Od 2011. godine Bashar al-Assad i njegovi saveznici ubili su više od 181 novinara zbog njihovog rada. No, 9. decembra, na dan kada je režim pao u ruke skupini Hayat Tahrir al-Sham (HTS), 23 novinara bila su iza rešetaka, a deset je nestalo, uključujući sedam žrtava prisilnih nestanaka.
Reporteri bez granica (RSF) pozdravili du kraj jednog od najrepresivnijih režima u modernoj historiji, zbog kojeg je Sirija došla na 179. mjesto od 180 zemalja u Svjetskom indeksu slobode medija.
RSF traži pravdu za ubijene, ozlijeđene, zatvorene i nestale novinare, a budući čelnici zemlje moraju osigurati novu eru slobode medija.
Novinare su bombardirali sirijska vojska i njezini ruski saveznici dok su radili svoj posao, bili su na meti vladinih snajperista, mučeni i ubijani u Assadovim zatvorima.
Ubijen je 181 novinar od strane sirijskog režima i njegovih pristaša – 161 od strane režimskih snaga i 17 u ruskim zračnim napadima, prema podacima RSF-a i oni ne smiju proći nekažnjeno.
U decembru, samo nekoliko dana prije pada Assadovog režima i bijega njegova vođe, sirijske oružane snage pokušale su zaustaviti napredovanje pobunjenika iz Idliba, predvođenih oružanom grupom HTS, prema glavnom gradu Damasku.
Dvojicu novinara koji su izvještavali o sukobima ubile su sirijske oružane snage: Mustafa al-Kurdi, novinar lokalne novine Focus Aleppo i dopisnik turske javne televizije TRT, te Anas Alkharboutli, fotoreporter njemačke novinske agencije DPA.
– Brutalna vladavina Assadove diktature je gotova, a s njom – nadamo se – i nasilna represija medija u Siriji. Zahtijevamo da se Bashar al-Assad procesuira za svoje zločine. Pravda, koja je davno stigla, konačno mora biti zadovoljena za sve žrtve njegovih zlostavljanja. Svjesni smo i zločina HTS-a nad novinarima te pozivamo HTS da svoje odgovorne članove pozove na odgovornost, te da oslobodi sve novinare koji se još nalaze u zemlji, uključujući i one koje su uzeli za taoce. Budući čelnici Sirije, ko god oni bili, moraju garantirati sigurnost novinara i omogućiti procvat slobodnih medija – kazao je Jonathan Dagher, voditelj odjela RSF-a za Bliski istok.
Na dan pada režima, 9. decembra, 23 novinara još uvijek su bila zatvorena, a sedam je bilo žrtvama prisilnih nestanaka – oteo ih je Assadov režim na nepoznate lokacije. Za većinu nema dokaza da su još živi.
Između zloglasnog zatvora Saydnaya, koji su preživjeli opisali kao “pakao na zemlji”, do pritvorskog centra Mazzeh koji kontroliraju obavještajne službe zračnih snaga, malo je novinara preživjelo.
Suočili su se s mučenjem, uskraćivanjem medicinske njege i tajnim pogubljenjima nakon brzih suđenja koja su trajala samo nekoliko minuta, prema svjedočanstvima koje je prikupio RSF. Ipak, poplava video snimaka koji prikazuju oslobađanje zatvorenika ponovno je potaknula nadu.
Od pada režima, pobunjenici su počeli otvarati zatvore. RSF je potvrdio oslobađanje Hanin Gebran, novinarke iz Syria Media Monitora koja je u pritvoru od juna i blogerice Tal al-Mallouhi, koja je u pritvoru od 2009. godine zbog svog rada prije revolucije. Oba novinara su, prema informacijama RSF-a, na slobodi od 8. decembra.
Razne pobunjeničke grupe i naoružane frakcije također su pridonijele represiji nad novinarima u područjima koja su kontrolirali.
Od 283 novinara ubijena u Siriji od 2011. godine, HTS je optužen za ubistvo šestero između 2012. i 2019. godone.
Nekoliko kurdskih novinara također je ubijeno u zračnim napadima u sjevernoj Siriji, posljednji put u augustu, u napadima koje su kurdski mediji pripisali turskoj vojsci.
U međuvremenu, Islamska država, radikalna islamistička grupa, ubila je 22 novinara u Siriji između 2013. i 2017. godine, prema podacima RSF-a. Do danas je nemoguće identificirati odgovorne za ubistva 59 novinara.
Izvor: RSF
