Imrana Kapetanović je fotografkinja iz Sarajeva. Kroz formalno i neformalno obrazovanje njeno zanimanje za fotografiju počinje 2003. godine i od tada aktivno radi i učestvuje na izložbama i projektima u Bosni i Hercegovini i šire.
Vlasnica je fotografskog Studija TNT, te predsjednica Udruženja «Foton». Već devetu sezonu uspješno vodi školu fotografije Foton, te radi na obuci mladih kroz različite radionice, kao i na obuci novinarki i novinara u Mediacentru iz Sarajeva. U domenu dokumentarne fotografije najviše je fokusirana na foto priče. Gostovala je kao predavačica na Međunarodnom univerzitetu u Sarajevu, Maloj školi fotografije, te aktivno učestvuje na projektu foto sekcije u KJU Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Sarajevu. Radila je i na projektu organizacije Narko-ne. Autorica je fotografskog projekta People of Sarajevo.
Od 2003. godine pa do danas, održala je 20 samostalnih izložbi, te učestvovala na preko 160 kolektivnih izložbi fotografija u Bosni i Hercegovini, Austriji, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Kosovu, Albaniji, Sloveniji, Andori, Kataru, Kini, Francuskoj, Holandiji, Turskoj, Njemačkoj, Irskoj i Sjedinjenim Američkim Državama.
Učesnica je regionalnih fotografskih projekata, kolonija i radionica, uključujući i Ljetni kamp poetske fotografije u Rumuniji. Dobitnica je više nagrada za fotografiju.
Članica je Asocijacije za umjetničku fotografiju u Bosni i Hercegovini (AUFBiH) i Udruženja likovnih umjetnika i umjetnica primjenjenih umjetnosti u Bosni i Hercegovini (ULUPUBiH).
O svom napoznatijem projektu Imrana kaže:
– Skojevka Minka je intimna priča o mojoj babi. Kao tinejdžerka bila je pripadnica SKOJ-a. Danas još uvijek živi u svom svijetu, okružena uspomenama i simbolima iz tog perioda. Iako snimam i u eksterijeru i u interijeru, većina fotografija je ipak nastala unutar njene sobe, njenog privatnog i intimnog prostora, u svakodnevnim radnjama i trenucima. Simboli su jako bitni za naraciju cijele priče. Na njih ukazujem kako spontano, tako i direktno, te ostavljam gledocima da sami pronađu ono što ih interesuje u prostoru slike.
Projekt Skojevka Minka započela sam prije osam godina. Minka, moja baba, dobro pamti prošla vremena i dosta priča o tome. To je upravo bila moja motivacija, da je fotografišem u svakodnevnim posovima, u većini slučajeva kada nije svjesna kamere, te da snimam kratka videa i bilježim njene storije koje često zvuče poput priča naučne fantastike.
Minka nije obična baba: svirala je bubnjeve, često je išla na planinu s prijateljicama, a tokom Drugog svjetskog rata bila je hrabra tinejdžerka koja se suprotstavljala njemačkoj vojsci i lokalnoj policiji. Kao aktivistica, nakon rata, podučavala je partizane i partizanke osnovnim vještinama čitanja i pisanja. Danas, u 91. godini, voli da putuje, istražuje nove stvari kao što su pametni telefon i tablet, sluša Pavarottija i dosta se smije. Kao veoma pozitivna osoba, ona mi je inspiracija tokom dugog niza godina i veliko mi je zadovoljstvo godinama raditi na ovom serijalu. Pošto mogu sebe vidjeti kroz nju, ovaj serijal je, u neku ruku i jedan vid autoportreta.
