Šta je htio NATO?

Šta mislite, da je Slobodan Milošević živ kako bi voleo da bude obeležena godišnjica NATO bombardovanja? On danas ne da ne bi imao primedbi nego bi išao okolo i delio odlikovanja za kreativnost, na svim nivoima, od države, preko opozicionih partija i medija, sve do FB i Twittera.

Ta simfonija ludila na svim nivoima srbijanskog društva je verujem začuđujuća svakome slabije upućenom ko gleda sa strane. Kako je moguće da baš niko nema ništa protiv Miloševićevog narativa da je Srbija bombardovana eto tako odjednom jer nas mrze i da bi nam oduzeli Kosovo?

Kako je moguće da u Srbiji ne postoji niti jedan društveni entitet koji sme direktno da kaže da je održavanje tog propagandnog narativa najštetnije upravo za samu Srbiju? Pa čak i najzdravije političke snage moraju u rukavicama i uvijeno u 100 oblandi da saopštavaju svoj stav.

Kako je moguće da cela Srbija misli da je NATO bombardovanje najveći zločin ikada napravljen protiv neke države? Kako je moguće da cela Srbija misli da Miloševićevi ratovi devedesetih nemaju nikakve veze sa tim bombardovanjem? Kako je moguć toliki stepen društvene deluzije?

Kako je moguće da neko misli da je RTS prva televizija ikada bombardovana a ni 10 godina pre toga Televiziju Sarajevo su svakodnevno gađali divljaci sa brda? Kako je moguće da neko misli da su stradali samo srpski civili a u Batajnici masovna grobnica Albanaca u kojoj je 75 dece!

Kako je moguće da neko misli da je sve OK sa tom masovnom grobnicom, da je OK što su ti ljudi ubijeni, prevezeni preko cele Srbije i zakopani kod Beograda da im se zatre trag ali da je svaki Srbin koji govori o njoj izdajnik srpskoga naroda i države, nekrst koga treba satrti?

Kako je moguće da iko misli da će Srbija bilo gde stići sa tolikim stepenom odvojenosti od realnosti, sa tolikim stepenom nerazumevanja svih događaja, sa tolikim stepenom namernog zatiranja i krivljenja činjenica? Sa tolikim stepenom glorifikovanja zločina koje je napravila?

Kako je moguće da neko misli da Srbija ima budućnost sa tolikim stepenom nepoštovanja svojih žrtava, koje ne priznaje jer ih je popisao “izdajnički” Fond za humanitarno pravo, pa je njihov broj (koji je jedino i bitan) ispod svih očekivanja žrtve koju je podneo ceo srpski narod?

Kako je moguće da iko ko je iole ostao normalan u Srbiji misli da ćemo svi mi koji smo se, iz ovih ili onih razloga, manje ili više, fizički ili mentalno distancirali od Srbije, IKADA više dati podršku za bilo šta što radi to društvo i država ogrezlo u zlu i mržnji prema svima?

“Da se nikad ne zaboravi!” – šta da se ne zaboravi? Ono što je jadna Srbija istrpela 78 dana, dok sve ono što su drugi od Srbije trpeli GODINAMA e to ćemo bogami pola da zaboravimo a pola da negiramo da se uopšte i desilo.

Vi hoćete ali Evropa i svet neće. Budite sigurni u to.  (Srđan Lukić, Facebook)

Dobro došli u smak svijeta

Kršćanski nacionalizam je politička i vjerska ideologija koja tvrdi da su Sjedinjene Američke Države inherentno kršćanska nacija, predodređena da njome upravljaju biblijska načela, a ne sekularni zakoni. Pretežno ukorijenjena u bjelačkom evanđelizmu, teorija spaja vjeru s nativizmom i patrijarhatom, odbacujući multikulturalizam i sekularnu vlast.

Primarni motivi kršćanskih nacionalista usredotočeni su na obnovu žuđenog “zlatnog” doba bijele, muške, kršćanske dominacije, vizije za koju vjeruju da je božanski predodređena. Njihovi ciljevi uključuju demontiranje sekularnog društva, provođenje strogih rodnih uloga i dokidanje kulturnog pluralizma, zamjenjujući ga homogenim evanđeoskim poretkom.

Usporedno s ostalim kršćanima u Americi, baštinici ovih ideja su manjina, ali posjeduju nerazmjernu političku moć. Ova militantna vjerska frakcija koju pojedini autori nazivaju kršćanskim fašistima, neopterećena konkurentskim strujama, transformirala je političke mandate Donalda Trumpa u sredstvo svoje višedesetljetne kampanje protiv svjetovne države. Njihova fundamentalistička ideologija, sada kodificirana u “Projektu 2025”, predviđa sveobuhvatne reforme u obrazovanju, imigraciji i izvršnom upravljanju državom. Američki predsjednik Trump marno provodi njihovu viziju.

