Ne pamti se kad je neki američki predsjednik izazivao ovoliko pažnje. Trump je vizuelno brend i teško da će ga neko nadmašiti u dogledno vrijeme

Iako je od inauguracije Donalda Trumpa prošlo jedva 20 dana, on je u svojstvu predsjednika SAD-a već toliko prisutan u medijima da se ima utisak kao da je prošlo mnogo, mnogo više. Nevjerovatna je medijska sila uložena u izvještavanje o svakom mogućem aspektu njegovog predsjednikovanja i baš svi se bave njime, počev od tabloida i ženskih časopisa pa do najozbiljnijih političkih publikacija. Čini se da ništa nije ostalo nepokriveno –  od stila i modnih dizajnera koje Melania Trump preferira pri izgradnji imidža Prve dame, preko igračaka djece Ivanke Trump, do ozbiljnih analiza i mišljenja o posljedicama koje Trumpova politika može imati kako na samu Ameriku tako i na ostatak svijeta.

Ono što u tome plijeni pažnju jeste emotivna obojenost različitih stavova. Stiče se utisak da su neutralni tekstovi u manjini, dok preovladavaju tekstovi u kojima se izražavaju prezir i zgađenost, ili pak simpatije i oduševljenje Trumpovom politikom. Kao da se cijela javnost polarizirala i podijelila na Trumpove pristalice i Trumpove protivnike. Sa sigurnošću se može tvrditi da ni o jednom američkom predsjedniku (ili javnoj ličnosti) do sada nije objavljeno toliko pogrdnih i podsmješljivih karikatura ili “memes”, a njegov lik iskorišten u različitim gifovima i najavama (prisjetimo se i domaćeg primjera – najave za MESS 2016), koliko je o Trumpu, iako je još na početku svog mandata.

Pri tome je Trump-ikonografija toliko opća i svepoznata da je dovoljno, na primjer, predstaviti žutonarandžastu boksersku rukavicu da bi gledatelji u njoj automatski prepoznali novog američkog predsjednika. Trump je vizuelno brend i teško da će ga iko u tome nadmašiti u dogledno vrijeme, i to je samo po sebi fascinantno i vrijedno osvrta u relaciji s trenutnim zeitgeistom i historijskim trenutkom. Ali u ovom tekstu nećemo se opširnije baviti divljačkom i sveobuhvatnom medijskom reprezentacijom brenda Trump i više nas zanima jedan drugi trampovski specifikum. Radi se o načinu na koji Trump koristi društvene mreže za predstavljanje svojih političkih ideja. Jer iako su i prethodni američki predsjednici bili aktivni na društvenim mrežama, daleko da se njihova aktivnost može mjeriti s Trumpovom. A Trump koristi sve raspoložive socijalne online platforme (Facebook, Instagram, Twitter, Snapchat…), u želji da dopre do što većeg broja korisnika. Sadržaj na njima je uglavnom isti, pa se pri analizi dovoljno bazirati na jednoj, a naš je izbor bio stari dobri Facebook.

Trump na Facebooku

Donald Trump se ovom društvenom mrežom koristio tokom cijele predizborne kampanje, ali naša analiza bavi se samo vremenom od 20. januara, nakon zvanične inauguracije. Trump je na Facebooku veoma aktivan i samo je, na primjer, na dan inauguracije proizveo sedam-osam statusa. Tako će se već tada obratiti Amerikancima, i to svima onima koji žive “od planine do planine, od okeana do okeana, u svim gradovima, velikim i malim”, i poručiti im: “Počujte me: više nikad nećete biti ignorisani!” Ne treba biti stilski ekspert da se u ovome prepozna jezička formula “iza sedam gora, iza sedam mora”, koja se koristi za konstrukciju bajki. Način obraćanja također podsjeća na predstavu koju djeci u lunaparku najavljuje voditelj preko megafona.

Inače, što se jezičkog nivoa tiče, u Trumpovim se statusima najčešće ponavljaju riječi: “zid”, “muslimani”, “demokrate”, “zlo”, ali i velike imenice lijepog značenja kao što su: “srce”, “borba“, “duh“, “plemenitost”, “hrabrost”, “ponos”, “patriotizam”. Jezik mu je siromašan i sastavljen od fraza, česti su uzvičnici, a nerijetko status završava predizbornim sloganom: “MAKE AMERICA GREAT AGAIN”. Kad želi nešto da istakne, Trump uglavnom ne poseže za jezičko-stilskim sredstvima, nego jednostavno koristi velika slova. Inače, svakom onom ko je imao priliku da barem jednom sluša Trumpa i obrati pažnju na njegov jezik, jasno je da je autor većine ovih statusa upravo Trump, a ne neki od asistenata, kako bi se moglo pomisliti. Drugim riječima, verbalni izričaj mu je ispod nivoa koji bi se mogao očekivati od jednog predsjednika države.

Njegova vizija svijeta je također infantilna, crno-bijela i svijet je podijeljen na dobro i zlo. Ciljana publika su mu, naravno, Amerikanci, koje idealizira i “čija hrabrost, dobrota i ljubav” trebaju da ga vode tokom njegove predsjedničke karijere. Njih će on spasiti od “radikalnog islamskog terorizma” tako što će ga “zbrisati s lica zemlje”. Često koristi priliku da posjeti na zlo koje prijeti od muslimana, podsjeća kako su kršćani masovno eliminisani na Bliskom istoku i zato on neće dopustiti da to “zlo pređe granicu SAD-a”. Ton koji pri tome koristi podsjeća na najavu nekog avanturističkog filma ili videoigrice, u kojoj zlo prijeti da zavlada svijetom i porobi sve ljude (u ovom slučaju Amerikance) i jedino mu Trump stoji na putu.

