U noći sa 25. na 26. avgust 1992. godine zapaljena je zgrada Vijećnice. Unatoč naporima građana Sarajeva i uposlenika Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH da spasu neke od knjiga (iako su i sami bili izloženi snajperskoj vatri s položaja tadašnje Vojske Republike Srpske sa okolnih brda), u požaru je nestao Katalog Nacionalne i univerzitetske biblioteke, oko 90 posto knjižnog fonda i dokumenata koji svjedoče o historiji Bosne i Hercegovine. Procjenjuje se da je vatrena stihija odnijela oko dva miliona knjiga, koje su govorile o historiji Bosne i Hercegovine i predstavljale nacionalno blago zemlje.
Dvadeset petog avgusta 2024. godine, dok fejzbučka i ostala virtualna bespuća budu odzvanjala ispraznim floskulama o otporu pokušaju uništenja identiteta i kulture jedne zemlje i dok se bude(mo) nadmetali u prikupljanju lajkova na sjećanja na barbarski čin paljenja bibliotečke građe, na adresi Zmaja od Bosne 8B odzvonit će Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci, budući da su njeni uposlenici objavili kako u postojećim uslovima ne mogu nastaviti rad. „Rezignirajuća činjenica za radnike NUBBiH jeste što se nadležni organi vlasti (državni, federalni i kantonalni nivo) oglušuju o sudbinu ove institucije, što država ne pokazuje odgovarajuću brigu, što ne postoji dovoljno nastojanja i angažmana da se iznađe rješenje ne samo za trenutno, već i ukupno stanje koje je neshvatljivo za instituciju koja je temelj državotvornosti i kulturno-historijskog identiteta države”, naveli su u saopćenju iz NUBBiH.
Nebriga vlasti
U čemu se ogleda ta nebriga možda se najdirektnije vidi prođete li kampusom Univerziteta u Sarajevu i pogledate li zgradu u kojoj je nakon rata smještena Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH. Naime, iako je Vijećnica od 1949. godine bila dom NUBBiH, za ovu instituciju naprosto nije „važio“ aneks 7 Dejtonskog sporazuma, pa se, unatoč obećanjima nije vratila na svoju raniju adresu, nego su joj dodijeljeni gotovo u potpunosti neuslovni prostori. Ko je sklon opkladama, zasigurno bi dobio onu u kojoj bi tvrdio da je u posljednjih deset godina od obnove zgrade Vijećnice tamo uneseno više kanapea, ića i pića nego knjiga, budući da je ova zgrada postala gotovo stalna adresa za razne proslave i obilježavanja ovoga i onoga. U dobu vizuelne kulture naprosto je instagramična, a vidljivost na mrežama glavna je agenda vlasti koje bi, eto, trebale da se bave i institucijama kulture, od kojih su neke najvažnije u posljednjih nekoliko godina bile suočene sa zatvaranjem. Nacionalna i univerzitetska biblioteka je, nakon Zemaljskog muzeja (2012) i Umjetničke galerije (2011), sada došla do svojih granica u pokušaju da preživi i zadrži otvorena vrata, snalazeći se s minimalnom podrškom vlasti kojima su (posebno u predizbornim govorima) puna usta brige za identitet, kulturu i institucije BiH, a vrlo ograničeni budžeti i spremnost da u njima i u zakonskim normama nađu rješenja za opstanak tih institucija, tog bh. identiteta i kulture. Zanimljivo bi bilo, recimo, vidjeti, koliko trenutnih, ali i svih dosadašnjih, nosilaca funkcija nadležnih za osiguranje nesmetanog rada NUBBiH uopće ima člansku kartu ove (pa i neke druge) biblioteke, što bi najdirektnije pokazalo koliko im je ona na srcu i na pameti. No, čak i ako nemaju osjećaj za konkretno ovu izuzetno važnu instituciju, trebali bi imati sluha za posljedice koje će njeno zatvaranje imati za naučni, kulturni i opći javni prostor u Bosni i Hercegovini. Istine radi, treba reći da su neke aktivnosti nadležnih u svom saopćenju naveli i iz Nacionalne i univerzitetske biblioteke, kazavši kako je „Skupština Kantona Sarajevo ove godine usvojila Zakon o privremenom sufinansiranju institucija kulture i obrazovanja čiji je osnivač Bosna i Hercegovina na osnovu kojeg je obećano ne potpuno, ali koliko-toliko prihvatljivo rješenje za sedam institucija kulture od značaja za BiH, ipak, u praksi, od ovog zakona NUBBiH nije do sada imala apsolutno nikakve koristi. Ministarstvo za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo (MONKS) je NUBBiH dodijelilo 220.000,000 KM za 2024. godinu, što je približno isti iznos koje je NUBBiH dobila i prethodne, 2023. godine, dakle mnogo prije prijedloga i usvajanja pomenutog zakona (također i ova sredstva su umanjena za skoro 200.000.000 u odnosu na dobivena u 2022. godini). Naglašavamo da su sredstva MONKS dovoljna tek za dvije mjesečne plate uposlenika NUBBiH. Pored toga, trenutnu situaciju usložnjava i to što Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke još uvijek nije raspisalo Javni poziv o sufinansiranju programa i projekata institucija nauke i kulture od značaja za Bosnu i Hercegovinu. Iako su značajna sredstva koja je obezbjeđivalo ovo ministarstvo, ona ipak nisu dovoljna niti trajna. Nažalost, nije raspisan ni odgovarajući javni poziv Ministarstva kulture i sporta FBiH, koji jeste značajna podrška našoj i drugim institucijama kulture u BiH,mada u limitiranom iznosu.“
