N1: „Pressing“, 14. juni
NOVI PREDSJEDNIK SDS-a: U intervjuu s novim predsjednikom Srpske demokratske stranke (SDS) Milanom Miličevićem, Amir Zukić nastojao je pokazati koliko su njegovi stavovi drugačiji ili slični politici predsjednika SNSD-a Milorada Dodika. Ubrzo postaje jasno da njegova retorika jeste drugačija. Doduše, bilo koji političar koji iole drži do govornog bontona teško može parirati Dodikovim verbalnim eskapadama. Miličević smatra da je prošlo vrijeme isprazne nacionalne retorike, a Zukić dobro primjećuje da je zanimljivo što to govori predsjednik nacionalne stranke. Miličević odgovara da nacionalna politika nije zapaljiva retorika i neodgovorno upravljanje društvom koje rezultira iseljavanjem stanovništva, slabom ekonomijom i lošim zdravstvom i obrazovanjem. Umjesto toga, obećava dobru ekonomsku saradnju između općina u RS-u i Federaciji, kao i uzajamno uvažavanje svih naroda u BiH. Da općina Teslić, čiji je on gradonačelnik, dobro sarađuje s općinama Tešanj i Žepče, potvrdio je i Zukić već na početku razgovora, kada ih je naveo kao pozitivan, a rijedak primjer uspješne međuentitetske saradnje.
MILIČEVIĆ O KARADŽIĆU I SREBRENICI: Zukić je ipak otvorio i one najosjetljivije teme o kojima još uvijek nema ni minimuma saglasnosti ne samo između političara nego ni između konstitutivnih naroda u BiH. Među tim temama bio je i odnos Miličevića prema osnivaču SDS-a Radovanu Karadžiću. Aktuelni predsjednik ne vidi zašto bi SDS nosio hipoteku zbog toga. Presuda se kao historijska činjenica, kaže, mora prihvatiti takva kakva je. Na pitanje o prihvatanju sudske presude o genocidu u Srebrenici, Miličević odgovara da osuđuje sve zločine na svim stranama. Zukića zanima zašto je problem reći da se u Srebrenici desio genocid. Miličević tvrdi da to nikome neće pomoći te da se vraćanjem u prošlost samo skreće pažnja s krupnih životnih problema. Oko ovog se vodila kraća rasprava jer je Zukić tvrdio da bi priznanje mnogo značilo porodicama žrtava i bilo prilika za katarzu bh. društva.
BHRT: „Jedan“, 15. juni
SREBRENIČKE MAJKE: Time što Sud BiH ne procesuira slučajeve negiranja genocida u Srebrenici, predsjednica Udruženja Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa, Munira Subašić, tužna je, ali nije iznenađena. Zna da su sudije „politički obojeni“, a tokom dugogodišnje uključenosti u sudske postupke o Srebrenici pred različitim sudovima naslušala se svega. Slikovit primjer je suđenje u Srbiji na kojem su osumnjičenog za ratni zločin branili njegovom psihičkom nestabilnošću zbog koje navodno nije bio u stanju ni izjasniti se o krivici, dok je istovremeno bio vozač gradskog autobusa u Beogradu.
SREĆA U PRONAĐENOJ KOSTI: Zbog približavanja 28. godišnjice genocida u Srebrenici, Benjamin Butković dao je prostor srebreničkoj majci. I to je dobra odluka. Ne samo radi toga da se o refleksijama sudskih presuda, identifikaciji posmrtnih ostataka i suočavanju s prošlošću čuje iz perspektive preživjelih žrtava nego i zato što njihova priča može doprinijeti pomirenju prije nego priča političara. Iako su joj ubijena 22 člana porodice, u priči ove srebreničke majke ne osjeti se ni mržnja ni želja za osvetom. Naprotiv. Tokom intervjua ona govori o istoj boli svih majki čija su djeca stradala u ratu i o njihovom traganju za istinom. Priča šta je sreća za majku nestalog. Kada majci jave da su identifikovali kost njenog sina, raduje se što može obilježiti njegov grob.
