Bila je nedelja 19. septembra kada je Alternativna televizija u 18 i 47 na svom portalu izbacila vijest „Izetbegović ponovo veliča ratne zločince i negira zločine nad Srbima“. Naravno da sam odmah otvorio tu vijest i krenuo da čitam.
A ima se šta pročitati.
„Bakir Izetbegović nastavlja da veliča ratne zločince i negira zločine nad srpskim stanovništvom. Tako je prije dvije večeri, u Goraždu, prisustvovao promociji filma o nepresuđenom ratnom zločincu Zaimu Imamoviću, inače komandantu ozloglašene muslimanske formacije “Labud“, čiji je pripadnik bio i nedavno uhapšeni Edin Vranj. Za Izetbegovića i SDA, Imamović, baš kao i Vranj su heroji i branioci BiH. ATV je u posjedu krivične prijave iz 1993. godine protiv Imamovića i još petnaest lica za koja se sumnjiče da su počinili ratni zločin u Goraždu i oko Goražda nad srpskim civilima, djecom, ženama i starcima.“
Iz gore navedenog teksta jasno se vidi da Imamović i Vranj nisu osuđeni za ratne zločine, samim tim nisu ratni zločinci, već su osumnjičeni za ratne zločine.
Znam da ovo izgleda kao cjepidlačenje, ali zar nismo svi nevini dok se ne dokaže drugačije?
Onda Alternativna televizija ubacuje sljedeću rečenicu koja treba da naglasi dramatičnost samog zločina: „Još 1993. godine ubijanje srpskih civila u Goraždu i oko Goražda okarakterisan je kao genocid, jer su ubijane žene i djeca.“
Ovakva definicija genocida je potpuno nebulozna, a Alternativna televizija tu definiciju prihvata bez bilo kakvog kritičkog otklona, jer to piše u optužnici i pošto se radi o srpskim žrtvama.
Prosto je nevjerovatno da jedna televizija iz Republike Srpske ne zna definiciju genocida, koji svakodnevno negira kada je riječ o srpskim zločincima.
Onda se na sve to nadovezuje pravnik i direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Republike Srpske, Milorad Kojić, koji kaže: „Nažalost to je već praksa bošnjačkog rukovodstva, prije svega Bakira Izetbegovića, da veličaju osvjedočene ratne zločince, kao što je i sam Imamović, kao što pokušavaju veličati Edina Vranja koji je bio dio istih struktura koji su činili strašne ratne zločine nad srpskim civilima i zarobljenim vojnicima VRS u Goraždu, ali i okolnim mjestima, dakle šalje se vrlo loša poruka.”
Znači, imamo magistra pravnih nauka Milorada Kojića koji Imamovića i Vranja naziva „osvjedočenim ratnim zločincima“ a da iza toga ne stoji bilo kakva presuda. Dobro, nazivao je on i Iliju Jurišića ratnim zločincem za vrijeme njegovog suđenja u Beogradu, a znamo da je on od tog istog suda oslobođen.
Ako ovako rezonuje magistar pravnih nauka, šta onda očekivati od običnih ljudi?!
Da rezimiramo, Bakir Izetbegović nije veličao ratne zločince, jer nijedno od pomenutih lica nije osuđeno za ratni zločin.
Bakir Izetbegović ne radi ništa drugo što ne rade drugi političari u Bosni i Hercegovini, a to je ignorisanje zločina nad drugim etničkim grupama koje su počinili pripadnici „naše“ vojske i policije, prikazivanje svoga naroda kao bezgrešnog i isključivo kao žrtve.
