Otpušteni radnik tvrdi da nije usamljen u neradu, ali da je samo on dobio otkaz. Slijedi žalba
Piše: Vladimir Matijanić
U magični svijet hrvatske administracije uvodimo vas spominjanjem nedavnog Facebook statusa nezavisnog vrgoračkog gradonačelnika Ante Pranića: u njemu se pohvalio pobjedom u sudskom sporu koji je protiv grada pokrenuo njegov bivši administrativni radnik Slobodan Granić zbog otkaza ugovora o radu. Prema Pranićevu objašnjenju, Granić je kao koordinator za sport u Domu sportova Vrgorca i tajnik Zajednice sportskih udruga Grada Vrgorca, radno vrijeme pretežno trošio na konzumaciju napitka o čijoj bliskoj vezi s koordiniranjem sportova nema čvrstih dokaza, a poznat je kao kava. Granić je, tvrdi Pranić, “više bio na kavama nego na radnom mjestu”, zbog čega mu je zahvaljeno na uslugama te je upućen na Zavod za zapošljavanje. Ili kamo već. Cijeli posao otpuštenog svodio se na organiziranje lokalnih sportskih turnira jednom godišnje u trajanju od 15 dana i za to je primao neveliku, ali preveliku plaću od četiri tisuće kuna.
Sada ćemo citirati Granića. Onaj tko očekuje da je energično demantirao Pranićeve riječi i k tome se žustro pozivao na svoj stahanovljevski trud u zaštiti i unapređenju vrgoračkog sporta, ostat će blago zatečen kad pročita riječi ovoga čovjeka: “Svi piju kavu, nisam ja jedini koji popije kavu. I njegovi sljedbenici piju kavu pa njima ne dijeli otkaze”, zapazio je Granić te javno posumnjao u političku motiviranost otkaza, jer on je član krajnje desnog HSP AS-a, dok je Pranić bio u SDP-u. Granić smatra da mu je trebalo ponuditi ili “ׅsamo četiri sata dnevno” rada, to bi mu bilo dovoljno za kavu, ili ga odložiti na neko drugo radno mjesto, a ne ga, nakon višegodišnjeg vegetiranja u gradskoj administraciji, otpraviti na ulicu. Najavljuje i žalbu na presudu.
Nije, dakle, u magičnom svijetu hrvatske administracije, koja ima i živopisnijih primjera, problem trošiti radno vrijeme na kavu, niti oko toga ima spora, belaj je kad se ne dobije novac za potrošeno vrijeme.
