Ako se bosanskohercegovačka politička trakavica “Prvi put s ANP-om na izbore” nastavi dosadašnjim intenzitetom, moguće je da novo Vijeće ministara dobijemo tek poslije oktobra 2022. godine. Tračak nade pojavio se početkom augusta, nakon misterioznog dogovora o kojem niko izvan kruga potpisnika ništa nije znao. Bio je to proplamsaj dobre volje na sve tri strane, ali sad mu prijeti opasnost da i ostane to što je bio – proplamsaj. Milorad Dodik informirao je javnost da nema ništa od slanja ANP-a u Bruxelles i stvari su tako vraćene na početak.
“Hoće li Komšićevo insistiranje na Godišnjem nacionalnom planu za NATO srušiti dogovor SNSD-SDA-HDZ”, pita se nenadmašno objektivni RTRS i tako otkriva suštinu problema. Težište se s Milorada Dodika prebacuje na Željka Komšića. Dogovor je isposlovan na neizrečenoj pretpostavci da bi umjesto prvobitnog, u Bruxelles mogao biti poslan reducirani ANP, što nije zadovoljilo ni “političku” Banju Luku, a ni njenog glavnog oponeta – “političko” Sarajevo, ali stvari više ne idu u tom pravcu. Bez valjanih informacija teško je nagađati šta su bili realni povodi za nečiju odluku. Da li je Milorad Dodik popustio pred pritiskom opozicije, koja je inače u odnosu na njega toliko slaba da joj nikakav pritisak ni u čemu ne pomaže, ili su to bili tajni razgovori na bitno relevantnijim nivoima, u ovom je trenutku nepoznato. Poznato je da se on, nakon neuvjerljivih odbijanja da se izjasni o tome je li pristao na ANP ili ne, na kraju vratio svojoj provjerenoj paraleli o NATO-u i Srbiji. U međuvremenu su iz vidokruga javnosti uklonjene njegove prijetnje, izrečene povodom najava o mogućem ulasku SDS-a u državnu vlast. Podsjetimo, Dodik je rekao da ima alternativna rješenja koja bi “preko noći” promijenila sudbinu države, šta god da to značilo.
Palmerova podrška
Američka ambasada u prvi je mah tražila dodatna objašnjenja sporazuma o kojem niko ništa nije znao. Nakon toga, Matthew Palmer, zamjenik pomoćnika državnog sekretara SAD-a za Evropu i Euroaziju, u razgovoru za Glas Amerike naglašava: “Smatramo da je pozitivan razvoj događaja to što su se lideri tri velike stranke okupili i utvrdili kompromis kao put naprijed kad je riječ o Evropskoj uniji (EU), NATO-u i formiranju vlasti. Razumijemo da postoje diskusije o tome kako će taj dogovor postati operativan. Posebno razumijemo da su članovi Predsjedništva Komšić i Džaferović jasno dali do znanja da žele dogovor o podnošenju Godišnjeg nacionalnog programa (ANP) NATO-u, kao dio sporazuma o formiranju vlasti. Podržavamo njihovo pravo na to. Nadamo se da će se Predsjedništvo okupiti i dogovoriti o putu prema naprijed koji svima odgovara.”
Milorad Dodik tako je na putu da proizvede još jednu, ko zna koju po redu krizu u Bosni i Hercegovini. Njegova pozicija, čini se, nikada nije bila nezahvalnija. Teško podnosi američke sankcije i voljan je učiniti određene ustupke u tom pravcu. S druge strane, obaveze prema Rusiji i Srbiji vezuju mu ruke na način koji sužava njegov manevarski prostor. Sve se ponovo vrti oko njega.