“Projekt 2025”, dokument od skoro hiljadu stranica, kreirala je Fondacija Heritage uz intelektualnu podršku osamdesetak srodnih organizacija, redovno poduprtih stotinama milijuna dolara iz konzervativnog korporativnog sektora. Set sveobuhvatnih političkih smjernica predviđa uništenje ili podrivanje administrativne države, javnog obrazovnog sustava, regulacije o zaštiti okoliša, ženskih reproduktivnih prava, socijalne države i vanjske humanitarne pomoći, postepeno prilagođavajući javni život i sve grane političke vlasti “kršćanskim” načelima.

Planom koji trenutna američka vlada neometano i uspješno provodi namiruju se apetiti raznih društvenih dionika, poput određenih sektora krupnog kapitala, libertarijanskih fanatika, naftnih milijardera i tehnoloških oligarha. No arhitekti ovog projekta žele puno više od ekonomskih benefita.

Više od pet milijuna djece školske dobi danas se školuje kod kuće. Njihovi roditelji uglavnom su bijeli evanđelisti, koji su mete iz Reaganovog doba – feminizam, sekularizam i koncept evolucije – danas zamijenili moralnom panikom u vezi “rodne ideologije”, “kritične rasne teorije”, kao i omraženog koncepta DEI (raznolikost, jednakost i uključivost)

Denominacije koje podržavaju ovaj plan su raznolike. Južna baptistička konvencija, najveća američka protestantska crkvena organizacija s 14 milijuna članova, radikalizirana je 1980-ih, učvrstivši svoju predanost “komplementarizmu” – doktrini koja inzistira na muškoj dominaciji nad ženama. Njihove rezolucije protiv evolucije i pobačaja desetljećima su oblikovale državne i kongresne politike. Pentekostne i karizmatske crkve, koje doslovno tumače Bibliju, temelje svoja učenja na čudima i proročanstvima o apokalipsi, pozdravljajući klimatske krize kao dobrodošle znakove nadolazećeg smaka svijeta.

Neke konzervativne prezbiterijanske frakcije koje podržavaju Trumpa prihvatile su pak rekonstrukcionizam, ideologiju koju je 1970-ih kreirao R. J. Rushdoonyja, a koja traži da se svjetovni zakoni zamijene starozavjetnim kodeksima – nacrtom za teokratsko upravljanje. Dominionizam, koji su popularizirale organizacije poput Nove apostolske reformacije, nalaže misiju preuzimanja kontrole nad društvenih “sedam planina” – vladom, obrazovanjem, medijima, religijom, obitelji, poslom i umjetnošću. Evanđelje prosperiteta poistovjećuje bogatstvo s Božjom naklonošću, a siromaštvo kao njegovu nemilost. Navedene skupine preobrazile su vjeru u političko oružje, odbacujući sekularni pluralizam radi jedinstvene, božanske vladavine.

Početkom 20. stoljeća kršćanski evanđelisti su uglavnom bili apolitični. No kako se sekularizam ukorijenio – kroz znanost, društvene reforme New Deala i pokrete za građanska prava sredinom stoljeća – počeli su uviđati kako slabi utjecaj njihove kulturne dominacije u ruralnim američkim krajevima. Ženska reproduktivna prava, koja su se pojavila s kontracepcijom i kasnijom legalizacijom pobačaja, prkosila su patrijarhalnom poretku za koji su vjerovali da ga je Bog odredio, prema kojem su žene trebale biti pokorne mašine za rađanje. Javno obrazovanje, poučavanje evolucije i sekularne povijesti, postalo je bojno polje, suprotstavljeno biblijskim učenjima. Suvremena medicina, od cjepiva do psihijatrije, dovela je u pitanje njihovo oslanjanje na božansko iscjeljenje. A društveni pokreti – radnički sindikati, zaštita okoliša, LGBTQ+ jednakost – preokrenuli su hijerarhijski “biblijski poredak” koji su nastojali očuvati.