Dalje, preko njegovog profila saznajemo o svim obavezama koje ima u Bijeloj kući, sastancima koje je imao ili mu predstoje, na njemu nam iznosi svoje političko mišljenje o nečemu (tako, npr., kaže da Amerika treba jake granice kako ne bi postala kao ostatak svijeta ili Evropa, jer tamo je prava “katastrofa”) ili pak najavljuje emisije u kojima će gostovati. Ponekad statusom sumira i svoj dan u maniru neke tinejdžerke: “Imao sam sjajan sastanak u sjedištu CIA-e, spakovao sam se, odao poštovanje Zidu, dobio duge ovacije od divnih ljudi. Život je divan!” Česta meta njegovih statusa su demokrate i Obama, pa nas tako obavještava o nekim revolucionarnim potezima koje će uraditi da spasi situaciju nakon što su je oni svojom katastrofalnom politikom skoro uništili. Sasvim transparentno nam nudi na uvid transkripte razgovora koje je imao sa Vladimirom Putinom, Françoisom Hollandeom, Angelom Merkel i drugim zvaničnicima, a obavještava nas i o svojim budućim planovima.

Svjedoci smo enterijera Bijele kuće kao nikad do sada, jer nam Trump svoj dnevni raspored predstavlja i fotografijama (čak se čekira u Ovalnom uredu), pa ga vidimo dok potpisuje neki nacionalno bitan sporazum, prima predstavnike vojske ili vlasnike automobilske industrije, te pozira za predsjedničkim stolom. Veoma bitan momenat predstavljaju i porodične fotografije na kojima ga vidimo okruženog djecom i brojnom unučadi.

Inače, valja spomenuti da su i njegova djeca, naročito kćerka Ivanka i sinovi Donald Junior i Erik, stalna i aktivna Trumpova podrška, kako u životu tako i na vlastitim Facebook stranicama. I Ivanka i Donald Jr. nesebično koriste djecu i postavljaju njihove fotografije dok prisustvuju djedovim govorima ili se igraju u Bijeloj kući. Tako maksimalno koriste moć koju fotografije skladnih porodičnih situacija imaju, dječijim slikama “šire slatkoću” i dobijaju simpatije od gledatelja. Pa će Ivanka postaviti video u kojem njen najmlađi sin propuže na tepihu Bijele kuće, dok će Donald Jr. objaviti sliku kćerkice s vojničkom kapom na glavi, koju je ona navodno, i bez njegovog znanja, “otuđila” iz Bijele kuće.

Bez medijskog filtera

Zbog svega ovoga, čini se da smo u jedinstvenoj situaciji u historiji. Sama činjenica da posjedujemo korisnički profil na društvenoj mreži čini nas direktnim svjedocima odluka koje se donose u Bijeloj kući, a koje imaju i globalne posljedice. Nije potrebno kao prije gledati prenose press-konferencija i pratiti medije da bi se saznalo za njih, nego je dovoljno otvoriti Trumpov profil na Facebooku. Čini se da funkcija medija kao posrednika u klasičnom smislu gubi značaj.

Oduvijek je američka politika (kao i svaka uostalom) bila obilježena tajnošću, spekulisalo se o zakulisnim igrama i odlukama koje se donose bez znanja nas, običnih smrtnika. Kultna serija “Kuća od karata” je maestralno pokazala čime se sve može služiti da se dođe do pozicije predsjednika, na koji način se donose najviše odluke i kako funkcioniše medijski spin. Ali u Trumpovoj eri nekako je postalo teže povjerovati u sve to i zbog sveopće (makar i prividne) transparentnosti. Izgleda potpuno nemoguće povjerovati da bi Trump doista nešto uradio a da to ne bi podijelio sa svima. Njemu trebaju stalni gledatelji i publika.

Reality predsjednik

Donald Trump je zapravo otprije poznat celebrity i recimo da je predsjednikovanje samo zadnja faza u njegovom razvoju. Gledano na njegov životni put, jasno je da su mu oduvijek bila draga svjetla kamere i da se često pojavljivao na televiziji. Globalno je poznat njegov business reality show “Pripravnik”, koji se od 2003. emitovao na televiziji NBC i imao veliku gledanost. Voditelj emisije je bio upravo Trump, a koncept je podrazumijevao takmičare koji su se natjecali za visoke poslovne pozicije u njegovim firmama. Emisija je imala karakteristike bilo kojeg reality programa, a odluku o pobjedniku, tj. onome koga će zaposliti, donosio je sam Trump, bivajući vrhovni sudac i onaj “kome pripada sva moć”. Pošto se show obnavljao iz godine u godinu, nema sumnje da mu je dobro odgovarala ta uloga. Ali valjda mu je dosadilo da bude samo multimilijarder i TV star, pa je postao i predsjednik i s televizije prešao na internet. Shvatio je koliku moć imaju društveni mediji i savršeno ih i u potpunosti koristi.

Sudeći po ovome čemu smo do sada svjedoci i činjenici da njegova politika doista pokazuje neke karakteristike globalnog reality showa, nadamo se ipak da ga neće u potpunosti imitirati. Jer ako bude, poznato je da je kraj reality showa samo jedan – onaj s jednim pobjednikom, dok su svi ostali gubitnici.