FTV: Mreža – 15. oktobar 2018.
ETNONACIONALNA PIJACA: Nova sezona političkog magazina Mreža Federalne televizije započela je analizom postizbornih pregovaranja između onih koji su se deklarirali kao neupitni pobjednici općih izbora, i onih bez kojih ti isti pobjednici ne mogu adekvatno formirati vlast. „Etnonacionalna pijaca“, prokomentirao je trenutačnu situaciju sociolog Esad Bajtal u prilogu, a kao takvu su je autori ove emisije i predstavili. Novinarka Mirela Mahmutović nastojala je objektivno prikazati koaliciona pregovaranja, ali nije štedjela pri isticanju predizbornog „kiča i šunda“ koji su građani BiH bili primorani trpjeti tokom kampanja. Prilog se, međutim, nije svodio na puku kritiku radi kritike, nego je uspijevao na trenutke briljirati u balansiranju pronicljivih analiza, stručnih političkih procjena i prozaičnog obavještavanja. Ova potonja stavka je posebno važna jer predstavlja rijedak slučaj odgovornog informiranja javnosti o zamršenim međusobnim odnosima političkih aktera koji trenutno pregovaraju o formiranju vlasti. Mreža je to klupko skrivenih ambicija i nejasnih odnosa pokušala koliko-toliko razmrsiti i gledaoce odgovorno informirati o mogućem kršenju obećanja i stavova koji su dani prije, tokom i u sedmici nakon izbora.
SDP KATEGORIČAN: Jedan od tih stavova (pa čak i ideala, s obzirom kojim žarom ga brane) odgovor je na moguće koaliranje sa SDA. Kategorično „ne“ po pitanju koaliranja SDA je dobila od Nezavisnog bloka, PDA, A-SDA i stranke Elmedina Konakovića, Narod i pravda. Kategorično „ne“ dobila je i od SDP-a, stranke koja bi mogla biti „jedan od ključnih igrača u formiranju vlasti“. Međutim, prilog nas podsjeća i na to da je SDP-ovo kategorično „ne“ u prošlosti znalo preći u „da“, pa je, stoga, opravdano projicirati moguće faktore koji bi iznova mogli dovesti do takvog scenarija. Mreža spekulira da bi ponuda premijerske fotelje Federacije Nerminu Nikšiću mogao biti katalizator za takvo nešto. Naravno, SDA bi se prvo morala odlučiti da ponudi Nikšiću tu funkciju, a Nikšić je i na tu mogućnost već unaprijed odgovorio s „ne“. Principijelnost, međutim, u bh. politici nije neupitna konstanta, štaviše, često je tek floskula širim narodnim masama, dok na kraju često presude „interesna matematička vezivanja“, kao što je napomenuo Bajtal.
HERCEGOVINA PROSVJEDUJE: Slike s protesta u Mostaru pod sloganom “Not my president” (Ne moj predsjednik) čine se kao one koje su kružile SAD-om nakon što je 2016. Donald Trump izabran za predsjednika. Međutim, ta aproprijacija slogana u svrhu isticanja “nelegitimnosti” Željka Komšića (na čemu HDZ s Draganom Čovićem na čelu insistira) može se bez ustezanja nazvati neprimjerenom. Dok su pod tim sloganom Amerikanci protestirali protiv anahrone politike i etnonacionalnih uvjerenja koja su iskazali republikanaci, u Hercegovini se koristi u znak podrške takvim vrijednostima. Uprkos tome što Čović i HDZ u prethodnom mandatu sebe namjeravaše predstaviti kao “nosioce evropskih vrijednosti u BiH”, djela govore više od riječi – nebitno iz čijih usta ma kakvih univerzitetskih režimskih intelektualaca te riječi stizale. Dragan Čović je imao mandat u kojem je mogao biti put u Evropu, ali se odlučio za ćorsokak nacionalizma. Ili, kao što je prokomentirao pisac Ahmed Burić: “Ako je on put, ja neću tim putem.” Mreža je i u izvještavanju o ovom postizbornom momentu ostala pri principu jasno formatiranih informacija, te je pokazala pristranost jedino prema javnosti, koju želi primjereno izvijestiti.
