RTRS: Dodik i pravoslavlje

5. januar 2026. – 11. januar 2026.

BOŽIĆ NA RTRS: Ove sedmice su dnevnici RTRS bili u potpunosti u prazničnoj atmosferi usljed obilježavanja pravoslavnog Božića i neustavnog dana RS. Informativna i servisna funkcija dnevnika je skoro u potpunosti izostala, budući da su dnevnici služili isključivo kao sredstvo za jačanje političko-identitetskog narativa kroz ritualnu legitimaciju jedinstva i jednakosti u trokutu vlast-narod-crkva. Tu se ne može govoriti o izvještavanju o vjerskom blagdanu, nego o prazničnoj dramaturgiji u svrhu političke legitimacije jednog lidera – Milorada Dodika i njegove politike kao čuvara identiteta. Takvom praćenju pravoslavnog Božića su na Badnji dan u utorak posvećene čak prve dvije trećine dnevnika (preko 21 minuta), a na Božić u srijedu prva polovina emisije (oko 15 minuta), čime se pravoslavlje afirmiše kao zvanična religija – uporedimo to sa tretmanom katoličkog Božića kojem su 25. decembra bile posvećene svega tri minute na kraju dnevnika.

BOŽIĆ NA FRONTU: U posljednjih nekoliko analiza smo konstatovali kako se narativ dnevnika RTRS ne može nazvati otvoreno proruskim nego doslovno ruskim, budući da po vanjskopolitičkim pitanjima reflektira stavove i vokabular Kremlja. Toga nije bilo pošteđeno ni božićno izdanje centralne informativne emisije u kojem smo čuli kako će se ljudi na božićnim liturgijama širom Rusije „moliti za vojnike koji su trenutno na frontu“ iz usta osobe koja se „moli za pokoj duše oca koji je poginuo tokom specijalne vojne operacije“. Ovakvo nešto za žrtve na ukrajinskoj strani u programu RTRS nije moguće čuti.

NEŽELJENI GOSTI: Nije trebalo dugo čekati da RTRS popuste božićna atmosfera i hrišćansko milosrđe, te da se okrene svom standardnom maniru toksičnog izvještavanja. Već u nedjelju smo tako vidjeli još jedan prilog o migrantskoj prijetnji kao standardni dio narativa svjetske desnice sa kojom Dodikov režim nastoji hvatati korak. Čuli smo kako „ispod nosa bezbjednosnih službi u BiH trenutno tumara“ bar 20.000 ljudi „uglavnom bez imena“, za koje RTRS koristi izraz „neželjeni gosti“. Riječ je o očitom govoru dehumanizacije i mržnje koji je nezamisliv na normalnom javnom medijskom servisu, a pratile su ga i klasične insinuacije o navodnim planovima Britanije za deportaciju 50.000 imigranata u BiH u zamjenu za političku podršku Bošnjacima. Naravno da prilog nije mogao proći bez redovnog eksperta RTRS za sigurnosna pitanja Dževada Galijaševića od kojeg smo čuli i kako „takvi ljudi ubijaju domicilno stanovništvo u Sarajevu i Bihaću“, što sve u svemu vjerovatno predstavlja materijal za novo bavljenje Regulatorne agencije za komunikacije javnim televizijskim servisom RS.

Ocjena: 1 

BNTV: Božić bez političara

5. januar 2026. – 11. januar 2026.