Enver Kazaz, otpadnik od SDA a danas tradicionalno ostrašćeni analitičar Dnevnog avaza, smatra da je Izetbegovićeva priča o ANP-u skretanje pažnje s pravog cilja – zauzimanje vlasti u Kantonu Sarajevo. U Kantonu je novac, a u novcu je politička moć: “Njegov (Izetbegovićev – opaska O. K.) cilj nije napredovanje zemlje na putu u NATO i EU, već formiranje vlasti, kako bi se ojačala SDA da bi mogla srušiti sadašnju vlast u Sarajevskom kantonu. Tu je budžet od milijardu i nešto konvertibilnih maraka bez kojih SDA ne može hraniti svoju tajkunsko-klijentelističku hobotnicu. Formiranjem vlasti na državnom i federalnom nivou, ni Komšić, ni Radončić nemaju više nikakve odstupnice. Ulaskom na ministarske pozicije u federalnoj i državnoj vlasti, njihove stranke i oni lično se obavezuju da ostvare ključni Izetbegovićev politički cilj. A on, očito je, nije napredak i reforma države, već budžet od preko milijardu maraka. Isto toliko razloga da se od Komšića traži rušenje sarajevske kantonalne vlasti, a od Radončića obavezujuće asistiranje u tom poslu… Milijarda i nešto razloga za redukciju ANP-a i legitimno etničko predstavljanje, jednom riječju.“
Skretanje pažnje i druge priče
Cijela priča o BH bloku završila je onako kako smo i predvidjeli na ovom portalu – nakon što je Avaz sa svojim analitičarima bio najgrlatiji protivnik ulaska opozicionog bloka u koaliciji sa SDA, umjesto njih, u koaliciju je, bez skakanja s tornja, ušao Fahrudin Radončić. Avaz se tako još jednom potvrdio kao bitan politički faktor u državi s viškom političkih faktora i manjkom kvalitetne politike. Međutim, u citiranom pasusu ima zanimljiv detalj koji razotkriva okoštalu političku frazeologiju. Analitičarska dosjetka o skretanju pažnje odavno je postala konstrukcija kojom se pokušava prikriti nedostatak ozbiljnih ideja. Nema za šta se ne koristi u našem medijskom prostoru. Sjetit će se pažljiviji posmatrači slučaja starog nekoliko godina. Sve je krenulo s borbom za prava pasa lutalica. Svaki pokušaj da se zaustave njihovo sistematsko istrebljivanje i surova ubistva (u čemu je SDA, preko Semira Efendića i kasnije Dine Konakovića odigrala ključnu ulogu) proglašavan je “skretanjem pažnje s ozbiljnih problema”. Činjenice su tu dvije: prva, da svaki problem zaslužuje dužnu pažnju društva i politike. Ne možete borbu za neku stvar diskvalificirati frazom da je to skretanje pažnje s važnih problema. Druga – da, zaista postoje i političke manipulacije koje počivaju na “skretanju pažnje”, ali rijetko se te suptilne i razrađene metode poklapaju s ovakvim i sličnim novinarskim nagađanjima. U konkretnom slučaju, ANP i sarajevska Vlada teško se mogu dovesti u vezu. SDA nikada nije prežalila gubitak vlasti u KS, već mjesecima agresivno nasrće na Edina Fortu i tu joj ne treba nikakvo skretanje pažnje. Borba za vlast u Sarajevu Izetbegovićev je višestruko proklamirani cilj koji nema veze s ANP-om. Tu se ne koristi metoda skretanja pažnje, nego direktnih udara s već poznatih uporišta. Ali ako nam tradicionalno dobro informirani Avaz ovaj put preko Prometeja poručuje da je Fahrudin Radončić već spreman podržati Bakira Izetbegovića u namjeri da vladu Edina Forte pošalje u političku mirovinu, onda su to loše vijesti za Kanton. Možda i za kompletnu državu. Fortina Vlada imala je grešaka i skandaloznih propusta, ali je uprkos svih tih nesnalaženja, posrtanja i nedozvoljenih padova pravo osvježenje na političkoj sceni, jedan od rijetkih političkih elemenata koji je najavio drukčiji (g)rad u odnosu na sve što smo gledali od početka devedesetih do danas. I nesumnjivo zaslužuje podršku. A podrška je sve upitnija. I bez ovih novih najava, Radončić je nedavno, na pitanje da li će podržati Vladu Kantona Sarajevo, ponudio neodređen ali zabrinjavajući odgovor koji najavljuje njegovo učešće u rušenju projekta. Željko Komšić i DF do sada su dva puta izričito izjavili da neće podržati smjenu: jednom je to uradio Komšić osobno, drugi put je poruka poslana, ako se ne varamo, saopćenjem iz stranke. Ako bi sada promijenili stav, bila bi to druga kardinalna greška. Prva se, kao što smo na ovom portalu već pisali, desila kad je DF sam, bez ostatka BH bloka, ušao u koaliciju sa SDA. Još jedna takva greška bila bi previše.
Kako god, uskoro ćemo saznati šta će biti s reduciranim ANP-om. Navodno, medijatori međunarodne zajednice trenutno rade na približavanju stavova. Drugim riječima, pritišću Dodika. U zemlji koja bez bolnih kompromisa, nažalost, ne može, čak i ta kompromisna rješenja teško postižu pravo na život. Nikakve blistave pobjede nisu moguće, a na poraze smo ionako pretplaćeni.
