Objavljen je informativni list koji ukazuje na glavne karakteristike nacionalnog regulatornog i samoregulatornog okvira protiv govora mržnje i dezinformacija te nudi uvid u adekvatnost zakonske regulative u sprječavanju govora mržnje i dezinformacija u Bosni i Hercegovini.
Zabrana govora mržnje u Bosni i Hercegovini nije u potpunosti regulirana niti usklađena s međunarodnim standardima. Krivično zakonodavstvo kriminalizira javno poticanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i neprijateljstva.
Zakonodavni okvir za reguliranje govora mržnje u BiH je fragmentiran i neusklađen s evropskim standardima, a malo je slučajeva njegove obrade. Načini borbe protiv dezinformacija uglavnom se oslanjaju na samoregulatorne okvire i platforme za provjeru činjenica, a ne postoje sveobuhvatne strategije za borbu protiv dezinformacija.
S obzirom na veliku prisutnost govora mržnje i dezinformacija, posebno u online sferi, koji mogu utjecati na demokratske procese u zemlji, potrebno je unaprijediti zakonodavne, regulatorne i samoregulativne okvire i načine njihove primjene, navodi se.
Bosna i Hercegovina je dužna donijeti odgovarajuća rješenja u skladu s međunarodnim konvencijama, preporukama međunarodnih tijela i standardima Evropskog suda za ljudska prava
Slučajevi procesuiranja govora mržnje u Bosni i Hercegovini su rijetki. Od 2004. do 2019. u BiH je doneseno 27 presuda za krivična djela izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti protiv 26 osoba, od čega je u 12 slučajeva osoba oglašena krivom, a u 14 predmeta optuženi su oslobođeni.
Publikacija nudi niz preporuka za bolje reguliranje govora mržnje u BiH, a među njima je potreba usklađivanja i unapređenja krivičnih zakona i dodati niz drugih situacija koje podrazumijevaju govor mržnje.
Potrebno je usvojiti strategiju za borbu protiv govora mržnje koja bi trebala uključivati bolju saradnju između nadležnih institucija i samoregulatornog tijela, uspostavljanje nadzora za govor mržnje i uključenost vlasti u kampanjama protiv govora mržnje. Vlasti trebaju usvojiti sličnu strategiju za borbu protiv dezinformacija.
– Javni dužnosnici trebali bi javno osuditi očite primjere govora mržnje i dezinformacije. Produžiti mandat Centralne izborne komisije tokom cijelog perioda predizborne kampanje. Poboljšati kodove Regulatorne agencije za komunikacije i Vijeća za štampu, pri čemu bi dezinformacije bile preciznije definirane. Spriječiti zloupotrebu propisa ograničavanjem slobode govora – neke su od preporuka.
Također, vlasti, organizacije civilnog društva te regulatorna i samoregulativna tijela bi trebala uspostaviti koaliciju za borbu protiv govora mržnje i dezinformacija koja bi predlagala aktivnosti, davala preporuke za regulatore, zakonodavni i samoregulativni okvir, te sarađivala s različitim akterima, uključujući predstavnike društvenih mreža.
Kako je navedeno medijska i informacijska pismenost treba se jačati kroz obrazovanje, medije i organizacije civilnog društva. Obrazovanje bi također trebalo uključivati razvoj vještina za otkrivanje i prijavljivanje dezinformacija i govora mržnje.
U slučajevima izmjena zakonskog i regulatornog okvira, mora se uzeti u obzir da se pitanje slobode izražavanja ne dovodi u pitanje, naglašeno je.
Ova je publikacija proizvedena u okviru Resilience: Civil Society for Media Free of Hate and Disinformation, regionalnog projekta koji finansijski podržava Evropska unija, a na zapadnom Balkanu i Turskoj provodi konzorcij organizacija za razvoj medija predvođenih SEENPM-om.
Dio je niza publikacija na istu opću temu istraživanih u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji i Turskoj.
Izvor: SEENPM