BOŽIĆ NA BNTV: I BNTV je ove sedmice posvetila dosta prostora obilježavanju pravoslavnog Božića, ali u maniru u kojem je radila doslovno to – izvještavala o obilježavanju pravoslavnog Božića bez instrumentalizacije ovog blagdana u političke svrhe. Naime, u blokovima posvećenim Badnjem danu i Božiću u utorak i srijedu u dnevnicima BNTV nije bilo niti jedne izjave nekog političara. Za razliku od RTRS koji je od najradosnijeg hrišćanskog praznika napravio političko-identitetsku platformu, BNTV je Božić prikazala kao narodni i crkveni događaj a ne kao državno-politički ritual. U fokusu su zadržani ljudi, a ne predstavnici vlasti a vrijedi napomenuti i kako su blokovi posvećeni Božiću kod BNTV zauzimali drugu polovinu dnevnika čime je zadržana njihova informativna dimenzija. Štaviše, može se reći da dok je za RTRS Božić bio alat za političku legitimaciju vlasti („čuvari identiteta“), za BNTV je bio prilika za kritiku i apel za rješavanje prisutnih problema („najradosniji hrišćanski praznik mnogi su dočekali bez struje i vode, sa neočišćenim putevima, a ima i poplavljenih domaćinstava“).

MISIJA OSBiH U GAZI: Predsjedništvo BiH donijelo je odluku kojom se oružanim snagama BiH odobrava da učestvuju u mirovnoj misiji koja će biti uspostavljena u pojasu Gaze. O ovome je u srijedu izvijestila većina medija, a među njima i BNTV. Za javni televizijski servis ova vijest ne postoji, kao ni većina sličnih koje imaju pečat državnosti Bosne i Hercegovine. Zanimljivo, BNTV je naglasila kako je odluka o slanju vojnika u Gazu donesena jednoglasno, odnosno uz učešće i članice Predsjedništva iz RS Željke Cvijanović. Još zanimljivije, u tom smislu je spomenuto i kako je ovu mogućnost ranije najavio ministar odbrane Zukan Helez – dežurni  negativac medija bliskih vlasti u RS kojoj sigurno ne prija spominjanje u zajedničkom kontekstu sa SDP-ovim ministrom.

KULTURA SJEĆANJA I(LI) JAVNI INTERES: Interesantan prilog o mahinacijama povezanima sa kulturom sjećanja gledali smo u dnevniku RTRS od subote, a ticao se izgradnje spomen-sobe u čast stradalih srpskih civila. Ova soba bi trebala biti dio memorijalnog kompleksa u Istočnom Novom Sarajevu, a nacrtom budžeta ove općine za 2026. godinu je u ovu svrhu predviđeno 550.000 KM. Međutim, predstavnici lokalne opozicije sumnjaju u netransparentno trošenje javnog novca i pogodovanje određenim preduzećima, tvrde da će spomen-soba koštati milion maraka i opisuju ovaj iznos kao „uvredu za zdrav razum“. Ono što ovaj prilog čini posebno zanimljivim jeste osjetljivi balans između njegovanja kulture sjećanja i zaštite javnog interesa. Problematizirati izgradnju spomenika i druge načina njegovanja sjećanja na rat je u ovoj zemlji nešto što uvijek sa sobom nosi rizik zlonamjernih interpretacija, no BNTV je uspjela postići spomenuti balans i uraditi još jedan zahtjevan antikorupcijski prilog čak i u temi koja je emotivno i identitetski jako osjetljiva.

Ocjena: 10

KOMPARATIVNA ANALIZA

Za svaku televiziju bi bila zanimljiva vijest kako je bivšem premijeru ukinuta oslobađajuća presuda. To se desilo u utorak kada je Vrhovni sud Republike Srpske bivšem premijeru ovog entiteta Aleksandru Džombiću ukinuo oslobađajuću presudu za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa kreditom teškim 19,4 miliona KM, ali javni servis u pretprazničnom raspoloženju nije bio zainteresiran za ovu vijest. Naravno, BNTV je izvijestila kako je Džombićev predmet vraćen na ponovno suđenje u jednominutnoj crtici bez komentatorskog začina i daljih interpretacija.

