RTRS: Ponosni srpski nacionalista

16. – 22. mart 2026.

MINIĆEV MANEVAR: Sedmica je počela ostavkom premijera RS Save Minića koja je u ponedjeljak, istog dana kad je  podnesena, usvojena u NSRS. “Obrazlažući ostavku, Minić je rekao da je odluka formalno pravna kako bi odgovorili na sve napade na Republiku Srpsku i buduće izazove”, prenijela je RTRS ne baveći se korijenima “formalno pravne” prirode ostavke. U nastavku izvještavanja rečeno je i kako je riječ o “političkom manevru kojim su svima koji ne žele dobro Republici Srpskoj izbijeni argumenti za dalje opstrukcije” i kako je u pitanju “formalni potez kako bi vlada do kraja mandata radila na miru bez pokretanja pitanja o njenom legitimitetu”. Tako je RTRS uspješno omogućila spin u kojem se Minićev “manevar” predstavlja kao pobjeda nad “neprijateljima Srpske” oličenima u Ustavnom sudu BiH i međunarodnoj zajednici. “Ne radimo ovo ni zbog Ustavnog suda, ni zbog stranih ambasada”, kazao je Minić u izjavi koja stoji u direktnoj koliziji s nečim što će reći Milorad Dodik svega nekoliko minuta kasnije. “Radi se o tome da RS treba da izađe na međunarodno tržište kapitala i da ne bi bila osporavana ta priča… …mi smo odlučili da ovo uradimo”, objasnio je Dodik, ali ova kontradikcija nije bila nešto na čijem bi propitivanju RTRS insistirala.

SUVERENISTI vs LIBERALI: Tačno polovinu dnevnika od subote RTRS je posvetila “najvećem međunarodnom skupu konzervativnih i suverenističkih političkih lidera, CPAC” koji je tog dana održan u Budimpešti. Na ovom skupu je domaćin, premijer Mađarske Viktor Orban, pohvalio Milorada Dodika kao šampiona preživljavanja koji je izdržao “američke sankcije, njemačko ucjenjivanje i bošnjačko maltretiranje”, a Dodik se izjasnio kao “ponosni srpski nacionalista”. U suštini je riječ o potpunom ideološkom svrstavanju sa narastajućim krajnje desnim pokretima u svijetu, te legitimizaciji poteza Dodikove vlasti kroz potvrdu ispravnosti politike koju ona vodi, bez ikakvih alternativnih interpretacija skupa CPAC i prisutnih lidera. Osim toga, RTRS je poslužila kao medij za prenošenje izuzetno isključivih i polarizirajućih stavova prema kojima je svijet “na raskrsnici između globalističko-liberalne i suverenističko-patriotske, odnosno konzervativne politike”. Ovakva postavka podrazumijeva konflikt u društvu, naglašava isključivost i eliminiše mogućnost bilo kakvog dijaloga i konsenzusa – činjenica da jedna javna televizija sa neskrivenom strašću promoviše ovakve narative je naprosto zastrašujuća.

ISLAMOFOBIJA: “Islamofobija ne postoji, ali postoji uzurpacija institucija i ovlašćenja”, rekla je u dnevniku od četvrtka članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović. “Ukoliko Evropa ne uspije da se vrati na hrišćanske vrijednosti i spriječi prodor islama, islamski faktor će preuzeti važne funkcije u lokalnim pokrajinskim i saveznim strukturama vlasti u Zapadnoj Evropi, a to i nas dovodi u tešku situaciju”, kazao je njen stranački šef Milorad Dodik u Budimpešti dva dana kasnije. Iz ove dvije premise lako je izvući dvije konkluzije – da islamofobija itekako postoji i da je RTRS medijski kanal za njeno širenje, te da – u suštini – u viziji politike koja upravlja ovom televizijom svako učešće “islamskog faktora” u odlučivanju predstavlja “uzurpaciju institucija i ovlašćenja”.

Ocjena: 1

BNTV: Argumentirana priča o (ne)ukidanju akciza

16. – 22. mart 2026.

