Dragan Štavljanin, novinar i urednik Radija Slobodna Evropa, te autor više knjiga i stručnih radova, preminuo je u Pragu od posljedica teške bolesti u 62. godini života.
Sve što je radio nosilo je jasan profesionalni pečat. Velikodušno je dijelio svoje znanje i vreme, isporučujući izuzetno novinarstvo na svim našim platformama.
Kada je Balkanski servis obiježio 30. godišnjicu, u našoj arhivi pronađena je fotografija Dragana kako izvještava s građanskih protesta 1996-97. godine u Beogradu.
Draganov put vodio je od reportera do urednika, a izuzetan rezultat je postigao kada je tokom NATO kampanje protiv Srbije 1999. godine vodio petočasovni noćni program Radija Slobodna Evropa. U tim mjesecima straha i neizvijesnosti, RSE je u Srbiji dostigao rekordnu publiku kao jedan od rijetkih objektivnih izvora informacija, dobijenih od reportera prisutnih na svim stranama sukoba.
Dragan je izgradio i koordinirao mrežu dopisnika koji su pokrivali Srbiju, Kosovo i Crnu Goru. Sa mnogima od njih ostao je u profesionalnim i prijateljskim odnosima i nakon 1999. godine, baš kao što je uvijek bio rado viđen među kolegama i prijateljima u svim državama bivše Jugoslavije.
Intervjuisao je svjetski poznate ličnosti, uključujući Leha Valensu, Mariju Todorovu, Jorgosa Papandreua, Fransisa Fukujamu i mnoge druge, i dokazao se kao promišljen i cijenjen sagovornik vodećih glasova u politici, ekonomiji i vanjskim poslovima.
Posljednjih godina rada na RSE Dragan je pokrenuo video-serijal “Post Scriptum”, sažeta objašnjenja globalnih dešavanja – od Balkana do rata u Ukrajini; od demokratskog nazadovanja u Mađarskoj do autoritarizma u Turskoj; od tehnološke industrije do širenja digitalnog uticaja Kine.
Serijal je jedan od najgledanijih sadržaja na društvenim mrežama RSE. Angažman u RSE završio je kao vanjsko-politički urednik.
Karijeru je započeo u drugoj polovini osamdesetih kao jedan od najmlađih novinara u tada visoko cijenjenom i popularnom nedeljniku NIN. Nastavit će je u Radio Beogradu.
Privržen profesionalnom i etičkom izvještavanju tu kuću je među prvima napustio odbijajući da prihvati strogo kontroliranu uređivačku politiku koju su nametali krugovi vlasti Slobodana Miloševića.
Vjerujući da promjene u Srbiji mogu biti izvedene i u uvjetima međunarodne izolacije tadašnje Jugoslavije i ratova u okruženju, kao pomoćnik ministra informiranja iz redova nestranačkih ličnosti, priključio se početkom devedestih timu Miloševićevog oponenta premijera Milana Panića.
Autor je više knjiga; među njegovim najvažnijim djelima je “Hladni mir: Kavkaz i Kosovo” komparativna studija sukoba na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza, u kojoj je slučaj Kosova poslužio kao ključna točka, zasnovana na intervjuu koji je uradio za RFE; kao i “Balkanizacija interneta i ‘smrt’ novinara”, knjiga o promjenama u novinarstvu u digitalno doba.
Magistrirao je na poljima međunarodnih odnosa na Otvorenom univerzitetu u Londonu i u Budimpešti. Godine 2012. odbranio je doktorsku disertaciju pod naslovom “Demokratija i mediji u eri globalizacije” na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.
Od Čačka gdje je rođen, preko Beograda gdje je ušao u novinarske vode, do Praga gdje je živio skoro tri decenije, prilagođavao se i igrao razne uloge: bio je suprug i otac troje djece, kolega i nezamjenjiv prijatelj. Uvijek je ostajao dosljedan, principijelan, etičan i profesionalan.
Iz bolnice u kojoj se borio sa najtežim izazovom, kolegama na RSE uputio je poruku: “Naše povremene međusobne nesuglasice nikada nisu bile podsticane nacionalnom, vjerskom ili bilo kojom grupnom pripadnošću bilo koga od nas, već različitim profesionalnim viđenjima kako da dođemo do najboljeg rezultata. I po tome smo oaza u svijetu podijeljenom po raznim osnovama”.
Izvor: RSF