Ova zaštita vlasti od svake neugodne situacije i kritike je jedna od osnovnih zadaća RTRS-a, što se u ponedjeljak moglo vidjeti na lijepom primjeru sa protestnom šetnjom mljekara. Već u samom uvodu priloga je neutralno rečeno kako su mljekari „iskazali nezadovoljstvo zbog prekomjernog uvoza mlijeka i najave smanjenja otkupnih kvota“ i naglašeno kako „resorno ministarstvo pokušava zajedno sa mljekarima da pronađe najbolje rješenje“ dok sa lokalnog nivoa dolaze „samo deklarativna podrška i dugovanja“. Dakle, okvir je sljedeći: problem je uzrokovan izvana, protest je zbog neke najave, ministarstvo traži rješenje, a lokalni nivo je dio problema. Iako se kroz izjave farmera provlači kako je „mljekara smanjila otkupnu cijenu“ i kako su „svugdje veći poticaji“, RTRS citira nadležno ministarstvo koje okrivljuje „poremećaje na svjetskom tržištu“, zaključuje kako se republički poticaji isplaćuju redovno, te prebacuje problem na kašnjenje lokalnih zajednica u isplati poticaja – naročito na grad Bijeljinu koji je, igrom slučaja, opoziciona sredina.

Na BNTV čujemo više detalja: jasno se u brojkama kaže kako je najveći otkupljivač mlijeka u BiH smanjio otkupne količine za deset posto a cijenu otkupa za pet feninga, te kako je premija za mlijeko u RS sa 28 kf najniža u regionu. Gotovo cijeli prilog je popunjen izjavama farmera koji se žale kako prosipaju mlijeko, apeluju na potrošače da kupuju domaće i na ministarstvo da nađe rješenje. Za razliku od toga, u skoro trominutnom prilogu RTRS farmeri su dobili dvadesetak sekundi u kojima se žale na uvoz i još dvadesetak u kojem se farmer koji nije na protestu žali na kašnjenje lokalnih poticaja. Zaključak priloga javne televizije koju plaćaju i nezadovoljni farmeri glasio je: „Mljekari očekuju da lokalne zajednice izmire dugovanja prema njima i uz redovne podsticaje ministarstva poljoprivrede započnu novi proizvodni ciklus.“

U izdvojenim segmentima smo spomenuli kako je sedmica na RTRS protekla u ceremonijalnom maniru, gdje je nakon Božića uslijedilo izvještavanje o proslavi dana entiteta koje je u potpunosti dominiralo dnevnicima. Sam Božić je, rekli smo, pokriven kao centralno mjesto zajedništva uz političku legitimaciju Dodika i njegovih saveznika, dok je za BNTV on bio kontrapunkt raspadu sistema koji bi građanima trebao pružiti javne usluge. Vrijedi izdvojiti još jednu činjenicu – iako je Sarajevo sjedište mitropolije Dabrobosanske, RTRS nije obraćao pažnju na obilježavanje Božića u ovom gradu. Tek je usputno u srijedu spomenuto da je održana liturgija u Sabornoj crkvi „ispunjenoj molitvom i protkanoj sjetom“ čime se implicira tužna atmosfera, za razliku od drugih mjesta gdje je Božić dočekan radosno.

Najzanimljivije je, ipak, bilo vidjeti kako su dvije televizije različito pristupile obilježavanju devetog januara. Za RTRS je to bio centralni narativ sedmice koji je maksimalno iskorišten za stvaranje slike narodnog jedinstva i čvrstog vodstva u uslovima stalne spoljnje prijetnje. Bio da je riječ o otvaranju centralnog spomen-obilježja poginulim borcima ili svečanoj akademiji, centralna ličnost bio je Milorad Dodik kao personifikacija proklamirane nanesene nepravde i kontinuirane borbe.