AKCIZE: Televizija BN ima izuzetno kritički stav prema odbijanju SNSD-a i njegovih partnera da se zbog krize sa snabdijevanjem gorivima privremeno snize akcize na naftu i naftne derivate, te se u par navrata kao pozitivan primjer spominjala odluka Vlade Srbije da posegne za ovom mjerom. Osim toga, vrijedi izdvojiti i prilog kojeg je ova televizija emitirala u četvrtak, a u kojem je dosta detaljno i razumljivo objašnjenja struktura cijene goriva koju plaća krajnji potrošač. “Svaki put kada natočite pun rezeorvar od 50 litara, država vam u startu uzme 40 maraka”, poređenje je koje jako razumljivo i koje gledaocu stvara sliku o margini unutar koje se država može kretati u smanjenju opterećenja na gorivo. Posebnu dimenziju ovom prilogu dao je podatak kako je na osnovu akciza do sad prikupljeno 18 milijardi KM, te je i bez objašnjenja jasno kako ovaj iznos novca nikako ne stoji u srazmjeri sa izgradnjom puteva i njihovom kvalitetom, što im je namjena.

DUG RS: Na javnoj televiziji stalno se ponavlja mantra kako je “RS finansijski stabilna i redovno izmiruje svoje obaveze”, a zaduživanja se isključivo spominju kao dokaz solventnosti u smislu da je entitet dovoljno stabilan da ostvari i podnese nova zaduženja. Međutim, BNTV u petak baca drugačije svjetlo na pitanje dugovanja RS, u prilogu u kojem se spominje kako krajem aprila na naplatu pristiže 300 miliona eura po osnovu zaduženja obveznicama na londonskoj berzi. Kako navodi BNTV, pozivajući se na portal Capital, ove godine se priprema novo zaduženje – i to u iznosu od preko milijardu maraka, sve kako bi se isplatio navedeni dug i održala likvidnost. Osim ovoga, BNTV navodi i kako je vlada Save Minića naišla na probleme sa prenosom sredstava u jednoj banci, što je – uz uzimanje novog kredita – bio razlog za premijerovu ostavku i ponovni izbor. U svakom slučaju, ovo je dosta konkretnije objašnjenje od “političkog manevra” koje je ponudio javni servis.

VUKANOVIĆ I DRAGIČEVIĆ: Ove je sedmice BNTV podsjetila na dva teška krivična djela počinjena u RS, a koja nisu rasvijetljena. Najprije je u ponedjeljak jedan prilog posvećen činjenici da se navršila godina dana otkako je u Trebinju zapaljen automobil narodnog poslanika Nebojše Vukanovića, a u četvrtak se BNTV bavila osmom godišnjicom ubistva mladića Davida Dragičevića u Banjoj Luci. U oba slučaja je istraga još u toku i sve je manje nade kako će počinitelji ikad biti pronađeni, međutim odgovornost medija se ogleda u obavezi stvaranja medijskog pritiska kako bi se oni riješili, što je u ovom slučaju zadatak kojem je BNTV pokušala odgovoriti.

Ocjena: 8

KOMPARATIVNA ANALIZA

Razlike između ova dva dnevnika su izrazito jasne i sistemske – RTRS dosljedno i kontinuirano konstruira narativ političke stabilnosti, međunarodne afirmacije i ideološke ispravnosti vlasti, dok BNTV forsira narativ institucionalne krize, ekonomskih problema i zloupotrebe vlasti. Isti politički prostor interpretira se kroz potpuno suprotne okvire, zbog čega je medijski prostor  duboko polarizovan, bez sredine koja bi pružila istinski profesionalno, uravnoteženo i višestrano informisanje građana.

Međutim, uvijek treba imati na umu da govorimo o jednom javnom i jednom komercijalnom mediju, pri čemu se može reći da je komercijalni opoziciono obojen, sa izraženim vrijednosnim sudovima i dramatizacijom, što smanjuje analitičku preciznost i balans, dok je javni – koji bi trebao imati daleko više uređivačke standarde – predstavlja primjer sistematski pristrasnog, narativno usmjerenog izvještavanja u kojem dominira afirmacija vlasti i ideološka interpretacija događaja, te u kojem su profesionalni standardi balansa, pluralizma i razdvajanja činjenica od komentara značajno narušeni, a pojedini elementi diskursa ulaze u zonu problematičnog i potencijalno zapaljivog narativa.

Vidjeli smo koliko truda RTRS ulaže kako bi Milorada Dodika prikazala kao lidera sa velikim međunarodnim značajem, a politiku SNSD-a kao nešto čija je ispravnost potvrđena na globalnoj scenim. Međutim, BNTV insistira na konkretnim implikacijama te politike na život građana RS, tako da gledatelj kada paralelno gleda ove dnevnike ima suprotne doživljaje – gledajući RTRS doživljava se lažni svjetski sjaj, a BNTV realna bijeda stvarnosti. Istina je da BNTV ponekad pretjeruje u aktivističkom govoru i insistiranju na “naličju medalje”, ali je isto tako i činjenica kako je perspektiva ove televizije daleko bliža perspektivi običnog čovjeka.

