Ján Kuciak, mladi slovački istraživački novinar koji je ubijen prije tri godine, nikada nije došao do kraja onoga što je mogla biti najveća priča u njegovu životu.

Odavno prilagođen finansijskim prijevarama i korupciji, pomno je pratio postupke Marijana Kočnera, poslovnog čovjeka koji se često pojavljivao na televiziji i u tabloidima hvaleći se svojim vilama i sportskim automobilima.

Kuciak je 2017. godine naišao na posljednju Kočnerovu shemu. Priča je objavljena 3. maja 2017. godine i otkriva Kočnerov pokušaj da oduzme 70 miliona eura od TV Markiza.

Kuciak je imao samo posredne dokaze, ali u maju 2017. godine objavio je članak koji opisuje kako je sudac ignorirao ključne dokaze da bi presudio u Kočnerovu korist. Devet mjeseci kasnije, mladi novinar je ubijen.

Moćni poduzetnik dobro je znao za Kucijakovo izvještavanje i prijetio mu je prije. U martu 2019. godine optužen je za organizaciju ubistva Kuciaka i njegove zaručnice, pokrenuvši pravnu bitku koja je mjesecima privlačila pažnju Slovačke.

Ironično, iako je Kočner oslobođen te optužbe (na presudu se žale tužitelji), na kraju je dobio pozamašnu zatvorsku kaznu zbog priče na kojoj je Kuciak radio.

Mladi novinar nikada ne bi sam ispričao tu cjelovitu priču. No, koristeći se sudskim dokumentima, hiljadama SMS-ova i intervjuima s policijskim istražiteljima, OCCRP i njegov češki centar za članove investigace.cz, sada mogu tačno pokazati šta je Kočner učinio – i kako se zamalo izvukao.

Šema je bila jednostavna, čak i “nesofisticirana”, kako je rekla presuda o krivici. Ono na što se Kočner oslanjao nije sjaj, već njegove veze unutar slovačkog pravosudnog sistema. Koristeći mito, zastrašivanje i moćnog posrednika, diktirao je ishode u ovom slučaju i drugima koji su mu bili važni.

– To što je radio omogućio mu je sistem. Sistem i političke vođe koji su bili ovdje. Njegova povezanost s politikom, pravosuđem i svime – to ga je učinilo tako snažnim – rekao je Jaroslav Láska, policijski istražitelj koji je vodio kriminalističku istragu oko Kočnerovih lažnih dokumenata.

U ranijoj istrazi, OCCRP je pokazao kako je desetljećima Kočner gotovinom savijao pravosudni sistem zemlje prema svojoj volji. Tek nakon što su Slovaci vapili za pravdom nakon Kucijakovog ubistva, Kočner se suočio s pravnim posljedicama nakon dugih godina nekažnjavanja.

I nije bio samo on. Postupajući prema dokazima s Kočnerovog zaplijenjenog mobitela, policija je provela nekoliko velikih istraga korupcije koje su zarobile više od desetak sudaca, tužitelja i policijskih dužnosnika. Sad, tri godine nakon njegove smrti, nit koju je Kuciak počeo vući razmrsila se otkrivajući sistem koji je do temelja bio truo.

Kao odgovor na zahtjeve za komentar, Kočnerov advokat Marek Para rekao je da će se njegov pravni tim žaliti na presudu i neke od dokaza protiv svog klijenta nazvao je “neistinitima i izmanipuliranima”.

Kako bi izvukao 70 miliona eura iz TV Markiza, popularne televizijske stanice, Kočner se obratio Pavolu Ruskom, poznaniku iz djetinjstva, koji je također bio dugogodišnji suvlasnik i direktor te TV kuće.

Rusko je iznenada 2005. godine jeftino prodao svoje posljednje dionice i naknadno naišao na finansijske poteškoće, proglasivši bankrot 2012. godine. Kočner je pomogao svom starom poznaniku kupujući potraživanje banke od njegove kuće i dopuštajući mu da i dalje tamo živi. Ubrzo nakon toga započelo je njihovo spletkanje.

Kočner je nabavio printer i papir proizveden oko 2000. godine. Pomoću njih je stvorio lažne mjenice koje ukazuju na to da je te godine Rusku posudio gotovo 70 miliona eura. U bilješkama se navodi da je vraćanje duga “zagarantirala” TV Markiza.

Kao bivši direktor TV stanice, Rusko je potpisao bilješke i posvjedočio njihovu istinitost. No budući da je bankrotirao i nije imao ušteđevine, obveza nadoknađivanja lažnog duga pala bi na TV Markíza. Kočner je tužio TV stanicu 2016. godine zbog odbijanja plaćanja.

Kočner je tražio otplatu zajma koji je navodno bio izdat, a da niko osim njega i Ruska nikad nije znao za to. Generalni direktor TV Markíza posvjedočio je da računovođe nisu pronašli dokaze o bilo kakvom dogovoru s Kočnerom. Advokati Tv kuće također su istaknuli da se Ruskov potpis na zadužnicama vrlo razlikovao od onoga koji je koristio na drugim dokumentima 2000. godine.

Policijski istražitelji kasnije će pronaći najmanje šest stručnih analitičara koji su potvrdili da su mjenice lažne.

Kočner je trebao osigurati da se takvi dokazi neće čuti na sudu. Obratio se Moniki Jankovská, bivšoj sutkinji koja se popela na mjesto zamjenice ministra pravosuđa. Sa svojim visokim položajem, širokim vezama i ljubavlju prema luksuznim dodacima, bila je savršena poluga.

Jankovská će kasnije poreći bilo kakvu vezu s Kočnerom. “Ne poznajem ga, nisam komunicirala s njim, ni direktno ni indirektno”, rekla je na pres-konferenciji. “Ni lično, ni posrednikom. Ni na koji način”, tvrdila je.

Ali dokazi govore suprotno. Šifrirane tekstualne poruke koje je policija izvukla iz aplikacije koju je koristio Kočner pokazuju da je Jankovská bila neprocjenjiv saveznik i posrednik. U deset mjeseci prije Kočerovog hapšenja u junu 2018. godine, on i Jankovská razmijenili su više od 6.000 poziva i poruka.

Jankovská je također bila mentorica i bivša nadzornica Zuzane Maruniakove, nove i neiskusne sutkinje na okružnom sudu Bratislave koja je upravo bila dodijeljena da sasluša jednu od Kočnerovih tužbi protiv TV Markiza.

Kasnije, nakon što ga je policija zadržala, sutkinja Maruniaková opisala je Jankovsku ustrajnu kampanju da je pritisne da presudi u Kočnerovu korist.

– Pomagala mi je mnogo puta, pogotovo kad je pronašla liječnike za moju teško bolesnu majku. Uvijek sam poštivala njene upute, iako se ponekad nisam slagala s njima – kazala je Maruniakova.