Jasno je, dakle, da sistemskog rješenja nema, niti ga neko uopće i traži. To da Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, kao jedna od ključnih institucija koje čuvaju neke od najvrednijih zbirki koje su nacionalni spomenik države BiH, uopće treba da aplicira za projekte kako bi osigurala svoje finansiranje svake godine i da se takmiči sa (uz dužno poštovanje) različitim udruženjima za ionako limitirana budžetska sredstva je skandal per se. Je li posao njenih uposlenika da pišu projekte kako bi preživjeli? Naravno da nije. Njihov je posao, kako ga i sami na najbolji način opisuju, „briga o državnom, kulturnom i intelektualnom blagu“. Na ovom mjestu dozvolit ćemo sebi jednu, pomalo i zloslutnu sumnju: možda to, zapravo, i jeste problem?! Nacionalna i univerzitetska biblioteka aktivno učestvuje u obnovi dokumentarne baštine BiH, pruža podršku obrazovnom procesu i naučno-istraživačkom radu u BiH, čuva neke od najvažnijih bibliotečkih zbirki, radi na tekućoj i retrospektivnoj bibliografiji BiH, posjeduje laboratoriju za restauraciju i prezervaciju bibliotečke građe. U okviru NUBBiH osnovane su Agencije za ISBN, ISSN i ISMN, uspostavljena saradnja i članstvo u međunarodnim bibliotečkim asocijacijama i organizacijama: IFLA, CDNL, CENL, EUROPEANA i LIBER, te su potpisani međunarodni sporazumi o saradnji sa najznačajnijim nacionalnim bibliotekama u regionu, Evropi i svijetu. To, izgleda, nije dovoljno. Ili je, da ponovo budemo zlonamjerni, to i previše, pa vrata institucije koja je okosnica nekih ključnih procesa za budućnost BiH u ovoj oblasti, treba zatvoriti? Zapravo, teško je odlučiti da li je poraznije ako je Nacionalna i univerzitetska biblioteka u ovo stanje dovedena nemarno ili namjerno. U oba slučaja, najblaže rečeno, pokazalo se da prethodne i sadašnje vlasti naprosto imaju kontinuitet nebrige i nesluha za instutucije koje su neodvojiv dio kulture, identiteta i državotvornosti Bosne i Hercegovine.
Podrška i solidarnost
Solidarnost i podršku Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci pokazali su neki dijelovi civilnog društva, akademske zajednice i angažovani pojedinci. Vlasti glasno šute. U sedmici koja je prošla od objavljivanja saopćenja NUBBiH, u kojem su imenom prozvani nadležni da poduzmu odgovarajuće korake koji bi spriječili zatvaranje njenih vrata, ako je suditi po stranicama društvenih mreža, koje su im omiljeni kanal komunikacije, niko od prozvanih nije se osvrnuo na saopćenje uposlenih Nacionalne i univerzitetske biblioteke.
Zanimljivo je da (barem za sada) nema ni oglašavanja Univerziteta u Sarajevu (izuzev nekih organizacijskih jedinica i pojedinaca sa UNSA-om), iako će zatvaranje vrata NUBBiH u značajnoj mjeri zaustaviti i neke izuzetno važne procese na Univerzitetu. Pored činjenice da će građa neophodna za istraživanja biti nedostupna, čak i formalno bit će, ako ne zaustavljeni, onda otežani izbori u zvanja nastavnika i saradnika na UNSA-i, jer njihova djela neće moći biti katalogizirana. UNSA u međuvremenu, zahvaljujući grantu Saudijskog fonda za razvoj Kraljevine Saudijske Arabije, nastavlja izgradnju zgrade Univerzitetske biblioteke, u kojoj će, kako je najavljeno, biti i prostora za NUBBiH. Ako do završetka izgradnje tog monumentalnog zdanja, kojeg najavljuju kao „srce Kampusa“, Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH bude.
I drugi univerziteti, naučne i istraživačke ustanove i organizacije u BiH trebali bi biti zabrinuti. Naime, NUBBiH je i sjedište Virtualne biblioteke BiH, koja je dio COBISS.NET. Sastavni dio sistema COBISS.BH je i informacioni sistem o istraživačkoj djelatnosti u Bosni i Hercegovini – E-CRIS.BH, koji sadrži podatke o istraživačima, istraživačkim organizacijama, odjeljenjima i projektima u Bosni i Hercegovini. Za sada, najava gašenja online i offline aktivnosti NUBBiH ne rezonira odveć u naučno-istraživačkom prostoru, nažalost (uz časne izuzetke).
- 8. 1992. – 25. 8. 2024.
Dvadeset petog avgusta 1992. godine, kada je spaljen ogroman dio njene građe i cjelokupan njen tadašnji prostor, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine nije formalno bila zatvorena, odnosno nije prestala s radom. Dvadeset petog avgusta 2024. godine to će se, kako sada stvari stoje, desiti. Oni koji su spašavali bibliotečku građu tokom agresije i svojom predanošću i agilnošću u postratnom periodu održavali na životu ovu značajnu instituciju (evo, već nekoliko mjeseci i bez naknade za svoj rad), naprosto nemaju više snage.
Zato mene nije strah rata, bojim se od onoga poslije. (Karim Zaimović, BH Dani, 1. decembar 1992.)