Nevjerovatno je koliko je na javnoj televiziji ova perspektiva nepoželjna, pa tako nemamo vijesti o nezadovoljstvu sindikata zdravstvenih radnika ili vijesti o neispunjenim obećanjima mljekarima koje emitira BNTV. S druge strane, na RTRS redovno dobijamo dnevnu dozu euroskepse i afirmaciju “suverenista” koja se brižno uokviruje kako bi zaobišla problematične momente poput velikih protesta građana Češke protiv tamošnjih “Dodikovih prijatelja”, loših predizbornih anketa koje ne idu u prilog Orbanu ili ostavci američkog visokog obavještajnog dužnosnika koja kompromitira narativ Donalda Trumpa o ratu sa Iranom.

Dakle, kao što je rečeno u izdvojenom dijelu, u dnevnicima RTRS ne postoje alternativne interpretacije stvarnosti osim one koja odgovara Dodiku i njegovom režimu, dok BNTV prenosi stvarnost iz perspektive koja je bliža građanima, uz sporadične propuste za koje se ne može reći kako narušavaju informativnu funkciju medija ili značajno krše etičke standarde.

Plus sedmice

RTRS

Izvještavanje RTRS o međunarodnim događajima pokazuje značajnu ograničenost, ali je vidljiva pluralnost izvora i perspektiva koja nedostaje kad su u pitanju domaće vijesti. Može se reći da je blok međunarodnih vijesti u dnevnicima RTRS u posljednje vrijeme možda najbolji segment.

BNTV

Plus sedmice za BNTV ove sedmice predstavljaju dva vezana priloga iz dnevnika od subote u kojima se propituje funkcioniranje demokratije u RS. Riječ je o prilogu u kojem se problematizira održavanje kolegija i zasjedanja NSRS u istom danu, te prilogu o tome da je Vijeće naroda RS donijelo odluku o saglasnosti na izbor nove vlade bez zasjedanja, odnosno na osnovu izjašnjavanja delegata putem telefona ili e-maila. Ovo su važne stvari i važna pitanja i važno je da postoji medij koji ih potencira.

Minus sedmice

RTRS

Baš kao i u slučaju katoličkog Božića, ramazanskom Bajramu je posvećena nesrazmjerno mala pažnja u odnosu na ono kako RTRS tretira pravoslavne blagdane. Proslavi Bajrama su u petak dodijeljene svega nepune dvije minute, i to na samom kraju dnevnika, nakon vijesti o obilježavanju Dana šuma, a prije crtice o smrti američkog glumca Chucka Norrisa. Ovim RTRS uporno krši nekoliko stavki iz Uređivačkih principa javnog RTV sistema u BiH, ali ti su principi ionako za ovu televiziju mrtvo slovo na papiru i nije jasno zbog čega se još uvijek nalaze na internetskoj stranici RTRS.

BNTV

U više navrata smo isticali kako BNTV često zauzima gotovo aktivistički pristup kada su u pitanju teme od značaja za društvo, ali taj pristup često prati i pretjerivanje sa korištenjem aktivističkog govora. Riječ je o govoru koji daje emocionalni naboj i ton, no sadrži pretjerane ocjene bez adekvatnog uporišta u stvarnosti koje je neophodno za kvalitetan novinarski rad. Primjere za ovo možeo naći u – inače potrebnom i jako dobrom – prilogu o izraženom gubitku stanovništva u našoj zemlji. Čuli smo kako se djeca ne rađaju “jer ne postoje osnovni uslovi za život”, što je neutemeljena teza, te da stručnjaci procjenjuju “da će u narednih deset godina populacija u BiH spasti na na 70%, što znači njen nestanak”. Uslovi za život u BiH možda jesu izazovni, ali teško da baš ne postoje ono što se naziva osnovnim uslovima, a isto tako je i matematički i biološki prilično izvjesno da ni BiH ni njena populacija neće nestati ako populacija spadne na 70%. Ovakve paušalne ocjene možda zvuče efektno, ali ni u kom slučaju ne doprinose novinarskom kredibilitetu.