Premijer Izraela, Benjamin Netanyahu, i njegovi pristalice su na različite načine tvrdili da u Gazi nema gladi, ili da, ako postoji glad, za to je kriv Hamas – kojeg optužuju za krađu pomoći – ili Ujedinjene nacije.

U nedavnom intervjuu za New Yorker Amit Segal, glavni politički dopisnik za izraelski Kanal 12, rekao je da ne vjeruje da postoji glad u Gazi. Generalni konzul Izraela u New Yorku rekao je da u Gazi “nema namjernog izgladnjivanja, samo namjerna kampanja dezinformacija koju vodi Hamas”.

Društvene mreže su također pomogle u širenju dezinformacija o gladi u Gazi, sa fotografijama i videozapisima kafića koji se predstavljaju kao dokaz da nema gladi.

Jedan izraelski kreator na YouTubeu s više od 400.000 pretplatnika objavio je video pod naslovom “Ljeto 2025 (Genocid nikad nije imao bolji ukus)”, koji ističe postojanje nekoliko malih kafića u Gazi kako bi pokušao pobiti postojanje nestašica hrane.

Ali podaci jasno pokazuju da Izrael izgladnjuje Gazu. Stručnjaci za sigurnost hrane koje podržava UN rekli su da Gaza trenutno doživljava “najgori mogući scenarij” gladi. Čak je i Netanyahuov najveći saveznik, Donald Trump, rekao da u toj teritoriji postoji “stvarna glad”.

Uprkos takvim zaključcima, proizraelske ličnosti su nastavile dovoditi u sumnju vjerodostojnost slika neuhranjene djece. U intervjuu s Piersom Morganom, američka medijska ličnost Megyn Kelly odbacila je takve slike kao “manipulisane”, prije nego što je izjavila da su Hamas i “iskreno, mnogi Palestinci” “majstori propagande i da im ne smeta da njihova djeca gladuju sve dok ih mogu snimiti kamerom”.

Takvi stavovi se ogledaju i u komentarima ispod videa o kafićima u Gazi, gdje tipičan komentar glasi: “Teško je zamisliti da ljudi mogu biti tako lako zavarani da strastveno vjeruju u ‘genocid’ i ‘glad’ u Gazi kada su dokazi protiv takvih lažnih narativa tako lako dostupni.”

Ali iako je mali broj kafića otvoren u Gazi, oni funkcioniraju u veoma ograničenom kapacitetu zbog vrtoglavo visokih cijena i nestašice ključnih sastojaka, prema riječima Salaha Ahmada, suosnivača HopeHub-a, organizacije koja je napravila coworking prostore za udaljene radnike i studente u kafićima širom teritorije.

Osnovne namirnice je teško nabaviti, a cijene divljački variraju iz dana u dan: kilogram brašna može koštati 12 dolara jedan dan, a 40 dolara sljedeći. Kao rezultat, mali izbor grickalica koje ti kafići još mogu ponuditi obično je izuzetno skup, rekao je Ahmad.

– Kada vidite mali kafić ili kafeteriju kako prodaje pića ili kolače po visokim cijenama, to zaista ne odražava stvarnost u kojoj većina ljudi u Gazi živi. U mnogim slučajevima to je samo malo preduzeće. Vlasnici samo pokušavaju preživjeti i prehraniti svoje porodice s osjećajem dostojanstva – kazao je.

Od pet kafića prikazanih u videu, jedan trenutno nije bio otvoren jer su ostali bez zaliha, jedan je rekao da se ponovo otvara nakon što je bio zatvoren nekoliko sedmica jer nije bilo zaliha, a drugi je rekao da više ne prodaje hranu, rekao je Ahmad.

Često, kafići u Gazi ostaju otvoreni čak i kada ne nude hranu, jer omogućavaju pristup internetu i struju iz solarnih panela, rekao je Ahmad. HopeHub i dalje upravlja s dva coworking prostora u kafićima – jedan u Khan Younisu i jedan u Deir al-Balahu.

Daljnju konfuziju izaziva činjenica da neki kafići objavljuju slike i video snimke od prije nego što su se zatvorili. Sladoledarnica Hamada Ice Cream, koja nije otvorena već sedmicama, nedavno je objavila snimak kolača, torti i pića koje je kafić nekada služio.

– Ja i dva miliona stanovnika Gaze čekamo ovaj trenutak. O Bože, olakšaj i učini da ovi dani prođu sigurno, o Gospodaru – stoji u opisu videa.

Izvor: The Guardian