RTRS: Kalifat po mjeri SDA
- februar – 1. mart 2020.
KORONAVIRUS I KONTRAMJERE: Zbog pojave koronavirusa u Italiji, prvih oboljelih u Hrvatskoj i realne mogućnosti da se zaraza proširi na BiH i ostale države regiona, vijesti iz ove domene preuzele su primat nad političkim temama u dnevnicima 24. i 25. februara.
Iako je, kada saberemo niz informacija ponuđenih javnosti, ključna poruka bila da „nema razloga za paniku među stanovništvom“, ostalo je niz pitanja na koja nisu dati odgovori. Tu je svakako prednjačio ministar zdravlja RS-a sa svojim porukama da se oni koji sumnjaju na mogućnost zaraze ako su boravili na sjeveru Italije ili u Kini „telefonski jave svom ljekaru, te 14 dana ostanu u kućnoj izolaciji“.
U ovakvim situacijama bilo bi dobro da su urednici Dnevnika 2 obratili pažnju na to kako su ovu temu obrađivali kolege iz susjedne Hrvatske te građanima koji sumnjaju na zarazu a zaposleni su pojasnili šta za njih znači samoizolacija, ko je određuje, te kako se (ne)plaća naknada za vrijeme odsustva s posla.
SNSD I STEVANDIĆ: Zadatak je medija, a posebno javnih servisa, da se uzdrže od promoviranja interesa jedne političke partije ili pojedinca isključujući druge aktere političkog života ili im ne dajući podjednak prostor za iznošenje stavova. Upravo taj postulat konstantno se krši u dnevnicima, favorizovanjem SNSD-a i Milorada Dodika kao ključnog političkog faktora. Opozicionim političarima namijenjen je status loših momaka svaki put kada imaju proturječna mišljenja od Dodika i članova njegove stranke. Bilježimo primjer iz Dnevnika 27. marta u kojem se zastupnici SDS-a u Parlamentu BiH, zbog prijedloga Zakona o VSTV-u kojim se predviđa i prestanak mandata sadašnjeg saziva, nazivaju promoterima bošnjačko-bosanskog bloka. U situacijama kada opozicioni lideri komentiraju rad institucija RS-a i odluke koje se donose, uglavnom se njihove izjave prepričavaju. I tada se i poštuje pravilo „druge strane“, kako bi se ponovo članovima SNSD-a dala mogućnost da reagiraju.
Valja navesti da gotovo identičan odnos ignorisanja bilježimo i kada su u pitanju stavovi ostalih stranaka koje su dio vladajuće koalicije. Izuzetak je jedino Nenad Stevandić, koji je samo glasnogovornik SNSD-a. To otvara i pitanje da li se jednoumlje unutar vladajuće koalicije u RS-u u toj mjeri podrazumijeva pa nema potrebe nikoga osim SNSD-a pitati za mišljenje.
REAKCIJE U PRVOM PLANU: Na koji način su Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić i Željko Komšić, gdje i kada, izvršili „udar na predsjednika Srbije Aleksandra Vučića“, gledatelji Dnevnika o tome nisu informisani. Umjesto toga, opširno reagovanje Vučića.
Istovjetan pristup bilježimo i u reakciji Dodika na sastanak ministrice spoljnih poslova BiH Bisere Turković sa zamjenicima ambasadora i otpravnicima poslova u DKP mreži BiH. O sadržaju sastanka ni riječi, ali u samoj najavi vijesti Dodikovih poruka da je za Turković „BiH kalifat po mjeri SDA“.
OTIMANJE IMOVINE: Načelo da svojim izvještavanjem neće podsticati etničku ili vjersku mržnju, ako je suditi prema navedenom, za RTRS ne važi. I još jedna potvrda kako se ono krši jeste izvještaj Branke Kusmuk o „otimanju srpske imovine u Sarajevu“. Kao primjer navedena je zgrada u kojoj je sjedište SDA. Iako je riječ o imovini konfiskovanoj nakon Drugog svjetskog rata, u verziji Branke Kusmuk „istu su oteli demokrate i multietničari iz Sarajeva, grada falsifikatora istorije“. U izvještaju je emitovana i izjava Milorada Dodika o postojanju nasljednika nekadašnjeg vlasnika sporne zgrade koji istu „uzalud potražuje“. O kome je riječ i šta oni imaju o tome reći, u izvještaju nije navedeno.
Izdvojeno
Emisiju Puls BNTV-a, koja se emituje uživo, obilježio je incident kada se u program javio gledatelj koji je kazao da bi bilo „najbolje da Milorad Dodik bude ubijen kao John Kennedy“. Saopštenje BNTV-a koje je osudilo istup gledatelja i od njega se ogradilo, u Dnevniku nije emitovano. Umjesto toga, komentar stručnjaka za sigurnost Predraga Ćeranića, koji je, ne iznoseći nijedan argument, ustvrdio da je „komentar gledatelja bio naručen od strane uredništva BNTV-a“.
Ocjena: 1
BNTV: RS ostala bez 100 miliona EU grant-sredstava
- februar – 1. mart 2020.
SKUPŠTINSKO ZASJEDANJE: Izuzmu li se informacije o širenju koronavirusa u Evropi, prvim slučajevima oboljelih u Hrvatskoj i mjerama koje se u vezi s tim poduzimaju, sadržajem dnevnika dominirala je politika kroz svjetlo posebne sjednice Narodne skupštine koja je razmatrala veto Milorada Dodika na dolazak crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića u BiH i razmještanje pripadnika FRONTEX-a na granicu BiH s Hrvatskom.
Preduga najava sjednice u Dnevniku 25. februara, a potom relativno škrt izvještaj vezan za samo zasjedanje. Istina je da je 26. februara sjednica počela u 17 h, ali smatramo da je uz bolju pripremu, uključujući i uključenje novinara u Dnevnik, izvještaj mogao biti sadržajniji.
I dan kasnije izostao je širi pregled skupštinskog zasjedanja koje je trajalo cijelu noć. Ovo navodimo iz razloga jer je zasjedanjem dominirala gruba zloupotreba skupštinske govornice od strane Dodika obilježena nizom uvreda na račun Đukanovića i opozicionih poslanika. Umjesto toga, tek komentar lidera PDP-a na istu, koji je Dodikove diskusije sažeo u konstataciju „mržnja, ludilo i strah“.
MIĆIĆ BEZ GLASA: Milorad Dodik obznanio je sporazum o koalicionom djelovanju na lokalnim izborima s gradonačelnikom Bijeljine Mićom Mićićem (SDS). Ovim su i potvrđeni navodi kojima su se protekle dvije nedjelje bavili novinari Dnevnika da Mićić radi protivno interesima SDS-a. Ostaje pitanje zašto u dnevnicima nema Mićićevih komentara, pa nije jasno da li je odbio dati izjavu ili je novinari BN-a nisu ni tražili.
Ocjena: 4
Komparativna analiza
Izvještajima o bojkotu nastave srpskih učenika u Prvoj osnovnoj školi u Srebrenici, i RTRS i BNTV pokazali su da RS doživljavaju kao entitet samo srpskog naroda, čiji se, shodno tome, interesi i moraju primarno štititi. Izvještavati o bojkotu nastave iznoseći samo tvrdnje roditelja srpske nacionalnosti o ugroženosti njihove djece, a zanemariti ili relativizirati dešavanja koja od januara potresaju tu školu izazvana međuetničkom netrpeljivošću srpskih prema bošnjačkim učenicima, samo može produbiti međuetničku napetost i dodatno usložniti odnose u Srebrenici.