S druge strane, BNTV je u četvrtak izravno i hrabro već u uvodu emisije ukazala kako ni otvaranje spomenika „nije moglo proći bez Dodikove zloupotrebe institucija“ te kako se „ponovo pokazalo da su institucije zarobljene u rukama jednog čovjeka koji više ne obavlja ni jednu funkciju“. U samom prilogu o otvaranju spomenicima borcima VRS u Banjoj Luci BNTV je imala novu delegitimizaciju Dodika, spominjući kako se on u ratnom periodu zalagao za Vance-Owenov plan koji nije predviđao postojanje RS. Isto tako, BNTV je podvukla i kako je bilo potrebno 30 godina da se spomenik izgradi, te da je inicijativu za njegovu izgradnju dao banjalučki gradonačelnik Draško Stanivuković. Na kraju, izvještavanje o ovom događaju zaključeno je natuknicom kako otvaranje spomenika nisu prenosili mediji pod kontrolom SNSD.

Dan kasnije je RTRS izvještavala o defileu povodom devetog januara, komično ističući „spektakularni nalet tri helikoptera“ i veliki odaziv građana. Međutim, bilo je očito da su se izbjegavali široki kadrovi koji bi posvjedočili o značajnom prisustvu građana na defileu. Spomenuto je i učešće „motogrupe Noćni vukovi čiji je član i predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin“, kao međunarodno priznanje. Inače na međunarodnoj legitimaciji devetog januara kao dana RS javna je televizija insistirala često spominjući prisustvo notornog američkog političara Roda Blagojevicha, kojeg uporno predstavlja kao najbližeg saradnika američkog predsjednika Donalda Trumpa.

S druge strane, BNTV je o devetom januaru izvijestila kao legitimnom prazniku uz emotivni okvir, ali uz naglasak na institucionalnu krizu i zloupotrebi naslijeđa. Osim što je dan ranije spomenuto Dodikovo zalaganje za Vance-Owenov plan, devetog januara je BNTV čak četiri minute posvetila obmani vezanoj za referendum o odlukama visokog predstavnika kojeg je Dodik bio najavio za taj dan. „I dođe deveti januar, ali ne dođe referendum“, zaključuje BNTV

Plus sedmice

RTRS

Iako u dnevnicima RTRS postaje sve teže naći pozitivne primjere, u subotu smo vidjeli rijedak izlet van političko-identitetskog okvira u nešto što predstavlja temu blisku EU. Riječ je o prilogu o uvođenju otvorenog bankarstva koje bi građanima omogućilo bržu i jeftiniju bankarsku uslugu i koji je ove sedmice možda bio jedini u čijem fokusu je stvarno bio interes građana.

BNTV

Kao definitivni plus BNTV za ovu sedmicu stoji način na koji su osjetljive teme iz domena vjere i identiteta uspjeli prebaciti na teren odgovornosti prema javnom interesu i kritike zloupotrebe institucija.

Minus sedmice

RTRS

Jedna od degutantnijih stvari u onome što radi RTRS jeste zloupotreba djece u funkciji političko-ideološko-identitetskog narativa. Tako je devetog januara već u uvodu dnevnika javljeno da je RS „za svoj rođendan dobila najljepši poklon – rođeno je 35 beba“, što je klasičan primjer nacionalističkog narativa u kojem se djeca ne posmatraju kao individue nego kao poklon naciji i njen resurs. Primjer takvog narativa je i polaganje cvijeća na spomenik „najmlađem poginulom borcu VRS“, četrnaestogodišnjem dječaku o čemu je RTRS izvijestila u petak. U svakom normalnom društvu bi se postavljalo pitanje kako je i u nenormalnim ratnim uslovima bilo moguće da dijete od 14 godina završi na ratnom frontu i šta je potrebno učiniti kako se to ne bi dogodilo više nikada.

BNTV

Ove sedmice je BNTV o zahtjevnim temama izvještavala izuzetno hrabro, odgovorno i nadasve odmjereno. Moglo bi se zamjeriti korištenje komentatorskog tona i povremeno odsustvo glasa druge strane, ali to u poređenju sa nivoom društvene odgovornosti koju vidimo u dnevnicima ove televizije stvarno nije vrijedno spomena.