok su stranke sa sjedištem u Sarajevu to opovrgavale. (Inforadar)

Otkud on kod Milanovića?

Predsjednik Zoran Milanović primio je ovih dana delegaciju braniteljskih udruga, s kojima je odnedavno u hladnim odnosima, štoviše u delegaciji je bio i čovjek zbog kojeg je Milanović nedavno napustio obilježavanje obljetnice u Okučanima jer se ondje pojavio u majici “Za dom spremni”. Zbog toga ga je poslije ukorio premijer Andrej Plenković, s obrazloženjem da to nije bio dovoljan razlog da se napusti tako važan događaj, ali, vidi vraga, premijer je u međuvremenu promijenio mišljenje. Koliko se saznalo u javnosti, sada on odbija nagovaranja istih tih braniteljskih udruga da ih primi pa, tvrde neki medijski izvori, čak prijete da će mu podignuti šator pred Banskim dvorima. Da se smrzneš. Ali bez brige, novih šatorskih cirkusijada neće biti. O tome jasno govori izjava ministra branitelja Tome Medveda, koji je i doveden na tu dužnost da takvih gungula ne bude, kojom je istresao pred javnost golemu cifru koja je pridodana braniteljskim udrugama pod njegovim mandatom. Poruka je jasna. Dečki, ne zezajte se, platno nekih novih šatora možda jeste u vašim rukama, ali u našima su škare i nemojte se igrati kviza koje od toga dvoje je jače.

Odluka Zorana Milanovića da primi čovjeka koji je bio direktni povod da napusti obljetnicu u Okučanima različito je dočekana u profesionalnom dijelu javnosti. Neki novinski analitičari rugaju mu se da je time progutao svoju političku dosljednost, što mu, uostalom, ne bi bilo prvi put, pa je možda točnije reći da je zapravo ostao dosljedan sebi. No drugi analitičari daju za pravo Milanoviću, obrazlažući to time da je brisanje “Za dom spremni” bolje provesti dijalogom, čak i iza zatvorenih vrata, nego zakonskim zabranama. Pritom im se, doduše, malo zapliće jezik kada u priču uvode Njemačku, napominjući da su i svastika i ZDS bili u upotrebi i prije dolaska Hitlera i Pavelića na vlast, pa to ne znači da su danas legitimni u bilo kakvoj formi. Ali zaboravljaju “sitnicu” da u Njemačkoj danas nisu zamislivi nikakvi pregovori između antinacista i pronacista oko Hitlerovog znakovlja, pogotovo ne iza zatvorenih vrata, jer bi takvi pregovori bili sami po sebi znak uzmaka, čak kapitulacije antifašističke strane. I upravo to je glavna poanta i ove hrvatske priče, u kojoj Milanović najprije sasijeca ZDS odlaskom iz Okučana, a onda pristaje na razgovor s onima koji su bili izravni razlog tog hvalevrijednog bojkota. (Marinko Čulić, portal Novosti)

Veliko istraživanje New York Timesa: Je li uistinu potrebno nositi maske na otvorenom?

Pitanje treba li nositi maske na otvorenom, jedno je od pitanja koje je u svijetu izazvalo najviše polemike.

Primjerice, u SAD-u su pojedine savezne države poput Massachusettsa krajem prošle godine uvele obavezno nošenje maski na otvorenom u svim slučajevima, čak i kad je osoba sama.

Iako je Massachusetts do 21. travnja imao 3 166 870 ljudi (45.9%) cijepljenih prvom dozom i 2 136 135 (31%) u potpunosti cijepljenih, mjera obveznog nošenja maski na otvorenom i dalje ostaje na snazi.

Uzimajući u obzir sve dostupne informacije, mnogi se stoga pitaju je li uistinu potrebno nositi maske na otvorenom?

Stručnjakinja za prijenos virusa aerosolima, Linsey Marr, rekla je za The New York Times kako to ovisi o okolnostima, uključujući javnozdravstvene mjere i o tome jeste li vi i osobe s kojima ste u društvu cijepljeni.

“Kratki susreti s osobom koja ne nosi masku i prođe pored vas na pločniku ili planinarskoj stazi predstavljaju vrlo mali rizik”, smatra Marr.

“Virusne čestice brzo se raspršuju u vanjskom zraku, a rizik udisanja aerosoliziranog virusa od prolaznika je zanemariv. Čak i ako osoba kašlje ili kihne vani dok prolazite uz nju, šanse da dobijete dovoljno veliku dozu virusa za zarazu i dalje su niske”.

Marr koristi jednostavno pravilo “dva od tri” za odlučivanje kada nositi masku u javnim prostorima ili kada ne znate je li osoba u vašem društvu cijepljena. U tim je situacijama potrebno ispuniti dva od tri uvjeta: otvoreni prostor, distanca i maska.

“Ako ste na otvorenom, onda je potrebno da se ili distancirate ili stavite masku”, navodi Marr.

„Ako niste na otvorenom, tada se trebate fizički distancirati i nositi masku. Na ovaj način živim posljednjih godinu dana. Sve se svodi na moje pravilo dva od tri.”

Šetnja psa, vožnja biciklom, planinarenje ili izlet s članovima kućanstva ili cijepljenim prijateljima sve su aktivnosti u kojima je rizik od izloženosti virusima zanemariv.

Kako bi razumjeli koliki je uistinu nizak rizik prijenosa na otvorenom, istraživači u Italiji koristili su matematičke modele za izračun potrebnog vremena da bi se osoba zarazila na otvorenom u Milanu.

Zamislili su scenarij u kojem je 10 posto stanovništva zaraženo Covidom-19. Njihovi izračuni pokazali su da bi, ako osoba izbjegava gužve, trebalo u prosjeku 31,5 dana neprekidnog izlaganja na otvorenom da udahne dozu virusa dovoljnu za prijenos infekcije.

„Rezultati su pokazali kako je ovaj rizik zanemariv u zraku na otvorenom ako se izbjegne gužva i izravan kontakt među ljudima”, objasnio je za NYT Daniele Contini, autor studije i znanstvenik Instituta za atmosferske znanosti i klimu u Leccu, u Italiji.

Čak i dok infektivnije nove varijante virusa cirkuliraju zrakom, fizika prijenosa virusa na otvorenom se ne mijenja, a rizik od zaraze na otvorenom još uvijek je nizak, ističu stručnjaci. Međutim, važno je obratiti pažnju na stopu zaraze u zajednici. Ako broj slučajeva raste, rizik od susreta sa zaraženom osobom postaje sve veći. (Jutarnji list)