Kroz 20. stoljeće kršćanski nacionalisti koristili su se svojim vjerskim autoritetom za podržavanje rasne segregacije i otpor građanskim pravima. Pojedini autori genezu vide u epilogu Američkog građanskog rata, nakon kojeg je južnjačko svećenstvo preoblikovalo poraz Konfederacije kao privremeni neuspjeh, čuvajući viziju bijelog kršćanskog Juga kroz spomenike i propovijedi. Njegovanje rasne hijerarhije nastavilo se u 20. stoljeću, s isključivim bijelim crkvama ili šutnjom i suučesnicima tijekom linčovanja crnačke manjine. Dio bijelih kršćanskih vođa vidio je pokret za građanska prava i kasnije kulturne pomake – poput legalizacije međurasnog braka – kao ugrožavanje takvog društvenog poretka. Svaki napredak bio je poziv na uzbunu.

Uspon koncepta “moralne većine” u 1970-im i 1980-im godinama označio je njihov početak radikalnog otpora promjenama. Predvođen osobama poput Jerryja Falwella, ovaj je pokret spojio evanđeosku vjeru s ultrakapitalističkom ideologijom predsjednika Ronalda Reagana. Koalicija okupljena oko Reagana označila je ključni savez između kršćanskih nacionalista i Republikanske stranke, pojačavajući njihov utjecaj na javne politike. Zaklada Heritage, koju su 1973. godine osnovali Paul Weyrich i Edwin Feulner, bila je presudna. Weyrichov koncept “moralne većine” – eufemizam za bijelu kršćansku Ameriku – iznjedrio je Falwellovu spomenutu grupaciju, koja je sudjelovala u oblikovanju početka neoliberalne ere.

Falwellovo Sveučilište Liberty počelo je obučavati mlade ultrakonzervativne operativce za buduće političke vođe. Pokrenute su srodne medijske operacije – deseci milijuna ljudi dobili su pristup njihovim ekstremističkim idejama. Otpočelo je agresivno zalaganje za ograničenje pobačaja, religijski sadržaj u javnim školama i antikomunistički militarizam, uokviren kao naravni “Božji poredak”. Lobiranje za uništenje socijalne države, kao antiteze teologiji obilja, uz paralelno zalaganje za jačanje vojnih kapaciteta Amerike, učvrstilo je njihove ideološke prioritete i pokazalo da mogu posjedovati enormnu političku moć. Savez vjere i krupnog kapitala iznjedrio je tako modernu kršćansku desnicu.

U želji da, između ostalog, očuvaju rasnu čistoću, kao odgovor na desegregaciju javnih škola, počeli su osnivati privatne “kršćanske akademije” i promovirati kućno školovanje. Javni obrazovni sustav portretiran je kao sotonistički i bezbožan, a proračunska sredstva kao prirodni izvor financiranja privatnih vjerskih škola. Više od pet milijuna djece školske dobi danas se školuje kod kuće. Njihovi roditelji uglavnom su bijeli evanđelisti, koji su mete iz Reaganovog doba – feminizam, sekularizam i koncept evolucije – danas zamijenili moralnom panikom u vezi “rodne ideologije”, “kritične rasne teorije”, kao i omraženog koncepta DEI (raznolikost, jednakost i uključivost).

Kritički nastrojeni povjesničari vide njihov križarski pohod protiv ovih ideja – u srži promocije pluralističkog društva – kao suvremenu inačicu njihove nekadašnje obrane ropstva i rasne segregacije. Aktualno manično ukidanje DEI-a iz svih američkih institucija, popratno uništenje Ministarstva obrazovanja i najava preusmjeravanja milijardi dolara iz javnog u privatno školstvo historijska su eskalacija navedenih politika.

“Teologija” kršćanskih fundamentalista tako vodi dugotrajni križarski rat sa znanošću, obrazovanjem i ljudskim pravima. Oni odbacuju evoluciju i klimatsku znanost, dajući prednost kreacionizmu i eksploataciji resursa kao činovima božanskog upravljanja – što je stajalište koje je provedeno Trumpovim dvostrukim povlačenjem iz Pariškog klimatskog sporazuma i promocijama politike razularene ekstrakcije fosilnih goriva.

Trump kao politički vođa – premda utjelovljena moralna abominacija po svim zamislivim kriterijima – ne predstavlja zastranjenje za kršćane ovoga tipa. On je njihov trijumf. Nakon više desetljeća njegovanja militantnog kršćanstva, američki je predsjednik Božja providnost. S ushićenjem promatraju njegovu vulgarnu “maskulinost” bez ispričavanja, prkos “elitama” i obećanje da će obnoviti njihovu kulturnu dominaciju.