Butković je pitao i o postojanju saradnje između udruženja porodica žrtava iz različitih naroda. Subašić kaže da saradnje ima, te da su u pojedinim slučajevima upravo zahvaljući toj saradnji pronađene neke grobnice.
FTV: „Plenum“, 19. juni
OKRETANJE KA BUDUĆNOSTI: Zašto ni gotovo tri decenije od završetka rata u BiH nema adekvatne osude ratnih zločina na svim stranama? Koje uslove treba ispuniti za istinsko pomirenje naroda? Kako se usmjeriti ka životnim pitanjima dok nas još ima u BiH? Urednice Azra Pašukan i Jasmina Vilić i ovaj put fokusiraju se na rješenja, odnosno na pitanja kojima podstiču goste na konkretnije odgovore i gledanje u budućnost. Vode računa i o etničkoj zastupljenosti gostiju u emisiji o ovoj temi, te su u studio pozvale režisera Dinu Mustafića, historičara Dragana Markovinu i sociologa Vladimira Vasića. Sva trojica su poznata po svom društvenom angažmanu i čestim javnim istupima o društvenim i političkim zbivanjima, što je, pretpostavljamo, utjecalo na odabir sagovornika.
KAKO DO POMIRENJA? Put ka pomirenju Mustafić vidi u odmicanju od populizma, ali vjeruje da i umjetnost može djelovati iscjeliteljski. Vasić smatra da bi zajedničko obilježavanje zločina doprinijelo suočavanju s prošlošću, a onda i usmjeravanje ka budućnosti. Markovina je mišljenja da, iako je bolno, treba prihvatiti realnost da tri naroda nemaju niti će imati zajednički narativ o prošlosti. Zato je, kaže, bolje ne vraćati se često na nju u političkom i javnom diskursu, nego je treba prepustiti naučnicima.
RTRS: „Pečat“, 15. juni
DRŽAVNA IMOVINA: U „Pečatu“ ništa novo. Dodik, Dodikovi saradnici, Dodik. U prilogu o državnoj imovini slušamo Dodika, pa delegata u Klubu Srba Doma naroda PSBiH Radovana Kovačevića, pa opet Dodika. Izjava visokog predstavnika Christiana Schmidta je u oblatni interpretacija novinara Gvozdena Šarca. Novinar se fokusira na identifikovanje člana Radne grupe iz RS-a koji učestvuje u pripremi zakona o državnoj imovini. Radna grupa se predstavlja suvišnom, a učestvovanje u njoj kao izdaja interesa RS-a, pa se ovim zapravo etiketira njen član. Dodik je jasan: šta god Radna grupa odluči, nećemo prihvatiti.
STUDIRANJE U RUSIJI: U prilogu iz Moskve, Jasenko Todorić izvještava o odličnim uslovima studiranja u Rusiji za studente iz RS-a i Srbije. Ruski obrazovni sistem je odličan, ruski narod prijateljski, studente iz RS-a i Srbije Rusi smatraju svojima, pa su im sva vrata otvorena. Kada se o uslovima studiranja izvještava u političkom magazinu, onda to ima političke konotacije. Naročito ako je takvo izvještavanje glorifikujuće, dok su, s druge strane, izvještaji o standardu života u Evropskoj uniji emitovani u „Pečatu“ proteklih mjeseci takvi da bi se gledaoci mogli smatrati sretnicima što ne žive u njoj.
ZAKLJUČAK: Novi predsjednik SDS-a nije medijski potrošena ličnost, pa je „Pressing“ s njim zanimljiv. Njegova retorika jeste drugačija od Dodikove, a općina Teslić, čiji je dugogodišnji načelnik, dobro ekonomski sarađuje s općinama Tešanj i Žepče. Njegovi stavovi o Karadžiću i Srebrenici nisu katarzični. Stav predsjednika najvažnije opozicione stranke u RS-u bitan je, ali i politički rizičan, pa se na ovim pitanjima ne mora insistirati u svakom intervjuu.
Dok je u „Plenumu“ fokus na tome kako istinski pomiriti narode i okrenuti se budućnosti, u „Pečatu“ rezolutan Dodikov stav da će odbiti svaki prijedlog Radne komisije za pripremu zakona o državnoj imovini.
