„Kad izađem u noćni klub s prijateljicama, prilazi mi veći broj muškaraca zrele dobi. Ne čine to zato što sam mnogo ljepša od ostalih djevojaka u klubu. Razlog je što, zbog mog niskog rasta i krhke tjelesne građe, misle da sam mlađa no što jesam. Kad me pitaju za godine i saznaju da sam prešla dvadesetu, naglo izgube interes. Razočarano priznaju da su mislili kako sam mnogo mlađa, da nemam niti petnaest”. Ovako je svoje iskustvo opisala djevojka prestara za ukus pedofila, zaključivši kako je ovaj poremećaj mnogo rašireniji no što pretpostavljamo.

Najveći broj pedofila nije zainteresiran niti za tinejdžere, seksualno ih uzbuđuju isključivo mala djeca. U novembru 2022. filipinski sud je australskog državljanina Petera Gerarda Scullyja osudio na 129 godina zatvorske kazne zbog seksualnog zlostavljanja djece. Najmlađa žrtva je imala samo 18 mjeseci. Scullyju ovo nije prva zatvorska kazna, i ranije je osuđivan zbog silovanja i trgovine djecom. Ovog puta krivnju nije bilo teško dokazati budući da je snimao svoje seksualne odnose s djecom te snimke prodavao kupcima u Njemačkoj, SAD-u i Brazilu, a pokraj kuće koju je unajmio policija je pronašla i mrtvo tijelo jednog djeteta.

Pritvor zbog pokušaja otmice

Ovakvi se zločini ne događaju samo nekome drugome, na drugom kraju svijeta. Ovog je petka, 15. septembra, Općinski sud u Mostaru odredio pritvor pedesetogodišnjem Daliboru K. iz Laktaša zbog sumnje da je tri dana ranije pokušao oteti devetogodišnju djevojčicu u blizini Osnovne škole Vrapčići, mameći je slatkišima da uđe u njegov kombi bez registarskih oznaka. Nije teško pretpostaviti kakva bi bila sudbina ove djevojčice da to nije vidjela njena baka i odmah pozvala policiju.

Kad čujemo da je neki osumnjičenik pritvoren radi sumnje na počinjenje seksualnih aktivnosti nad djetetom i da čeka suđenje, skloni smo mu odmah sami presuditi smatrajući svaki daljnji sudski postupak pukim viškom. Mnogi će tada zazivati povratak smrtne kazne, Golog otoka ili doživotnog zatvora bez mogućnosti pomilovanja. Drugi će hvaliti učinkovitost šerijata pa predlagati odsijecanje spolovila, glave ili i jednog i drugog. Naša je ljutnja razumljiva. Djecu ubrajamo u jednu od najranjivijih društvenih skupina jer zbog svoje dobi nisu u stanju adekvatno interpretirati vlastita iskustva, podložna su utjecaju pa ih je lako nagovoriti ili ucijeniti te često nisu svjesna opasnosti. Zato je razumljiva naša potreba da ih zaštitimo, kao i ogorčenost nad zlostavljačima kojima su upravo djeca meta zločina. Drugi je razlog naše nezadovoljstvo presudama, koje nam se često čine neopravdano i nepravedno preblage. Ukoliko kazna služi zastrašivanju i odvraćanju potencijalnih počinitelja od kaznenih djela, onda uvjetne ili kratkotrajne zatvorske kazne za najgore zločine naprosto ne polučuju svrhu. S druge strane, pri odlučivanju o kazni valjalo bi znati jesu li pedofili bolesni ljudi te, ako je riječ o bolesti, može li se ona izliječiti i što učiniti s recidivistima koji po izlasku iz zatvora svaki put iznova ponove kazneno djelo predstavljajući trajnu društvenu opasnost.

Samo dvadesetak dana prije mostarskog uhićenja hrvatsku je javnost uznemirila odluka sutkinje Županijskog suda u Rijeci kojom je 85-godišnjem osumnjičeniku za kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta, izrekla tek mjeru opreza, umjesto istražnog zatvora kako je zahtijevalo državno tužilaštvo, obrazloživši ju njegovom životnom dobi i zdravstvenim stanjem. Riječ je o osumnjičeniku koji je već bio osuđivan za slična kaznena djela. O svemu se očitovao i saborski Odbor za obitelj, mlade i sport: „Prisiljeni smo reagirati i ukazati na opetovanu i nerazumljivu blagost sudstva prema počiniteljima kaznenih djela spolne zlouporabe djece”. Dodali su kako ne može postojati olakšavajuća okolnost kad je riječ o ovakvim kaznenim djelima te zaključili kako je „vrijeme da i sudstvo počne slati poruke koje javnost šalje sa svakim novim slučajem otkrivenih zlodjela spolne zlouporabe djeteta, a to je da počinitelje treba najstrože osuditi, a žrtvama pružiti pomoć u najvećoj mogućoj mjeri”. Na kraju je Izvanraspravno vijeće Županijskog suda ipak izmijenilo odluku pa je optuženik sada u istražnom zatvoru.

