Ponedjeljak, 16. august 2021: Šta i kako biti

Kad je ono proljetos Izrael neselektivno uništavao djecu, ljude i građevine po palestinskoj teritoriji, ovdašnjim prostorima prostrujala je lucidna poruka: „Nije potrebno da budeš musliman da bi se solidarizirao s Palestincima. Samo budi čovjek.“

Nit šta dodati nit šta oduzeti. Tako sažeto i tako tačno da treća rečenica nije potrebna. E, sad je došlo vrijeme da trunčicu modificiramo ovaj nauk. U Sarajevu je 14. augusta održana treća Povorka ponosa. Iste snage koje su govorile da budemo ljudi i solidariziramo se s Palestincima sad su se žestoko obrušile na događaj. Tim povodom, imamo kratku poruku: Nije potrebno da budeš gej da bi podržao sarajevsku i sve druge povorke. Samo budi čovjek.

Utorak, 17. august: Požari bjesne, Dodik također, Schmidt Inzkovim stazama

Hercegovina gori. Milorad Dodik, konstruktivno zabrinut za starosni aspekt helikoptera Oružanih snaga, nije dozvolio da se angažira najefikasnije gaseće sredstvo u državi. Zauzvrat, prezreli su ga svi osim Dragana Čovića. Ovaj put ne može se istresti na političko Sarajevo, jer je kritike zbog nečuvene bešćutnosti dobio i od sopstvene opozicije. U međuvremenu, mnogi su od Christiana Schmidta tražili da poduzme nešto, na šta je on lakonski odvratio – nek se bosanskohercegovačke vlasti dogovore. OHR i visoki predstavnik u BiH postoje samo zbog jednog razloga: zato što lokalne vlasti ne mogu da se dogovore. Ne znamo šta donosi jesen, mnogi najavljuju tektonske promjene, što treba prihvatiti sa skepsom i oprezom, ali, za sada, Christian Schmidt nije ništa drugo do nastavak Valentina Inzka drugim sredstvima.

Dok ova prepucavanja traju li traju, žao nam munike, neće ništa ostati od nje.

Srijeda, 18. august: Eurošampion s Radobolje

Bila je ovo sedmica Dragana Čovića. Prije nego što će ući u vječnost s još jednim neprimjerenim ispadom, imao je neko mlitavo pojavljivanje u javnosti tokom kojeg je ispalio da su HDZ BiH i bh. Hrvati šampioni euroatlantskih integracija. Ovdje se svi hvale stvarima kojih su najveća negacija. Bakiru Izetbegoviću i Stranci demokratske akcije usta su puna multietničke Bosne i Hercegovine i pravne države, Dodik je dodijao i Bogu i narodu pričama o hrabrosti, poštenju i secesiji, na koju se nikada nije usudio, a ratni direktor Sokola, kao prvak antieuropskih standarda, ubi pričom o sebi i svojima kao potvrđenim Europljanima.

Ovdašnjim prvacima politike relativno je lako uspostaviti profesionalnu dijagnozu. Nikad ne slušaj šta govore, nego gledaj šta rade. Gledaj i upijaj, šampioni su to.

Inače, dan protiče uobičajeno mirno. U Hercegovini, kiša ugasila požare. Ispostavilo se da je naše najbolje državnoorganizacijsko sredstvo sadržano u onoj poruci s džume: „Dovite, dovite, dovite…“ U Novom Sadu, novinar Avdo Avdić bahnuo na vrata Dušku Kornjači. Ako ništa, jedan okrutni ratni zločinac više neće mirno spavati.

Četvrtak, 19. august: Književnost buja

Jedan od najuglednijih književnika s ovih prostora, Milorad Dodik, promovira novu knjigu. Tako je lista naših istaknutih klasika sve duža. Prije njega Dragan Čović, taj Prust iz Ilića, oduševio je javnost s 3.000 glatko ispisanih stranica, a evo sad još jedan Tolstoj. Samo nije jasno šta čeka Bakir, predizborna je godina, a Bošnjaci dramatično zaostaju u literarnom smislu. Ko će nam drugi objasniti kako nam je dobro i kako smo pobijedili na Igmanu ako neće on.

Petak, 20. august: Rođendan eurošampiona

Dok su se Dodik i Izetbegović ovog ljeta naizmjenično provaljivali, Čović je primijenio efektnu taktiku: nije se miješao ni u njihove provale ni u svoj posao. Tako su se mreže uglavnom iživljavale na srpskom i bošnjačkom lideru, dok je hrvatski uživao plodove sopstvene šutnje. Ali ne leži vraže, ničija šutnja nije vječna. Ratni direktor Sokola odlučio se na dvostruku provalu. Od rođendana je napravio javni događaj, koji je sam po sebi istog trena postao predmet šprdnje, a onda mu je malo bilo to, nego je urbi & orbi predstavio porodični grb, tu karikaturalnu relikviju svih skorojevića koji su prebrzo od ničega i nikoga postali neko i nešto. Mreže ključaju!

Subota 21. august: Kako smo pobijedili na Igmanu
Bošnjački politički vrh ima idealnu poziciju, oni ništa ne moraju da izmišljaju, dovoljno je da pokupe sve najgore od susjeda i komšija i regionalna krvna slika bit će kompletirana. Senad Avdić je prije desetak dana objavio opor tekst o tome kako se ona Igmanska bitka iz poraza napornim političkim radom pretvara u pobjedu, kako vrijeme odmiče sve blistaviju i sve grandioznije obilježavanu. E, sad se pojavio još jedan tekst, autor je Edin Zubčević, urednik Nomada, poznatiji kao alfa i omega sarajevskog JazzFesta. Zubčević je u dugoj ispovijesti ponudio sliku igmanskog haosa iz prve ruke. Bio je borac i do detalja nam je opisao to organizacijsko rasulo, taj armijski haos i rukovodni stampedo. Bošnjački komandni subjekt u strahu je samo gledao kako da sačuva sopstvenu kožu („Nije isto ako zarobe tebe ili mene“), a teritoriju su čuvali i u skladu sa skromnim mogućnostima branili bosi i mahom nenaoružani borci.

Nedjelja, 22. august: Kornjačinim hodom u bolju budućnost

Kornjača je žešći srbijanski blam. Toliko žestok da je Aleksandar Vučić morao da da nekoliko separatnih izjava. U posljednoj je nadmašio sebe:

– Po kom zakonu tražite od mene da hapsim Srbe? Vama u DOS-u je posao bio da šaljete srpsko meso u kesama. Ja neću, a nemam ni pravo ni po jednom zakonu Republike Srbije (…) Ali ovi poslušni pričaju takve priče kako bi se dodvorili velikim silama, pa kažu, „Vučić štiti ratne zločince“. Ne štitim, već poštujem neke principe…

Izdvajamo ovu izjavu jer suštinski nema nikakve razlike između onoga šta pričaju hrvatski predsjednik Zoran Milanović i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Bosna i Hercegovina je nakon rata politikom upropaštena zemlja, sve smo samo ne cvjećke, odgovornost je prije svega na nama, međutim, ne može se osporiti činjenica da ukupnom lošem stanju grandiozan doprinos daju i susjedi. Neko je neki dan na Twitteru napisao: „Da je Bosna kuća, niko je ne bi htio kupiti – zbog lošeg komšiluka.“