SVESRPSKO BEZ OPOZICIJE: Slično kao u Federaciji, i u Republici Srpskoj vode se trenutno postizborna raskusurivanja. Diskurs usijanih glava koje su pred izbore jedni druge dijelile na „izdajnike“ i „patriote“, sada je preraslo u smireniji pokušaj podvlačenja crte pod izborni rezultat i moguće regrupiranje vlasti. SDS i Vukota Govedarica bili su poprilično kategorični kada je u pitanju bilo koaliranje sa SNSD-om i Miloradom Dodikom. Međutim, počinje se javljati jedna narativna nit o „svesrpskoj koaliciji“ koja bi mogla dovesti do zadovoljavajućeg okončanja za one političare kojima principijelnost nije na prvom mjestu. Ponude su tu, a članovi opozicije moraju odlučiti u kojoj mjeri su spremni pristati na njih. Kako god odlučili, te ponude su svojevrsni lakmus test koji će javnosti pokazati razmjeru popustljivosti opozicionih aktera. Mreža je odlično akcentirala tu poentu, naglasivši beskompromisnost kojom su se dičili pojedinci pred izbore i predviđanjem da naredne dvije godine (ukoliko se pristane na dovoljno kompromisa) mogu biti shvaćene tek kao još jedna „predizborna kampanja“. Sintagma „svesrpska koalicija“ tu može poslužiti kao amortizer i jednima i drugima kako bi pravdali pristanak na suradnju pod plaštem već oprobanog vitalnog nacionalnog interesa bosanskih Srba. Ukoliko dođe do toga, može se pretpostaviti lančana reakcija koja će desničarskim strankama (posebice onim bošnjačkim) na sljedećim izborima dati krila.
AL JAZEERA BALKANS: Kontrasti – 16. oktobar 2018.
NIJE BITNO KO GLASA, NEGO KO BROJI: Primjeru neobično civiliziranog dijaloga mogli smo svjedočiti na Al Jazeeri Balkans u emisiji Kontrast. Novoizabrani parlamentarci Enver Bijedić (SDP) i Šemsudin Mehmedović (SDA) razgovarali su o mogućim koalicijama, ali i o raskusurivanju druge vrste, tj. pitanju izborne krađe. Bijedić je tim povodom naglasio razmjer nevažećih listića, ne ustručavajući se spomenuti modus operandi CIK-a (koji je nazvao individuama plasiranim od strane vlasti) i lokalnih izbornih komisija, koje su često aktivni članovi stranaka. Mehmedović je na ove optužbe o malverzacijama reagirao prilično smireno, komentirajući brojku od 500.000 nevažećih glasačkih listića kao nuspojavu „komplikovanog glasačkog procesa“. Voditelj Adnan Rondić reagirao je na tu opasku pitanjem o prijedlogu uvođenja elektronskog glasanja, prema čemu je Mehmedović odmah iskazao nepovjerenje, dok je Bijedić rekao da bi podržao takvu inicijativu. Glavna zabrinutost je pitanje administracije jednog takvog sistema elektronskog glasanja kojim bi se, prema Mehmedoviću, „moglo lakše manipulirati“. Bijedić je na to predložio uključivanje nezavisnih stranaca koji bi djelovali kao posmatrači, što Mehmedović nije spreman ni razmotriti jer bi „uvijek ostalo pitanje da li su oni izabrali vlast umjesto nas“. Razumljiva je takva vrsta nepovjerenja prema strancima koju desničari imaju. Međutim, to nepovjerenje prema strancima je selektivno i rezerve samo postoje u pitanjima suzbijanja korupcije, zaštite prava novinara, transparentnosti prilikom izbora i drugih, dok njihov utjecaj i njihovo „pravo miješanja u BiH“ nije neprihvatljivo kada su u pitanju tranše MMF-a.
PRESJEK:
Emisija Mreža na FTV-u je o početku pregovora oko raspoređivanja vlasti profesionalno izvještavala, artikulirajući informacije na jasan i razumljiv način. Al Jazeera Balkans je u emisiji Kontrasti uspjela pokazati kako treba da izgleda dijalog između neistomišljenika i voditelja koji nije popustljiv kada su u pitanju nelogičnosti i kontradikcije u njihovim izjavama.