Pedofilske aktivnosti

No, pedofilske aktivnosti koje proizlaze iz seksualnog uzbuđenja odrasle osobe prema djevojčicama i dječacima, tek u suvremeno doba nailaze na osudu i prijezir. Još prije samo stotinjak godina bila je društveno prihvaćena praksa da muškarac u kasnim četrdesetima oženi maloljetno žensko dijete, koje bi do svoje punoljetnosti imalo već najmanje dvoje vlastite djece. To nije nailazilo na moralnu osudu niti je smatrano kaznenim djelom. No, kad je Nizozemska 2006. ozakonila političku stranku pedofila PVND, većina njenih građana, kao i ostatka svijeta, smatrala je ovaj potez ekstremno problematičnim. Riječ je o stranci koja je u svom programu navela kako se zalaže za to da seksualni odnos odrasle osobe s djetetom starijim od dvanaest godina ne bude tretiran kao kazneno djelo ukoliko je dijete na njega svojevoljno pristalo. Zahtijevali su i legalizaciju posjedovanja dječje pornografije, dozvolu da se djeca mlađa od 16 godina mogu pojavljivati u pornografskim filmovima i štošta drugo. Stranka je u međuvremenu 2010. ugašena budući da dva puta za redom nije uspjela prikupiti dovoljan broj potpisa potpore za sudjelovanje na izborima. I dok vjernici katolici plaču nad Crkvom koja se pokazala leglom pedofila, osjećajući kako su ih izdali oni kojima su najviše vjerovali, pojedini tumači islama će šerijatsku dozvolu muškarcu da se oženi djevojkom koja je tjelesno i mentalno spremna za brak, tumačiti na način da je djevojčica spremna za brak i seksualne odnose čim dobije prvu menstruaciju, pa imala i samo deset godina. Ili još manje.

„Kad je tražio da imamo spolni odnos, nisam bila spremna. Nisam čak ni znala što to znači, pa sam odbila, a on me silovao. Bio je vrlo nasilan i svaki put kad je želio imati seks, koristio bi nasilje. Živjeli smo u zajedničkoj kući i roditelji bi me čuli kako vrištim”, ispričala je svoje bračno iskustvo Wannakanok Pohitaedaoh, voditeljica dječjeg skloništa u tajlandskom gradu Narathiwatu, koju su roditelji u dobi od 13 godina udali za starijeg muškarca. „Isto se događalo mnogim mojim prijateljicama koje su imale 12, 13 godina i bile u braku s mnogo starijim muškarcima od 30, 40 godina. One su bile djevojčice, poput mene, i nisu željele seks pa je nasilje bilo uobičajeno”, dodala je objašnjavajući kako ovakvi brakovi nisu ništa drugo doli legalizacija pedofilije. Na pitanje što država poduzima da ovome stane na kraj, objasnila je kako vlasti ne čine ništa jer se ne žele zamjeriti lokalnoj Islamskoj zajednici. Abdul Razak Ali, tajnik Islamskog vijeća Narathiwata, objasnio je da se i njegova majka s 13 godina udala za njegovog oca, koji je tad imao 70, te da rana udaja ima mnoge dobre strane, od sprječavanja mladih djevojaka da stupe u izvanbračne seksualne odnose do smanjenja preljuba.

Otvoreno je pitanje mogu li se seksualni porivi uopće mijenjati. Pedofilija, kao vrsta parafilijskog poremećaja, pokušava se liječiti psihoterapijom i lijekovima antiandrogenima koji smanjuju libido. Pa, premda se možda i ne može izliječiti na način da pogled na dijete prestane izazivati seksualno uzbuđenje, može rezultirati uspješnom samokontrolom poriva i odustajanjem od pedofilskih aktivnosti. Drugim riječima, dok pedofil ne pokušava realizirati ono što ga uzbuđuje, nije društveno opasan. I dok ga liječenje pokušava osnažiti u kontroli nagona, kaznenom sustavu je zadaća odvratiti ga od vršenja kaznenih djela. Problem je, međutim, što naša sudska praksa u tome rijetko uspijeva. To se može i mora promijeniti.

Iako je, naime, prema članku 158. Kaznenog zakona RH za spolni odnos s djetetom uz primjenu sile ili prijetnje, obmane, prevare i slično predviđena kazna zatvora od tri do 15 godina, muškarac u dobi od 62 godine koji je godinama silovao i snimao silovanje djevojčice koja je, u vrijeme kad se to počelo događati, imala samo 11 godina, 2019. je osuđen tek na šest godina zatvora. Takva kazna ne odvraća od počinjenja djela, gotovo da na njega potiče, a to nije dobro.

U kinima se upravo prikazuje američki film „Zvuk slobode” Alejandra Monteverdea s Jimom Caviezelom u glavnoj ulozi. Snimljen prema istinitoj životnoj priči Timothyja Ballarda, film problematizira mučnu temu trgovine djecom u svrhu seksualnog iskorištavanja. Dva milijuna većinom vrlo male djece (mlađe od deset godina) svake godine bude prodano od strane svojih siromašnih obitelji ili prevarom oteto te bačeno u višegodišnje seksualno ropstvo. Prema podatcima UNICEF-a, trgovina ljudima će uskoro postati najprofitabilnija kriminalna aktivnost s prihodima većim od prodaje narkotika. Vrećicu kokaina je, naime, moguće prodati samo jednom, a petogodišnje dijete pet do deset puta svaki dan i tako godinama.

Zar ćemo to samo nijemo promatrati?