Ne zna se sigurno, ali put do raja možda zaista jeste popločan dobrim djelima. Međutim, put do pakla, to vam pouzdano tvrdimo, zasut je savjetima s interneta. Na portalima, društvenim mrežama i kroz gusto isprepletenu mrežu email adresa već dvije pune decenije valja se nesavladiva gomila zdravstvenih i prehrambenih savjeta od kojih je Bog davno digao ruke, a izgleda da ni đavao ne može s njima da izađe na kraj.
Pogledajmo kako je sve išlo i na šta danas ovaj fenomen liči. Sjetimo se, na primjer, početka prošle decenije. Tamo negdje oko 2010. krenula je globalna ofanziva savjeta, blogova, tekstova i postova u kojima je od sode bikarbone napravljena panaceja, čudotvorni lijek pred kojim se i kancer povlači, a sve nižerangirane bolesti nestaju bez traga. Apoteke nisu mogle nabaviti medicinske sode – šta god da to značilo – onoliko koliko su oduševljeni konzumenti tražili.
Ali autor ovog zapisa poznaje nekoliko osoba koje i dan danas osjećaju, i zauvijek će osjećati, posljedice entuzijastičnog korištenja tog kuhinjskog lijeka koji, kako je obećavano s najvišeg mjesta, tj. u tekstu-testamentu neimenovanog gurua s Himalaja, liječi, podmlađuje, jača imunitet, učvršćuje kosti i mišiće, povećava stepen personalne ljepote etc, etc… Zalud su eksperti upozoravali da je soda eventualno dobra za očistiti tavu kad zagori ili klozetsku šolju kad požuti. Jok, ima ljudi koji to znaju bolje od njih.
Čudesna je metamorfoza koju je prošao doručak. Decenijama nas sa svih strana uvjeravaju da je to temeljni dnevni obrok, od njega sve počinje, čak su i drevne narodne mudrosti govorile jutarnji obrok pojedi sam, ručak podijeli, večeru preskoči. I onda, negdje u jesen 2022. šok i nevjerica. Doručak – izdata je nova naredba –uopće nije važan. Kako nije, pa svi su govorili da je to must eat, odmah poslije klanjanja sabaha, možda čak i prije? E nema više, to je kao kad je Nikoletina Bursać bahnuo 1945. u selo i proglasio šokiranoj majci da od tog jutra više nema Boga. Tako je i uvaženi globalni nutricionistički savez odredio da doručak ubuduće nije relevantan kao što smo mislili. Nema više, zaboravite.
Tek nešto blaži internet dribling prošla je večera. Nakon višedecenijskih tvrdnji da s jelom trebamo završiti najkasnije u 20 sati, stidljivo su provirile i suprotne tvrdnje, da možda ipak ne valja u krevet praznog stomaka, nego da ga valja zaposliti nekim laganom obrokom kako ne bi preko noći verglao naprazno. A onda još jedan civilizacijski šok, radikalniji od svih prethodnih: odnekud iz istočnjačkih duhovnih prostranstava direktno na zapadne trpeze, u potrošačke umove i rasporede dolepršala je nova teorija u vidu režima zvanog 16:8. Kao, možeš jesti šta i koliko hoćeš, ali samo unutar osam sati tokom dana. Kad u četiri popodne prestanete preživati, nema više ništa do sljedećeg jutra. Da samo znate kako ovo blagotvorno djeluje na želudac, unutrašnje organe i kompletan oganizam koji, budući da nema šta variti, tako prazan liječi sam sebe. Ovdje ništa ne poričemo, samo pokušavamo predstaviti oprečnu hronologiju savjeta koji nas zapljuskuju svakog dana.
Prije 15 godina You Tube, ta prvorazredna naučna platforma, izbacio je na površinu lika koji se slomio dokazujući da od trčanja nema ama baš nikakve fajde. Nasuprot njemu, jedan nas je drugi ekspert uvjeravao da će umrijeti svako ko ne trči. Radikalnog internetskog toplog zeca preživio je i krompir, za kojeg su prvo govorili da je izmijenio život u Americi, potom i u Evropi, da bi onda u promet bila puštena tvrdnja po kojoj je za zube štetniji od čokolade, budući da ima puno škroba.
Propao je i psuedonaučni pokušaj lika koji nas je uvjeravao da voda komunicira s ljudskim emocijama, da stvara kristale u zavisnosti od toga kakvu joj muziku puštamo i kako joj se obraćamo. Ako joj psujemo, kristali su haotični, a ako joj se obraćamo s toplinom u glasu i mislima, ili ako joj puštamo Mozarta i Bacha, ona naprosto procvjeta. Samo da podsjetimo, gdje u stvarnom životu more procvjeta, tu je kupanje najstrože zabranjeno.
I kako dalje? Ima li izlaza? Šta je drugo rastrganoj jedinki ostalo nego da se dobro napuši sode bikarbone i u tom blaženom stanju, dok puca od zdravlja, sačeka Sudnji dan. Ili makar smak svijeta. Taj nam je pokušaj 2012. godine neslavno propao, ali ne budite na kraj srca, bit će još prilika, ima još dvije tisuće i dvanaestih…
Objavljeno: 4. februar 2023.