Još je prvi Trumpov mandat potvrdio da nisu pogriješili. Zahvaljujući novim sucima Vrhovnog suda koje je imenovao po ukusu istog ultrakršćanskog biračkog tijela i njihovih lobista, srušeno je federalno pravo na pobačaj. Od istih ultraških krugova je pretežito lobiran i prvi pokušaj zabrane nekršćanske imigracije, kao i uspješno smanjenje poreza za bogate sponzore. “Projekt 2025”, hodogram za drugi mandat, neprispodobivo je radikalniji set politika. On predviđa vladu očišćenu od disidenata, privatizirano obrazovanje preoblikovano kršćanskim kurikulumom i masovno čišćenje države od pretežito nebjelačkih migranata.

Institucije koje se trenutačno djelomično ili temeljito uništavaju, poput Ministarstva obrazovanja, Američke agencije za hranu i lijekove ili Američke agencije za zaštitu okoliša, za Trumpove vjerske fundamentaliste predstavljaju takoreći bezbožne prepreke do žuđene Amerike, koja će umjesto demokratske kontrole i upućenih birokrata biti rukovođena vjerskim učenjima i indoktriniranim lojalistima. Otežavanje pobačaja i zahtjev za postepenu zabranu kontraceptiva novi je korak u dugotrajnoj borbi za potpuno pokoravanje ženskih tijela. Davanjem prioriteta “vjerskim slobodama”, još jednom eufemizmu za širenje mržnje protiv seksualnih i etničkih manjina, otvara se prostor za neometanu diskriminaciju gejeva, nebjelačkog stanovništva i nekršćana, sve pod krinkom vjere.

Kršćanski nacionalisti snatre krajnju i daleku budućnost u kojoj su manjinske zajednice marginalizirane, neobrazovane i isključene iz pozicija moći. U tom žuđenom društvu znanost ustupa mjesto vjerskim dogmama, ekstremna klasna i rodna nejednakost je moralno opravdana, a svaki otpor protiv takvog režima pobuna je protiv božanskog reda.  (Hrvoje Šimičević, Novosti)

Evropska željeznička revolucija: Može li povezati države brzim vozovima do 2040. godine?

Deseci željezničkih ruta pokrenutih posljednjih godina olakšavaju putovanje preko granica evropskih zemalja, ali novonajavljeni prijedlog istraživačkog centra sa sjedištem u Kopenhagenu ima mnogo ambiciozniji plan za željezničke veze na kontinentu.

Evropska Starline mreža planira povezati 39 destinacija u evropskim zemljama s linijama koje stižu i do Velike Britanije, Turske i Ukrajine.

Nacrt 21. Europe predviđa željezničku mrežu velikih brzina u cijeloj Evropi koja bi funkcionisala kao metro. Pod nazivom Starline, nada se da će zamijeniti “fragmentiranu, neujednačenu, često sporu” željezničku infrastrukturu i uvesti ultrabrze veze.

“Istinski integrisani željeznički sistem više nije samo pitanje pogodnosti; to je strateška neophodnost za otpornost Evrope u 21. vijeku“, navodi se u istraživačkom centru.

“Dizajniran kao metro sistem, Starline mijenja način na koji Evropljani doživljavaju svoj vlastiti kontinent – ​​ne kao skup udaljenih prijestolnica, već kao jedinstvenu mrežu koja se brzo kreće i u kojoj je svaka veza, bilo za ljude ili robu, na dohvat ruke”

Ovaj projekat ima za cilj da mreža bude pokrenuta do 2040. godine, ali koliko je njihova vizija realna?

Izgradnja metro sistema širom Evrope

Ne može se poreći da bi ovakav vid transporta širom Evrope bio veoma popularan među putnicima.

Od zlatnog doba noćnih vozova do današnjih 400.000+ korisnika Interraila godišnje, želja za otvorenim, pristupačnim putovanjima je jasna. Ipak, uprkos javnoj potražnji, prekogranično putovanje ostaje fragmentirano, sporo i skupo, prenosi Euronews.

Već se radi na Transevropskoj transportnoj mreži (TEN-T), inicijativi Evropske unije koja ima za cilj objedinjavanje infrastrukture širom kontinenta.

Evropska mreža Starline od 22.000 kilometara nastoji da poveže 39 destinacija u evropskim zemljama sa linijama koje stižu i do Velike Britanije, Turske i Ukrajine.

Procjenjuje se da će novi sistem biti 30 posto brži od cestovnog i sadašnjeg željezničkog putovanja sa vozovima koji rade brzinom od 300-400 km/h. To znači da bi putnici mogli stići od Helsinkija do Berlina za nešto više od pet sati umjesto cjelodnevnog putovanja koje je trenutno potrebno. (Klix)